Arhiva za kategoriju ‘Osnove vjerovanja’

Na žalost, mnogi kršćani ne razumiju u potpunosti što je to krštenje Svetim Duhom?  Jedino iz Riječi Božje, iz Biblije možemo saznati što znači krštenje Svetim Duhom i što ono označava?

Mnogi kršćani tvrde da su kršteni Svetim Duhom i da govore u drugim jezicima, ali na žalost u njima nije došlo do promijene njihove naravi, njihova karaktera i novog života, što je u suprotnosti s cjelokupnom istinom Svetog Pisma.

Kada se čovjek obrati, preda svoj život Bogu; uzvjeruje, prizna Bogu svoj grijeh, pokaje se i ostavi ga, doživi oproštenje grijeha i oslobođenje od grijeha.  Tada treba vruče čeznuti i tražiti da ga Bog ispuni Duhom Svetim i ognjem, te da ima svjedočanstvo krštenja Svetim Duhom, kao početni znak govorenja u drugim jezicima.

Mnogi su u dilemi i nejasna im je Biblijska istina, te se pitaju „Da li se krštenje Svetim Duhom i ognjem treba dogoditi prije, ili poslije vodenog krštenja?  „Da li je krštenje Svetim Duhom i ognjem nešto što se događa jednom, ili je to konstantno iskustvo tijekom kršćanskog života?

Riječ Božja nas jasno uči i otkriva da je moguće biti kršten – ispunjen Svetim Duhom prije i/ili poslije vodenog krštenja.  Sve ovisi o novo obraćeniku, da li je svoj život u potpunosti predao Bogu ili ne?  Te da li je poučen u Biblijsku istinu o krštenju Svetim Duhom?

Krštenje Svetim Duhom se događa jednom, u većini slučajeva na početku kršćanskog života, ali ono ostaje trajno iskustvo.  Krštenje vjerujućih u Svetom Duhu je popraćeno govorom u drugim jezicima „…govorit će novim jezicima“ Mk.16:17, „kako ih je već Duh nadahnjivao da govore“ (usporedi s Dj.2:4), kao početni znak i fizički dokaz prisutnosti Duha Svetoga u srcu i životu vjernika.

Govor u jezicima istovjetan je daru jezika (1.Kor.12:4-10,28), no različit u namjeri i upotrebi.

Kroz cjelokupni kršćanski život, kršćaninu je zapovjeđeno da se mora  ispunjavati Svetim Duhom (Ef.5:18), te da teži za Darovima Svetoga Duha (1.Kor.12:1-28; 14:1-33), živi u ljubavi (1.Kor.12:31-13:13) i po Duhu (Gal.5:16-17).

Krštenjem Svetim Duhom prirodno i neminovno je popraćeno plodom Svetog Duha „Naprotiv, plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost“  Gal.5:22.

Gdje nema ploda Duha Svetoga (Gal.5:22-24), nove naravi i novog karaktera, te Božje ljubavi prema prijateljima i neprijateljima, ne vjerujemo da je osoba krštena i ispunjena Svetim Duhom.

Krštenje Svetim Duhom i ognjem (Mt.3:11) je dar od Boga, kao što je obećao Gospodin Isus Krist, ono je za sve vjernike, ovo čudesno iskustvo je drugačije i slijedi nakon iskustva novog rođenja (Iv.14:15-17,26; 16:8,13-14; Dj.1:8; 2:4,33,38-39; 10:44-48; 19:6).

Gospod je dolazak Duha svetoga smatrao veoma važnim da je rekao „…vama je bolje da ja odem, jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama. Odem li, poslat ću ga k vama“ Iv.17:7.

Duh sveti je prijeko potreban u kršćanskom životu, jer bez pomoći Duha Svetoga kršćanin ne može živjeti kako treba – kršćanskim pobjedonosnim životom, niti činiti ono što treba.

