Arhiva za kategoriju ‘Kršćanski život’

Za kraj bi samo napomenuli da pravi – istinski kršćanski život i ljepota kršćanskog života i karaktera dolazi do izražaja tek nakon primjene i prakticiranja kršćanskih obveza u svakodnevnom životu.

Na žalost, mnogima je zamračena slika o Kristu.  Mnogi ljudi ne vide svjetlo Božje – zbog kršćana koji ne žive kršćanski, po nauci i volji Božjoj – te ne prepoznaju i ne pronalaze utjehu, mir, sreću i zadovoljstvo u životu, koje se jedino može postići sjedinjenjem i u zajedništvu s Kristom.

Nas, Kršćane je Bog pozvao, da u svome svakidašnjem kršćanskom životu budemo: sol i svijetlo ovom ne spašenom svijetu (Mt.5:13-14), da im budemo putokaz za nebo, primjer ljudima i svijetu u kojem živimo (1.Kor.4:9). trebamo im biti živa poslanica koju će prepoznati i čitati svi ljudi (2.Kr.3:2); također, naš istinski svakodnevni kršćanski život treba biti (vjerujem da jeste) Kristov miomiris za ne spašeni svijet (2.Kor.2:15-16).

Psalmista nas podsjeća da budemo svjesni da će se Njemu „…jedinom klanjati svi koji snivaju na zemlji, pred Njim se sagnuti svi koji u prah silaze.  I moja će duša za Njega živjeti, Njemu će služiti potomstvo moje….” Ps.22:30-31.

Stoga, „Vi se, ljubljeni, naprotiv uzdižite na temelju svoje presvete vjere, molite se uz suradnju Duha Svetoga!  Očuvajte sami sebe u ljubavi Božjoj, očekujući milosrđe našega Gospodina, Isusa Krista, za vječni život!  … jednima – koji se kolebaju – dokazujte da imaju krivo; druge spašavajte grabeći ih iz vatre; trećima iskažite s bojažljivošću milosrđe, mrzeći i samu haljinu okaljanu njihovim tijelom!“ Jd.1:20-23

Ovim putem smo pokušali navesti samo najuže smjernice praktičnog kršćanskog – Bogu ugodnog – života.  Života ispunjenog Božjim blagoslovom, mirom, srećom i unutarnjim zadovoljstvom.

Za sva daljnja opširnija shvaćanja i proučavanja – kršćanskih obveza to jest volje Božje za blagoslovljeni i ispunjeni svakodnevni kršćanski život – treba zaroniti u Bibliju, Riječ Božju, te pronaći i prepoznati volju Božju i prakticirati je u svome svakodnevnom životu.

„Njegova božanska snaga obdarila nas je svime što je potrebno za život i pobožnost, pravom spoznajom onoga koji nas je pozvao vlastitom slavom i moći.  Tim nas je obdario skupocjenim i najvećim obećanim dobrima, da po njima, umaknuvši pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu postanete dionici božanske naravi. …Zato, braćo, to ozbiljnije nastojte da u vlastitu korist učvrstite svoj poziv i izbor!  Radeći tako, sigurno nećete nigda pasti.  Tako će vam se, naime, pružiti sve što je potrebno za ulazak u vječno kraljevstvo našega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista.“  2.Pt.1:3-11.

Za sva ostala pitanja ili nejasnoće slobodno nam se obratite, a mi ćemo vam nastojati u što kraćem roku, uz Božju pomoć i u skladu s pisanom Božjom Riječi  odgovoriti na sva vaša postavljena pitanja.

One bi trebale biti naš cilj i ispunjenje naših obveza prema društvu u kojem živimo u cilju ispravljanja nepravde i očuvanjem osobne svetosti.

Biti uzoran građanin

Kao kršćani, mi smo sudionici Božjeg kraljevstva ali smo ujedno i „prolazni“ građani ovoga svijeta.  Bog od nas zahtijeva da živimo i djelujemo kao poslušni žitelji ove zemlje (Mk.12:13-17; Rim.13:1-7; Tit.3:1; 1.Pt.2:13-17), stoga trebamo podržati građanski zakon i red, poštivati one koji se na vlasti i svakodnevno moliti za njih, sudjelovati u školi, zajednici i građanskim aktivnostima, svakako koristiti pravo glasa i izaći na izbore, uvijek govoriti i poticati jasna moralna pitanja i načela.

