Heda Domitrović
Možda se to samo meni čini ili je uistinu vrlo teško povući crtu između gorljivosti i fanatizma.
Osoba koja je doživjela ispunjenje Božjih obećanja i istinitost Njegove riječi na djelu, osoba koja je osjetila olakšanje zbog oproštenja grijeha, možda i oslobođenje od neke ovisnosti, ne može ostati hladna ili nezainteresirana.
Ta silna milost Božja, djelovanjem svoje ljubavi, pali u njoj ne samo žar, već buktinju oduševljenja. Tokom vremena, to se burno oduševljenje oblikuje u sigurnost iskrene vjere.
Takva osoba, ispunjena radošću spasenja, doživljava svog Spasitelja na temelju svog osobnog iskustva, a ne samo preko nečijeg svjedočanstva ili samo pročitane riječi Božje.
Taj istinski duboki osjećaj pobuđuje želju i potrebu da se o tome govori, svjedoči i saopći drugima, kako bi i oni mogli doživjeti tu milost i radost koju donosi živa vjera.
Oni koji iz dana u dan doživljavaju Isusa Krista, ne samo kao živog, u svom životu prisutnog Boga, već kao svog najboljeg prijatelja koji im daje mir; mir koji samo On može dati, (Iv.14:27: ”Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.”)
već i kao svog Zastupnika i pomoćnika u svakoj potrebi.
Takvom puninom ispunjeni vjernici ne mogu šutjeti, jer riječi hvale i slave iz njih izviru poput ‘Izvora žive vode’. Htjeli bi na sva usta vikati: ”Dođite ljudi k Isusu! Ne morate više nositi teret grijeha i iz dana u dan ga ponavljati.
Isus vas može osloboditi!
Pozovite ga u svoj život, jer danas je ‘dan spasenja!’
(2. Kor.6:2: ”Uistinu veli: ‘Uslišah te u pravo vrijeme, pomogoh ti u dan spasenja.’ Pazite! Sad je pravo vrijeme, sad je dan spasenja!”)
Oni su tužni gledajući kako mnogo ljudi srlja u svoju propast, zavedeni krivim učenjem, mlakom vjerom ili bez vjere.
Gorljivi vjernici traže snagu u riječi Božjoj, molitvom u ‘tajnoj klijeti’ i s punim pouzdanjem u molitvama braće i sestara, pod budnim okom svojih pastira.
Oni dnevno čitaju Sveto pismo, provjeravajući istinitost onoga što čuju ili vide, ne samo na ulici i uopće u životu, već i u crkvi ili zajednici kojoj pripadaju.
Apostol Pavao u Djelima 20:29-30, govori učenicima:
“Ja znam da će nakon mog odlaska među vas provaliti vuci okrutni koji ne štede stada, a između vas će samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk da bi odvukli učenike za sobom.”
Iskreni i gorljivi vjernici budno paze na čistoću onog što se propovijeda, svjedoči, ali i živi, na osnovi Božje riječi.
Većina ljudi je nezainteresirana da sama na temelju Svetog pisma provjeri istinitost i utemeljenost nekih dogmi, predaja ili običaja. Kada se ukaže potreba, posegnu u džep i plate (nekada možda i uz mrmljanje), neki obred, pa čak i molitvu, za što u Svetom pismu u Evanđelju po Mateju 10:8, Isus kaže:
”Liječite bolesnike, uskrisujte mrtvace, čistite gubavce, izgonite zle duhove! Badava ste primili, badava i dajte.”
Da se zadržimo još malo na tome što Sveto pismo kaže za svećenike takve crkve u Knjizi proroka Ezekiela 22:27-28:
”Starješine njezine, poput vukova što plijen razdiru i krv prolijevaju, upropašćuju ljude, lakomi na dobitak. A proroci njezini sve to premazuju bjelilom i prekrivaju ispraznim viđenjima i lažnim proricanjima zboreći: ‘Ovako govori Jahve Gospod!’ a Jahve to ne reče.”
To nisu gorljivi vjernici, a nisu ni fanatici, jer unose, potpuno svjesno nauk suprotan riječi Božjoj i to u glavnom da bi se održali, umnožili broj pripadnika i obogatili.
Neshvatljiva je prisega na siromaštvo, znajući da se ulazi u jedan od najbogatijih ustrojstava.
Kada čitamo o križarskim ratovima i razbojstvima koji su se činila u ime križa (Isusa), ne možemo reći da su to pa i najniži plaćenici činili iz gorljivosti za vjeru i Krista, pa niti fanatizma, već iz čiste pohlepe, vođeni zloduhom onih, kojima je bilo najmanje stalo do križa i vjere.