Mnogi vjernici imaju divno pomazanje Svetim Duhom, ali nisu primili puninu krštenja Svetim Duhom.  Kada Sveti Duh dolazi u svoj punini, On dolazi da ostane s vjernikom (Iv.14:16-17), On zaposjeda duh, dušu i tijelo koji su tada potpuno podređeni Njegovoj volji i sili, i On upotrebljava njihov jezik na nadnaravan način.

Svi koji vjeruju imaju pravo na Očevo obećanje – krštenje u Svetom Duhu i ognju.  Svaki istinski vjernik – kršćanin za tim treba vruče čeznuti, željeti i ozbiljno tražiti.

Krštenje u Svetom Duhu je bilo uobičajeno iskustvo svih vjernika u prvoj kršćanskoj crkvi.  Ono je divno iskustvo i u današnjoj crkvi.

Gospodnju večeru je ustanovio sam Gospod, one večeri prije nego što je bio izdan (Lk.22:19; 1.Kor.11:23-34), ovaj spomen – obred nam pokazuje unatrag na Njegovu smrt na križu i pokazuje unaprijed na Njegov ponovni dolazak u oblacima i slavi.

Gospodnja večera je zapovijed našega Spasitelja i spomen na Njegovu smrt i uskrsnuće, ona je strogo ograničena samo za vjernike (1.Kor.11:27).

Novorođeni vjernik pristupa večeri Gospodnjoj nakon preispitivanja samoga sebe i svog života (1.Kor.11:28-29).  Kršćanin je upozoren da tko nedostojno jede i pije, „osudu svoju jede i pije ako u tome ne razabire Tijelo“ 1.Kor.11:29-32.

Vjernik blaguje elemente (kruh i vino) koje je On izabrao da simboliziraju Njegovo slomljeno tijelo i prolivenu krv, kao što piše „Uistinu, svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovaj kalež navješćujete smrt Gospodnju dok on ne dođe“ 1.Kor.11:26.

Večera Gospodnja na taj način označava Kristov ulazak u nas, što u nama prouzrokuje posvećenje, ustrajnost, snagu i obnovljenje.  Usporedi s Iv.6:53-58 i 1.Kor.11:23-32.

Vodeno krštenje je izravna zapovijed našega Gospodina i Spasitelja – Isusa Krista (Mt.28:19), ono je namijenjeno za vjernike, to jest za one koji su se pokajali i obratili, a ne nevjernike, to jest za one koji i dalje ostaju živjeti u svojim grijesima.

Vodeno krštenje označava pokop starog čovjeka, poistovjećivanje s Kristovom smrću, ukopom i uskrsnućem (Rim.6:3-4; Gal.3:27; Kol.2:12; Fil.3:10-11; Dj.8:36-39).  Time oni očituju svijetu da su umrli s Kristom, a također i da su s Njime i uskrsnuli, te da žive i hode u novom životu (Heb.10:22).

Da bi se pristupilo Biblijskom krštenju, sama Riječ Božja nas uči da krštenik mora biti poučen o putu spasenja (Mt.28:19), također mora vjerovati (Heb.11:6; Dj.4:12; 8:37; 1.Tim.2:5), mora se pokajati zbog svojih grijeha i obratiti se Bogu (Mt.3:2; Dj.2:37-38) – ovo svakako isključuje krštenje male djece, jer ona ne mogu vjerovati.

Jedina zapreka za biblijsko krštenje je nevjera „A Filip mu reče: Ako vjeruješ od svega srca svog, možeš…“ Dj.8:37, također opravdana zapreka je i nepromijenjen život, piše „rodite plodom koji odgovara obraćenju“ Mt.2:8.

Vjernika se krsti na temelju njegove osobne vjere.

Biblijsko krštenje treba biti obavljeno s puno vode – podronjenjem (Dj.8:36,38; Iv.3:23; Rim.6:4; Kol.2:12), a ne poškropljejem s malo vode, jer ono nije biblijsko.

