Krist kao glava Crkve (Ef.1:22-23), On potiče svoje tijelo – Crkvu, odnosno one koji su iskusili oslobođenje od grijeha, novo rođenje i svakodnevni kršćanski život da: evangelizira svijet – ne spašene, te da izgrađuje Crkvu – tijelo Kristovo (Ef.4:11-13).
Dužnost je ne samo pastora/svećenika i starješine da evangelizira ne spašene, već svakog istinskog vjernika da bude uključen u evangelizaciju svijeta, te da bude svjedočanstvo neobraćenima kako riječima, tako još više svojim kršćanskim životom.
Svaki vjernik treba biti svjestan da je njegov život najveće svjedočanstvo ne spašenomu svijetu. Njegov život treba biti: živa poslanica (2.Kor.3:2), prizor svijetu, anđelima i ljudima (1.Kor.4:9), Kristov mio miris (2.Kor.2:16-16), sol (Mt.5:13), svjetlo (Mt.5:14-15) i putokaz koji vodi u život.
Velik je poziv za evangelizaciju, a još veća odgovornost svakog nanovo rođenog vjernika. Stoga nastojimo da naš svakodnevni život bude svjedočanstvo i uzor, a „… kad se pojavi vrhovni pastir, primit ćete (ćemo) neuveli vijenac –slavu“ (1.Pt.5:1-4).