Božji zakon je vrhovni (iznad svih drugih zakona), ipak mi smo dužni poštivati zakon našeg grada, ili države u kojoj živimo do granice u kojoj on nije u suprotnosti s jasnim zakonom riječi Božje (Dj.4:19; 5:29).

Ako se pojavi situacija gdje se ne slažemo s načelima, zakonom, praksom i zahtjevima vlasti, treba u svakom slučaju živjeti i promicati pravednost i život u skladu s Božjom Riječi.

Boriti se za opstanak ljudskog života

Bog nam daje život (Post.1:1-31).  Dakle, Bog se brine za sve naše potrebe a mi smo odgovorni Bogu da živimo u čistoći i svetosti.  U slučaju da okolnosti zahtijevaju, trebamo biti spremni i ugroziti svoj život u službi bližnjemu (Iv.15:13; 1.Iv.3:16), ali opće je biblijsko pravilo da moramo poštovati naš tjelesni život kojeg nam je Bog dao.

Budući da Bog sam daje život, On i odlučuje kada će on biti završen (Ps.31:15-16), jer ljudski je život darovan od Boga, a mi imamo odgovornost zaštiti život nerođenog djeteta (Jer.1:5; Lk.1:41).  Naše je čvrsto uvjerenje da su i pobačaj i eutanazija (kod teških, neizlječivih bolesnika i invalida) moralno pogrešni i grijeh, a i u suprotnosti s Božjom pisanom Riječi.

Nadalje, vjerujemo da je naša kršćanska odgovornost brinuti se za zemlju i njene resurse.  Još u početku je Bog dao čovjeku vlast nad zemljom (Post.1:26-30).  To nam, međutim, ne daje dozvolu da zagađujemo okoliš i uništavamo prirodne resurse na zemlji, već da se zauzmemo za  njihovo očuvanje.

Promicati solidarnost i ispravljati društvenu nepravdu

Kršćanski je isticati i zalagati se za ljubav prema svim ljudima i isticati jednaku vrijednost svih ljudi pred Bogom (Dj.10:34; 17:26).  Mi kao kršćani bi trebali poduzeti korake kako bi se poboljšalo stanje onih koji su: siromašni, zanemareni, gladni, bez krova nad glavom ili žrtve predrasuda, progona i ugnjetavanja (Mt.22:39; Lk.3:11; Rim.13:8-9; Jak.2:14-17; 1.Iv.3:17).

U svim našim poslovima trebamo biti osjetljivi na ljudske potrebe (Lk.10:30-37; Jak.1:17), i biti protiv rasne i ekonomske diskriminacije, jer su svi ljudi pred Bogom jednaki.

Zalažemo se da svaka osoba ima slobodu da izabere i sudjeluje u životu crkve bez obzira na rasu, boju kože, spol, društveni status ili nacionalnost.  Pred Bogom su svi ljudi jednaki – grešnici, bez Boga propali i kojima treba spasenje.

Kršćani su pozvani pokazati biblijski princip skromnosti pojavljivanjem i oblačenjem na način koji će pokazati i unaprijediti naše kršćansko svjedočanstvo, te koje će izbjeći ponos, strast ili senzualnost.

Skromnost

Prema biblijskim načelima i normama, skromnost je unutarnja duhovna vrlina koja uzmiče pred svim nedoličnim i nečistim „nemoralnim“ normama, Ona je Bogu na čast i ponos, jer je bez grubosti i nepristojnosti u oblačenju i ponašanju (Iz.3:16-24; Ef.4:25,29,31; 5:1-8; 1.Tim.2:9-10; Tit.2:3; 1.Pt.3:3-5).

Skromnost uključuje naš izgled, odijevanje, govor i ponašanje, a može se primijeniti u svim prigodama.

Po pitanju istinskog kršćanskog života postoje dva važna pitanja koja bi si svaki istinski kršćanin trebao postaviti su: „Da li će se i da li se moj stil života sviđa Bogu?“ i „Da li mu je moj život na ugodan miris?“

Izgled i oblačenje

Naš život, karakter, naša odjeća i način odijevanja su istinska slika o nama pred Bogom i nivo našeg osobnog uzrasta.  Riječ Božja nas opominje „Nemojte se prilagođavati ovome svijetu!“  Također, Ona nas podsjeća da naš način odijevanja mora biti skroman i pristojan, ne kao većine u ovome svijetu (Rim.12:2; 1.Sol.5:22-23).

