Arhiva za kategoriju ‘Kršćanski život’

Kada sam bila mala, dadoše mi

da ljubim Isusove slike svete;

ja sam ih ljubila, a nisam znala

da sam prevareno dijete.

 

Kada sam narasla

u košarici su mi obojena jaja dali

i rekli: donio ih zeko,

a Isusa nisu ni spominjali.

 

Nisu mi objasnili značaj Velikog petka

i zašto je na krizu umro Čovjek-Bog!

Da je Otac nebeski dao jedinog Sina,

zbog grijeha mog i tvog!

 

Da je Isus šutke išao popljuvan i šiban

pod teretom kriza.

Da su ga na Golgoti razapeli,

da bih ja bila Ocu nebeskom bliža.

 

Dok je tako viseći na krizu umirao,

uzeo je na sebe grijehe svijeta;

plativši svojim životom

za nas je otkup dao.

 

A onda je došao Uskrs!

Otac je uskrisio Sina

i tako potvrdio Njegovu žrtvu

sa svojih svetih visina.

 

Nebo je slavilo tada pobjedu

nad grijehom i tminom

sotona je savladan na Golgoti

u borbi s Božjim Sinom.

 

Skoro dvadeset stoljeća

krv sa Golgote zove

i onom tko se obrati, pere grijehe:

od grešnika stvara ljude nove!

 

U kakvoj sam bila tmini!

Ali danas to nisam više:

Isusova me krv oprala

i moje ime u knjizi života piše!

 

Vise ne ljubim mrtvu sliku,

niti se sila tame bojim:

ŽIVOG Isusa u srcu nosim:

pod zaštitom Njegove krvi stojim.

 

Želim da ostane tako!

Da živim život svet i čist,

jer je zbog mene umro i uskrsnuo,

ljubljeni Spasitelj, Isus Krist!

Heda Domitrović

Heda Domitrović

Na stolovima mnogim šunka, jaja i luk.

Na stolovima Uskrs –

u srcu – praznina i muk.

 

Možeš na stol što poželiš staviti

ali tu užasnu prazninu

ne možeš ničim ispuniti.

Čak su iz crkve donijeli posvećenu hranu

i nekako usiljeno govorili

o Božjem blagoslovu i uskrsnom danu.

 

Govore, govore,

a riječi se prazne u zraku gube.

Čuješ da govore o onom

kojeg srcem ne ljube.

Isus je kolač i šunka -

zeko, obojena jaja i proljeće -

Isus je bijeli stolnjak na stolu,

i na njemu cvijeće.

 

O moja braćo, kako je tužan

Uskrs bez pravog značenja Krista!

To znade samo nanovo rođena duša,

oprana Njegovm krvlju, bez grijeha i čista

Ne visi nam zlatni križ o vratu

 

i Isus na njemu – još uvijek razapeti.

On je Kralj u našem srcu

i vječno će u njemu kraljevati!

Ljudi koji ga samo po imenu znaju,

danima nekim slavna imena daju.

Iz godine u godinu isto ponavljaju

i u religiji,  bez vjere ostaju.

 

Ti isti ljudi koji slavu danu daju,

kada bi se obratili i Isusu grijehe predali,

radost spasenja bi doživjeli

puninu života bi imali.

Jer onaj  tko se Isusu preda

ne mora se više  bojati zla:

Njemu Uskrsna radost zauvijek traje

Jer Isus je Alfa i Omega!

 

Samo oni koji Isusa ljube

pravu Uskrsnu radost znaju;

samo oni kojima je Isus Spasitelj,

Njemu, a ne danu – slavu daju.

Ni zamisliti ne mogu onu grozotu

kada se je Isus, pod križem,

uspinjao na Golgotu.

 

Odbija srce i misliti o tome:

o mučenom Spasu,

Isusu Kristu, ranjenome.

 

Duhovne oči zatvoriti ne mogu!

Ne mogu prestat razmišljati

o Ocu nebeskom, o Gospodu Bogu!

 

Što je osjećao Otac

gledajući s nebeski visina

kada su kožnim bičem

derali pleća – jedinog mu Sina?

 

Zašto ga muče?

Zbog čega toliko pati?

Ta užasna agonija

koja će, tek kad umre na križu, stati.

 

A Ti si Oče, lice svoje okrenuo

kada se moj Spasitelj -

grijesima svijeta odjenuo!