Biblijska formula za krštenje je „u ime Oca, Sina i Duha Svetoga“ Mt.28:19.  „Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit će se; tko ne bude vjerovao, osudit će se.“ Mk.16:16.

Spasenje je moguće samo kroz milost i Kristovo djelo na križu, te živu vjeru u Gospoda Isusa Krista i istinsko pokajanje, obraćenje (Tit.2:11; Rim.10:13-15; Rim.5:1; Mt.20:28; Lk.19:10; Lk.24:47; 1.Iv.2:2; Ef.1:7; Heb.9:22).

Spasenje je Božji dar čovjeku, ono je odvojeno od zasluga i dijela, ono se postiže po milosti kroz vjeru u Isusa Krista (Ef.2:1-8).

Čovjek uvijek ima slobodu izbora, čak i nakon obraćenja – novog rođenja i iskustva spasenja, on se može odvratiti od Boga te umrijeti u stanju grijeha.

Po svom izboru on će biti u vječnosti s Bogom, ili daleko od lica Gospodnjeg.  Svaki čovjek u svojim rukama ima život i smrt, dakle sam treba izabrati: kome će služiti i kome će vjerovati.

Bog je namijenio spasenje čovjeku ne samo za vječnost (da ga izmiri i pripremi za susret sa Sobom), već i za sadašnjost da ga oslobodi od navike i  ropstva grijeha, posljedice grijeha i pakla (Rim.6:10-14; Ef.1:7-10).

Cilj čovjekovog spasenja u sadašnjosti je da ga oslobodi od vlasti grijeha, to jest da ne mora više griješiti (Rim.8:2; Rim.6:18-22; Kol.1:13), te da živi i ostane u toj slobodi (Gal.5:1).

Oni koji još nisu oslobođeni u ropstvu su grijeha (Iv.8:34,36; Rim.6:16; Ef.2:1-2), stoga ih Krist zove „da se otrijezne i umaknu iz mreže đavla koji ih žive drži u ropstvu da vrše njegovu volju“ 2.Tim.2:26.

Čovjek, njegov pad i otkupljenje

Čovjek je stvoreno biće, stvoreno na Božju sliku (Post.1:26-31) dobrim i pravednim, daleko iznad svih životinjskih stvorenja potpuno odgovornim za svako svoje i najmanje djelo, plaća za čovjekov grijeha je smrt (Rim.6:23).

Čovjek je međutim svojevoljnim kršenjem Božje zapovijedi pao u grijeh (Post.3:1-1; Rim.5:12).  Kao što stoji pisano: „Jer su svi sagriješili i lišeni su slave Božje“ (Rim.3:23) i „Nema pravedna ni samo jednoga… svi su zastranili, zajedno se pokvarili.  Nema ni jednoga jedinoga koji čini dobro“ (Rim.3:10-12).

Grijeh je čovjeka iskvario i izopačio na svim područjima njegova života: duševno, duhovno, moralno i tjelesno.

Jedina nada za izbavljenje i otkupljenje čovjeka je u i po Isusu Kristu (Dj.4:12; 1.Tim.2:5-6).  Stoga je Bog poslao svoga Sina Isusa Krista „da uništi đavolska djela“ (1.Iv.3:8).  On je dao svoj život i prolio svoju svetu krv radi palog čovjeka kako bi omogućio i obnovio čovjekovo zajedništvo sa svetim Bogom.

Do ispravnog shvaćanja i razumijevanja Boga može se doći isključivo na temelju Biblije – Svetoga Pisma.

Vjerujemo da postoji samo Jedan pravi i živi Bog, koji je vječan, beskonačan u moći, mudrosti i dobroti, On je Stvoritelj svega, vidljivog i nevidljivog, i održavatelj svega (Rim.1:20, Kol.1:16).