Bog nije protiv lijepog izgleda i lijepih odijela, već želi da budemo zadovoljni s izgledom kojeg nam je On dao – kako nas je stvorio, da naše srce ne bude okupirano izgledom, modom, šminkom i sl.

Mnogi kršćani nisu zadovoljni sa svojim izgledom; nisu zadovoljni s onim što im je Bog dao. Vjerujemo da je Bog unaprijed znao što je kome potrebno i da nije pogriješio.  Također, smatramo da onaj tko nije zadovoljan sa svojim izgledom kojeg mu je Bog dao, na žalost nije zadovoljan sa svojim Stvoriteljem.

Bog želi da prije svega tražimo i težimo ka duhovnim ljepotama i vrijednostima, koje ne dolaze vanjskim ukrašavanjem, skupom odjećom ili kozmetikom, već dolaze iz plemenitog srca, ljubavi i krotkog i mirnog duha (Fil.4:8; 1.Tim.2:9; Tit.2:3; 1.Pt.3:3-5).

Ispravan stav i vrijednosti

Kao nanovo rođeni ljudi – kršćani pozvani smo da se klonimo svih tjelesnih požuda, te da izbjegavamo odijevanje koje potiče nemoralne misli, stavove i nemoralni stil života (Rim.13:4; 1.Kor.8:9; Gal.5:13-26; 1.Pt.2:11; 2.Pt.1:4; Jd.1:4).

Naša ljepota ne ovisi o našem vanjskom izgledu, upadljivim ekstravagantnim i skupim haljinama – odijelima, ukrašavanja nakitom ili kozmetikom, već našim zajedništvom s Kristom.

Duhovnu ljepotu ne čine vanjski ukrasi, odjeća ili nakit, to su samo vanjski prikazi osobnih „vrijednosti“, a koje su u suprotnosti s biblijskim stavom i vrijednostima (Jak.2:1-4), već istinska, duhovna ljepota se sastoji od Kristolikog karaktera a ne izvanjskog ukrašavanja.

Kršćani se ponašaju umjereno i uzorno u svakom pogledu njihova života.  Oni su umjereni u ponašanju i suzdržavaju se od aktivnosti i stavova koji su protivni Biblijskoj nauci, ili koji dovode do ovisnosti ili ropstvu bilo kojega oblika.

Umjerenost

Jedan od temeljnih načela kršćanskog života je umjerenost i samokontrola (1.Kor.9:25; 2.Tim.2:4; Tit.1:8; 2:2-9; 1.Pt.5:4).  To je u Bibliji navedeno kao plod Duha (Gal.5:23).  Mi smo pozvani da živimo umjereno, blago, te da imamo uravnotežen život i ponašanje (Fil.4:5).

Božja Riječ nas uči da unutar našega srca i sadržaji naših misli trebaju biti svete, plemenite i čiste (Fil.4:8; Rim.13:3; 1.Sol.4:3-5); također i što se tiče našeg bijesa (Ef.4:26-27) i naše komunikacije (Mt.12:36; Ef.4:22,29; 5:3-4; Kol.3:8; Heb.12:1; Jak.1:21; 1.Pt.2:1).

Kršćanin se vježba u Božjoj disciplini i kontroli kako bi održao zajedništvo i silu Svetoga Duha u svom životu (1.Kor.9:27; 2.Pt.1:5-11).

Ponašanje

Biblija – Riječ Božja – nas jasno ući da smo pozvani da budemo osjetljivi na potrebe i osjećaje drugih, kao dokaz naše ljubavi prema njima (Mt.22:39-40; Rim.12:9-21; 13:10; Fil.2:3-5).

S vremena na vrijeme potrebno je preispitati svoje ponašanje i vladanje kako naš život ne bi bio, ili slučajno doveo do sablazni slabijih u vjeri (Rim.14:13-21; 1.Kor.8:9-13).

Ljubav

Temelj kršćanskog Bogu ugodnog života je život ljubavi, i to ljubavi bez pretvaranja, mrziti zlo a prianjati uz dobro (Rim.12:9).