 

Ne znam, da li je ijedan čovjek

u cijelosti shvatio

kako si užasnu cijenu Kriste,

za naše grijehe platio?

Te bolne, krvave rane,

 

i moji su učinili grijesi,

a Ti si mi sve oprostio,

jer Ti si, Onaj Koji Jesi!

znam da si na križu

slavio pobjedu svoju!

Znam da si umro za slobodu moju!

 

Oprosti, Gospodine!

Mnogo toga nisam znala,

a danas se pitam,

što sam Ti za uzvrat dala?

 

Tek sam pokoju suzu prolila,

Tek sam u zanosu, žarko molila.

 

Pred Tobom sam koljena savila,

ime sam Tvoje s ushitom slavila!

I ništa drugo nisam znala –

I ništa drugo za uzvrat nisam Ti dala!

 

Jer ono, što si, Gospode,

učinio za mene,

Tako je veličanstveno i nema cijene!

 

Ljudski um ne može shvatiti

Da se takva milost,

ničim ne može platiti!

 

Može se samo skrušeno primiti

i vjernim životom, u Kristu – živjeti!

Heda Domitrović

Heda domitrović

Ulicama se kreću ljudi

oči im mrtve, bez sjaja života,

A Bog ih je prekrasne stvorijo.

Kud li se djenu sva ta ljepota?

 

Tko im je izbrisao smješak sa lica?

Tko li im ukrao iz srca radost?

Starce ostavio bez nade,

tko li je ubio mladost?

 

Bog je stvorio sretne ljude!

Zar Tvorac da ne brine za djelo svoje?

Zar onaj, koji je: “…tako ljubio svijet…”

da ne mari za boli tvoje

 

Sto li se to sa ljudima zbilo?

Od milosti, grijeh im je draži.

Umjesto Spasitelju svome,

povjerovaše ocu laži.

 

On im umata grijeh u umot,

koj’ šarenom varkom sjaji i blista

a plaća za grijeh je smrt -

Tek život dolazi od Krista!

 

Grijeh se ne isplati!

Ovaj život kratko traje

Grijeh čak i na ovom svijetu

samo strah, nemir i patnju daje.

 

Propast je vječna

A vječnost, tko će mi reći, koliko dugo traje?

Spasenje je u Kristu

jer samo On vječni život daje.

 

On oprašta grijehe naše

terete naše na sebe prima

Nevina Kristova krv

čudotvornu moć ima!

 

On vraća osmijeh na lice,

očima našim radostan sjaj.

Zato Ga ljubim više od svega!

zato Mu i ti svoj život daj.

Heda Domitrović

Koliko je zapreka na putu?

Ma da bezbroj opasnosti vreba,

svaku od njih može,

ukloniti Otac sa neba!

 

Mnogo puta noga skrene,

oči zablude u grijeh,

al’ Isus kaže: ‘Slijedi mene!’

Tad sotoni prisjedne smijeh.

 

Preo je mrežu i zamke sotona,

obećavao je i laži govorio;

lagodnim životom mamio,

privid sreće je tvorio.

 

No oni koji Božju riječ poznaju,

oni kojima je Gospodin oči otvorio,

znaju da je Bog čovjeka

za svoju slavu stvorio.

 

Kristovom krvlju ga je oprao,

Duhom Svetim ga je vodio,

i kad se iskreno pokajao,

vodom i krvlju ga nanovo rodio!

 

Čovjek ništa na zemlji nema

što bi izvorno mogao svojim zvati,

no Bog mu je dao slobodnu volju

da sam odluči kome će život svoj dati.

 

Želi li život svoj Isusu predat

i s Njim sigurno do Oca stići,

tad će ga čuvat na Uskom putu,

kroz sve će nevolje s njime ići.

 

No skrene li čovjek,

zabliješten tričarijama što sjaje,

tad se udaljuje od Spasitelja svoga

u zabludi tone, što je sotona daje.

 

Cilj svog puta još uvijek

svatko birati može:

Hoće li u paklenu tamu,

ili k Tebi, Gospode Bože!

 

Na raskršće kada staneš,

kojim ćeš pravcem krenuti?

Hoćeš li trenutne radosti svijeta

ili ćeš haljinu bijelu odjenuti?

 

Hvala Ti, Gospode,

što još uvijek birati mogu,

što se čitavim svojim bićem

želim predati Bogu!

