Čitajući Bibliju, što znači Stari i Novi Zavjet, mnogi postavljaju pitanje, da li kršćani moraju poštivati Starozavjetni zakon?”
Kada znamo mjesto i vrijeme, tada znamo i kome je taj Zakon namijenjen, odnosno postaje jasno da je namijenjen Izraelcima, a ne kršćanima.
Zakon je dat Izraelcima da bi znali kako biti poslušan Bogu i kako mu ugoditi; kako ga slaviti i kako se razlikovati odjećom i hranom od drugih, neznabožačkih naroda.
Ni jedan od zakona Starog zavjeta ne odnosi se na nas danas. Svojom smrću na križu, Isus je ispunio zakon Starog zavjeta.
U Poslanici Galaćanima 3:23-25, apostol Pavao piše:
”Prije dolaska vjere bili smo zatvoreni u Zakonu, čuvani za vjeru koja se imala objaviti. Prema tome, Zakon nam je bio čuvar da nas vodi u Krista, da se vjerom opravdamo. I s dolaskom vjere nismo više podložni Zakonu..”
Umjesto pod Starozavjetnim zakonom, mi smo pod Kristovim zakonom, a on u Evanđelju po Mateju, 22:37-40 i u 37-40, kaže: ”Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom. To je najveća i prva zapovijed. Druga je toj jednaka: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe! O tim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i Proroci”. Ako činimo ove dvije stvari, ispunit ćemo sve što Krist želi da radimo: ”Jer u ovome stoji ljubav prema Bogu: da vršimo njegove zapovijedi; a njegove zapovijedi nisu teške”. Tehnički, Deset zapovijedi ne može se ni primijeniti na kršćane. Međutim, devet od deset zapovijedi ponavlja se u Novom zavjetu (sve osim zapovijedi da držimo Subotu). Očigledno, ako volimo Boga, nećemo slaviti druge bogove ili idole. Ako volimo svoje bližnje, nećemo ih ubijati, lagati im, počinjati preljub, ili priželjkivati ono što njima pripada. Time ne podliježemo ni jednom od zahtjeva zakona Starog zavjeta. Trebamo voljeti Boga i svoje bližnje. Izvršavajući vjerno ove dvije Isusove zapovijedi, sve će drugo biti time izvršeno.