Kršćanska dužnost je „Ljubite svoje neprijatelje!  Činite dobro onima koji vas mrze!  Blagoslivljajte one koji vas proklinju! Molite za one koji vas ogovaraju!“ Lk.6:27-28 (usporedi s Izl.23:4; Izr.25:21; Mt.5:44; Lk.23:34; Rim.12:20; 1.Kor.4:12)  „Kako želite da vama čine ljudi, tako i vi njima“ Lk.6:31 (usporedi s Mt.7:12).

„Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone, kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog….  Ako ljubite (samo) one koji vas ljube, kakvu ćete plaću imati?  Zar i carinici ne čine to isto?  Ako jedino svoju braću pozdravljate, što izvanredno činite?  Zar i pogani ne čine isto?  Dakle: budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“ Mt.5:44-48.

Sloboda od grijeha, ovisnost i/ili ropstva

Jedna od osnovnih prednosti naše slobode u Kristu Isusu, je život u istini, život koji dovodi do oslobođenja od vlasti grijeha i negativnih sila (Iv.8:32-36; Rim.6:14,18; 8:2).  Pozvani smo u toj slobodi živjeti i ne dati se ponovo uvesti u jaram ropstva (Gal.5:1; 1.Pt.2:16).

Dakle, kršćanin se treba i mora suzdržavati od svih ovisnosti i negativnih navika. Na primjer, ovisnosti o duhanu, alkoholu, drogi i tomu sličnim ovisnostima, Moramo biti svjesni da te ovisnosti formiraju i mijenjaju čovjekovo raspoloženje, ali i karakter, pa tako negativno utječu i na živote svojih bližnjih. Bog čovjeku nije namijenio život u ropstvu tih i sličnih ovisnosti, već mu je namijenio slobodu u i kroz Isusa Krista.

Kršćani se suzdržavaju od bilo koje aktivnosti (kao što su kockanje ili proždrljivost) koja onečišćuje tijelo (bilo bludnošću, preljubom, pijanstvom, pušenjem, drogiranjem…).  Kršćaninovo tijelo jeste i treba biti hram Božji, jer prethodno navedeno zarobljava čovjekov duh koji u Kristu treba biti slobodan (Izr.20:1; 23:20-35;  Iz.5:11,22; 28:7: Lk.21:34; 1.Kor.3:17; 5:11; 6:10; 2. Kor.7:1; Gal.5:19-21; Ef.5:18; Jak.1:21; Otk:21:8; 22:15).

Sve se ovo i izdaleka vidi (mogli bi reći i iz aviona), ali prije svega treba pripaziti i na naš unutarnji život i skrivene grijehe, propuste i karakterne mane – crte koje su u suprotnosti s Božjom voljom (Heb.12:14-16; Otk.21:27).

Kršćanin treba postaviti i imati prioritete kako bi mogao ispuniti svoje obiteljske obveze, te očuvati svetost braka i održati božanski poredak u kući – u svom domu.

Na prvom mjestu obitelji

Obitelj je osnovna zajednica, to jest temelj svih ljudskih odnosa i kao takva je temelj i osnova kako za društvo, tako i za zdravu i jaku crkvu (Post.2:18-24; Ef.5:31).

Obitelj ima božansko podrijetlo, zajedno sa svojim temeljnim karakterom čini imperativ  koji će dati prioritet za podizanje jedne snažne kršćanske obitelji, obitelji po Božjem srcu.

Praksu kršćanske discipline treba započeti u kući (Pnz.6:6-10).  Dakle, u kršćanskim obiteljima treba uspostaviti živi i prisan odnos s Gospodinom, te nastojati pružiti (kao prvo) kršćansko ozračje u svome domu (1.Tim.3:3-4; 5:8).

Roditelji trebaju svojim riječima, djelima i svim svojim međusobnim odnosima dati svojoj djeci dragocjeni, živi primjer onoga što žele da ona kroz život postanu.  Mnogo ovisi o ocu i majci, kakav će im primjer pokazati i ostaviti, a primjer koji im pokažu, može ih ili približiti, ili udaljiti od Boga. Velika je odgovornost na samim roditeljima.