 

A pitam vas, sestre i braćo,

tko želi zbog trena, vječnost izgubiti?

Zar nije blaženije

svog Spasitelja ljubiti?

 

Ne slušamo više mamac i poruke

koje nam sam sotona šalje.

Kristovom smo krvlju oprani!

Za Isusom Kristom –mi idemo dalje!

Heda Domitrović

Kada srce postane prazno

i čitavim bićem umor zavlada,

duboko negdje u grudima

neugasiva tinja nada.

 

Kada se čovjek očajnički

pokuša uhvatiti za te nade trak,

umom i srcem bljesne

neki – tek naslućen znak.

 

Kao otkriće neko,

nešto što prije ni znao nije,

bljesne iskrica spoznaje

i misao se k nebu vine.

 

On koji vjere nije imao

koji je nijekao da postoji Bog,

osjeti nevidljiv dodir

Stvoritelja svog!

 

Osjeti čovjek čežnju

za nečim što je od njega veće;

traži da popuni prazninu,

taj nedostatak duhovne sreće.

 

Što više traži, što više želi

i što mu više ta spoznaja znači,

to mu se više Svevišnji otkriva,

Gospod mu se daje naći.

 

Još ne zna čovjek

da ga to Duh Sveti zove;

i ma da još ne zna da ga Isus ljubi,

otvarajuć srce vjeri sumnju izgubi.

 

Još jučer u ništa vjerovao nije,

no sada ga Duh Sveti, svojom moći,

u postojanje Božje i ljubav

svemoćnog Stvoritelja osvjedoči.

 

Riječ Božju čita,

oproštenje grijeha traži i moli

i mir svoj nađe

kod Golgotskog križa boli.

 

Srce postaje puno.

Nestaju sve praznine

pod okriljem Isusa Krista

i njemu spasenje sine.

 

Sad je spašeno dijete Božje.

Okružila ga ljubav i toplina,

Otac nebeski više ne vidi grijehe:

na obraćenom čovjeku

vidi samo krv svoga Sina!

 

Sada hodi Uskim putom.

Sada slavi Spasitelja svog:

još jedno zalutalo dijete,

domu svom je doveo Bog!

Heda Domitrović

Kad si mi pružio svoju ranjenu ruku

u tom nezaboravnom danu,

neizbrisiv otisak Tvoje krvi

na mom je ostao dlanu.

 

Ta krv je žarila i pekla.

Sagorješe moji grijesi

i vidjeh da stvarno postojiš

da Ti si KOJI JESI.

 

I oganj postade melem

i kupelj vode i krvi,

a Ti kojeg ni poznala nisam,

za mene si postao prvi.

 

I bila sam ja i bio si Ti.

Iz dana u dan u meni si bivao veći

i kad sam posve u Tebi nestala,

našla sam put ka vječnoj sreći!

 

Sada me vodi Tvoja volja;

sada me ljubav Tvoja vodi

i kad se čini da robinja sam Tvoja,

konačno živim u punoj slobodi!

 

Gospodine, što si od mene učinio?

Gospodine, potpuno si me promijenio!

Vrata neba si mi otvorio,

za Život vječni Ti si me pripremio.

 

K’o Eva sam htjela naći najveći smokvin list

i sakriti golotinju srca svog,

a gle, u svečanu odoru bijelu

odjenuo me sam Gospod Bog!

 

Čini se da posljednju trku trče

izranjene noge bose,

ali kao da anđele vidim

da već vijenac slave mi nose.

 

U duhu Te Isuse gledam

gdje kamen mi daješ na kom moje ime piše -

o, Ljubavi vječna, kad Tebe imam

ne želim ništa više!

Heda Domitrović

Kada mi usne šute, a ljudi ne vide boli,

znam da me vidi onaj koji me voli.

 

Možda bi prošao kraj mene

da ne vidi da me Njegova krv pokriva

kojom je opravdao sve

za što sam bila kriva.

 

Ja znam da me moj Spasitelj ljubi

i čuva kao zjenicu oka svog,

ma da sam tako neznatna,

a On je silni, svemoćni Bog.

 

Kome da uputim molitvu,

kada On jedini riječi spasenja ima?

kome u nadi da hrlim

kada me On jedini u svoj zagrljaj prima?