Ne možemo niti zaobići Bartolomejsku noć 1572.god. u Parizu, u kojoj je pobijeno tisuće hugenota – francuskih protestanata u jednom danu, a sedamdeset tisuća idućih mjeseci.
Zove se Bartolomejska noć, jer je to zaista bila noć kršćanstva, koja je pokrenuta zlim i mržnje punim duhom Katarine de Medici, na dan kada se Margot, katolkinja, sestra kralja Charlesa IX. pristala udati za hugenota (protestanta), Henrija de Navarre-a, koji je bio kralj Navarre, a budući kralj Francuske, a izvršena 6 dana nakon svadbe.
Za Katarinu de Medici se zaista može reći da je njome zavladao sotonski duh, ali za one koji su masovno palili i ubijali, možemo ustvrditi da su, kao što Cowper kaže, fanatici kojima je kriva vatra pregrijala um.
Kod progona vještica ( Inkvizicija od 1215 do 1782. god.), kada je u Švicarskoj spaljena zadnja ‘krivovjernica’, Anna Golden, bilo je puno mržnje, osvete i zlih namjera, opet u ime Božje, ali je bilo i mnogo fanatizma. Neki od onih inkvizitora koji su mučili bespomoćne žene, su u svom ‘pregrijanom’ umu vjerovali da su krive, te da to čine za spas njihove duše.
Sjetimo se spaljivanja Jana Husa 1415. god. i procesa Inkvizicije 1633. godine, protiv Galileo Galilea, kada mu je već bilo 70 godina, a sve to na temelju krive nauke i pregrijanog uma.
Između gorljivog vjernika i fanatika je velika razlika.
Gorljivi vjernik slijedi Isusa Krista i živi po Božjoj riječi, u Zajednici svetih. Zna da je milošću spašen i želi u svemu ugoditi svom Spasitelju, dok fanatik, većinom i nesvjestan da mu manjka ljubavi, tvrdoglavo i uporno nameće svoje uvjerenje i žesti se, ne bude li odmah prihvaćeno njegovo mišljenje, zaboravljajući da je obraćenje, a još više posvećenje, dugotrajan proces.
Fanatik općenito naglašava svoju svetost, svoj žar, svoju sposobnost. On ne niječe Božju pomoć, ali kao da hoće reći: ”Bog je to učinio, jer sam ga ja molio! – Bog je to učinio jer sam ja bio dobar (pobožan)!”
On govori i provodi svoju volju uvjerivši sam sebe da je to Božja volja.
Fanatik naglašava svoju poniznost, kao da kaže: ”Gledajte kako sam ponizan i malen”, a pritom misli da je upravo zato velik, jer je ponizan.
U većini slučajeva fanatici vjeruju da postupaju ispravno u žaru svoje vjere i teško ih je uvjeriti da nisu u pravu. Osudit će svakoga tko ih upozori i ustvrditi da nisu vođeni Duhom Svetim i da ga zato ne mogu razumjeti.
Od svih fanatika, najopasniji je vjerski fanatik. On nanosi sam sebi i svom duhovnom zdravlju veliku štetu, ali je u punoj mjeri nanosi vjeri, koju tako fanatički zastupa.
U vjerniku ispunjenom Duhom Svetim, žar vjere se produbljuje. Njegov zanos se ne smanjuje, ali se ljubav i razumijevanje, strpljenje i duhovnost produbljuje.
Bogu nisu potrebni fanatici koji u Božje ime provode svoje mišljenje, isto tako kao ni oni kojima je kolektivna amnezija oduzela svaku prosudbu, već su mu potrebni mudri, Duhom Svetim ispunjeni vjernici, koji ne srljaju silom, niti svojom snagom, već napreduju Duhom Božjim.
Zaharija 4:6 b:
”Evo riječi Jahvine Zerubabelu: “Ne silom niti snagom, već duhom mojim!” – riječ je Jahve nad Vojskama.”
Bogu su potrebni ljudi koji, ne zato što moraju, već iz ljubavi izvršavaju Njegovu volju, a ne oni koji dodaju ili oduzimaju od Njegove riječi i svojim, ‘krivom naukom pregrijanim mozgom’, žele ‘poboljšati’ vjeru, koja se ne mijenja jer je jednom dana vjernima. Judina Poslanica, 1:3
”Ljubljeni, dok se nosim brižnom željom da vam pišem o našem zajedničkom spasenju, prisiljen sam da to učinim opominjući vas da se borite za vjeru koja je jedanput zauvijek predana svetima”.