Kad kažemo da je Bog jedan, mislimo na tri stvari: da je On jedan jedini, jedinstven i nedjeljiv.  Znači, po broju je samo jedan Bog, to jest jedno biće, a sva druga bića postoje u Njemu, po Njemu i za Njega.

Bog nam se objavljuje u tri osobe Trojstva: Boga Oca, Boga Sina – Isusa Krista i Boga Duha Svetoga.  Otac je Bog, Sin je Bog, Duh Sveti je Bog.  Ipak, to nisu tri Boga, nego je jedan Bog – jedno Božanstvo.  Do tog zaključka dolazimo samo na temelju pisane Riječi Božje – Biblije. (Mt.3:16-17; 28:18-19; 2.Kor.13:13; Iv.1:1-5,18, 14:26, 15:26, 17:11,21; Fil.2:6-11; Heb.9:14; Zah.14:9).

Sin je vječan Bog i rođen od Oca.  On je istovremeno i čovjek i Bog.  Kao čovjek „koji je iskusan u svemu (kao i mi), samo što nije sagriješio“ (Heb.4:15 i 2:18).   Kao Bog: bezgrešno je začet Duhom Svetim i rođen po blaženoj djevici Mariji.  Život mu je bio besprijekoran i bezgrešan.  Također, Njegov cjelokupan život i djela dokaz su toga.  On je umro na križu pravedan za nepravedne kao zastupnička žrtva, svi koji vjeruju u Njega su opravdani na temelju njegove prolivene krvi.  On je slavno uskrsnuo u skladu sa Svetim Pismom.  On je sada s desne strane veličanstva na nebu kao naš veliki svećenik.  On će se ponovo vratiti da uspostavi svoje kraljevstvo pravednosti.

Također i Duh Sveti ima Božanske atribute.  On je Božanska Osoba koja prebiva i živi u srcima vjerujućih, obraćenih i nanovo rođene djece Božje.  Gospodin Isus krist je poslao Branitelja da živi, vodi, poučava vjernike, i dokazuje „svijetu zabludu s obzirom na grijeh, na pravednost i na sud“ (Iv.14:16-17; 16:8).

Sve osobe Trojstva iako se razlikuju, ipak one se uzajamno poštuju i savršeno zajedno surađuju na djelu otkupljenja (Iv.14:26; 16:7; 17:5-10), to je troje Jedan te isti Bog, iste Biti, jednake moći i slave.

Vjerujemo da je Sveto Pismo – Biblija i Staroga i Novoga zavjeta nadahnuta Riječ Božja.  Biblija nije kao i svaka druga knjiga – jedino je Ona: nadahnuta, nepogrešiva, vjerodostojna, mjerodavna, vječna, dostatna, i autoritativna Božja objava samoga sebe palom čovjeku.

Sama Biblija tvrdi da je ona Riječ Božja.  Njen autor je Bog a ne čovjek.  Ona je Knjiga nad knjigama, koja bolje stoji nego nebo i zemlja.

Centralna jezgra Svetoga Pisma je Isus Krist – Mesija – Spasitelj svijeta.   (2.Tim.3:16-17; 1.Pt.1:10-12; 2.Pt.1:20-21; Heb.4:12; Ps.119:11,89; Mt.5:18; Lk. 4:4; Lk.16:17; Iv.17:17; Izr.30:5).

Jedino nam Biblija predstavlja potpuno otkrivenje Božje volje za spasenje palog čovječanstva.

Jedino nam Ona daje odgovore na najvažnija čovjekova životna pitanja i jedino nam Ona otkriva: Tko je Bog i kakav je Bog?  Što Bog traži od čovjeka?  Što je grijeh?  Koje su posljedice grijeha?  Kako se osloboditi grijeha i na koji se način čovjek može spasiti?  Kako živjeti za Boga?  Gdje će čovjek dospjeti nakon smrti?  I na sva ostala čovjekova najvažnija životna pitanja jedino Ona – Biblija  ima potpune odgovore.