 

Kada mi je dobro i sunce kada blista,

u zahvalnosti podižem ruke,

jer to je milost Isusa Krista,

a kada dođu tmurni i olujni dani,

kada mi netko od bliskih ljudi

bolno dušu rani,

u očaju ne tonem tada, jer sve su prolazne boli:

znam da mi dolazi pomoć od Onog koji me voli!

 

Krist je sa mnom i nikada me ne ostavlja samu!

On je blistava svjetlost – koja razgoni tamu!

 

Zato u duhu pjevam, zato mi srce gori,

zato slavim i ljubim

jedinog Boga koji me stvori!

 

Usne mi kliču: Aleluja!

Srce odgovara: Amen!

Duh Sveti svoj pečat daje

Kao Božji i vječni znamen.

Heda Domitrović

Htjela bih stati negdje visoko

da mogu sagledati silno prostranstvo;

da mogu mnogima svjedočit

i biti Kriste,Tvoje poslanstvo.

Da im pričam o ljubavi Tvojoj,

o silnoj želji da nas privuče,

da nas oslobodi svake krivnje,

boli i  tereta koji nas muče.

 

Htjela bih ljudima reći

što savršena ljubav znači

I kako je nemoćan sotona

kada nas brani Jači.

 

A Krist je jači od svake tmine!

Gdje On se pojavi, svjetlost sine.

On grešnika  pretvori u Božje dijete,

pomoću Njegove krvi svete.

 

Nemojmo klonut pod teretom,

bojati se sile između zemlje i neba.

Budimo svjesni da smo u zaklonu Kristovom,

A to je sve što nam treba.

 

Uronimo u ljubav Oca nebeskog,

da nas ona potpuno opkoli.

Recimo ljudima – recimo svijetu,

koliko Bog svoju djecu voli!

Heda Domitrović

U svijetu je žurba, sve jurnjava neka.

malo tko misli

što ga na kraju puta čeka.

Moram još ovo i ono moram.

Moram još nabaviti neke stvari,

a ne vidi da život prolazi

i da iz dana u dan stari.

Kada ima jedno, za drugim žudi,

za tjelesna se dobra trudi i radi,

a kada starost dođe, čovjek se pita

u što su mu prošli dani mladi?

 

S vremena na vrijeme se sjeti

da osim tijela i dušu ima.

Osjeti da ga pustoš i praznina

bolno stežu u grudima.

Ali se uporno čovjek uvjerava:

”Na dušu ću misliti kad ću ostarjeti.

Sada još za dušu vremena nemam!

Još mnogo toga želim ostvariti.

 

No dođe nevolja, bolest dođe;

sve bogatstvo mu pomoć ne može.

tada on k nebu podiže ruke

i pita: ”zašto, o, Bože?”

Kada bi Bog bio čovjek,

nad nevjerom ljudskom bi proplakao i

pitao: ”Zar ne znaš koliko te ljubim

i koliko sam puta te zvao?

 

Zar ne znaš da sam žrtvovao svog Sina,

da bi spasio, čovječe, tebe!

Ali ti si mi okrenuo leđa

i mislio si samo na sebe.

Nisi mislio na svoju dušu

koja će jednom pred mene stati,

a ja sam te Duhom Svetim zvao

i Riječ moju si trebao znati.

 

Sada me pitaš: ”Zašto?”,

a nisi mi život svoj dao!

Još ti jednu priliku pružam

i ne reci da nisi znao!

Pozovi Isusa u svoj život!

Neka ti Sin moj Spasitelj bude,

jer moja je najveća želja

da žrtvom svojom spasi sve ljude!

 

Reci mu grijehe svoje,

od Njega oproštenje traži i moli!

On je umro za tebe,

jer te ljubi . jer te voli!

Ne budi više sam.

U moj dođi zagrljaj,

jer prolazno je blago svijeta

i ništavan je njegov sjaj.

 

Ali Bog nije čovjek!

On šalje glasnike svoje:

On šalje tebe i mene,

sluge i sluškinje svoje.

Da razglase Radosnu vijest,

da ljubav Božju objave,

da se grešnici obrate

i jedinog, živog Boga slave.

 

Da sutra ne pitaju: ”Zašto?”

Da za nevolje Boga ne krive,

već da uz Božju pomoć

po Božjoj riječi žive.

 

A Gospod će Duhom Svetim ih voditi.

Neće im svoju milost uskratit.

Duša , koju Bog im je dao

opet će se svome Stvoritelju vratit.