Da bi u budućnosti crkva bila snažna i jaka, roditelji i obitelj koja sada podiže djecu treba biti upravo takva (jaka, snažna, poslušna i Bogu predana).  Riječ Božja nas uči da kršćani imaju obveze prema svojoj obitelji.  Snažna kršćanska obitelj nam je na prvom mjestu.  Ne budemo li tako prema njoj postupali u budućnosti ćemo platiti visoku cijenu.

Prema tome, cilj nam je razvijati čvrste brakove i obitelji, učiti muževe da ljube svoje žene (Ef.5:25), a žene da se pokoravaju svojim muževima (Ef.5:22), učiti ih da se i muž i žena pokoravaju jedan drugome u strahu Božjemu (Ef.5:21), djecu učiti da slušaju svoje roditelje (Ef.6:1) a roditelje da ne ogorčuju, nego da odgajaju svoju djecu stegom i opomenom Gospodnjom (Ef.6:4).

Bračna vjernost i svetost

Brak je uređen i određen od Boga. On je duhovno jedinstvo u kojem su se muškarac i žena združili da žive zajedno kao jedno tijelo (Post.2:24; Mt.19:5; Mk.10:7; Ef.5:28-33; 1.Kor.6:16).

Seksualni odnosi van braka su strogo zabranjeni u Bibliji, oni nisu dozvoljeni ni prije braka, ni poslije braka s nekim drugim izvan braka (Izl.20:14; Mt.5:27; 1.Kor.6:15-18).  Razumijevajući svetost braka supružnici trebaju nastojati održavati sretan, skladan i sveti odnos (Prop.9:9; Mal.2:15-16).

Ukoliko dođe do nesuglasica unutar kršćanskog braka i gdje supružnici ne mogu riješiti nastali problem sami, trebali bi potražiti pomoć dušobrižnika/starješine, kako ne bi došlo do nepotrebne rastave braka.  Ukoliko se dogodi razvod braka, crkva bi također trebala brzo reagirati, pomoći, savjetovati i imati razumijevanje za one koji su u nj uključeni.

Bog mrzi rastavu braka, ali dopušta ponovnu ženidbu nakon smrti bračnog druga (Mt.5:32; 19:7-9; Mk.10:2-12; Lk.16:18; Rim.7:2-3; 1.Kor.7:2,10-11,39; 1.Tim.5:9-15).  Ukoliko kršćanin ili kršćanka ima želju da ostane neoženjen, ovu odluku treba poštivati i na nju treba gledati kao održivu i alternativno biblijsku (1.Kor.7:8; 32-35).

Božji poredak u domu

Kada je Bog u početku stvorio čovjeka, On ih je stvorio kao muško i žensko (Post.1:27).  On im je dao i postavio mjerila po pitanju njihova izgleda (Pnz.22:5; 1.Kor.11:14-15, 1.Pt.3:7), kao i različitih odgovornosti (Post.3:16-19; 1.Pt.3:1-7).

Po Božjem naumu i ustrojstvu muž je glava u domu (Ef.5:21-33; Kol.3:18-19), roditelji su dužni odgajati i podizati svoju djecu u strahu Božjemu (Izr.29:17; Ef.6:4; Kol.3:21), a djeca su dužna slušati i poštivati svoje roditelje (Izl.20:12; Pnz.5:16; 27:16; Ef.6:1-3; Kol.3:20).

Kako bi dom bio živo svjedočanstvo ne spašenomu svijetu, te kako bi postojao savršeni sklad u domu Božji naum, ustrojstvo, poredak i odgovornosti se moraju poštivati.

Kršćani sudjeluju samo u onim aktivnostima koje proslavljaju Boga u njihovom životu i tijelu.  Oni se klone svih aktivnosti koje bude i mame požudu tijela.

Istinski kršćani, kršćani po Božjem srcu, će čitati, gledati i slušati samo ono što je pozitivno i samo ono što koristi za njihovu duhovnu izgradnju i dobrobit u Božjem djelu.  Nikako neće dozvoliti da potrate sate i sate dragocjenog vremena kojeg imaju, već će to vrijeme nastojati iskoristiti da druge posjete, ohrabre, razvesele ili za svoju osobnu izgradnju.

Proslavljanje Boga u našem tijelu

Naše tijelo jeste, a i treba biti hram Duha Svetoga.  Mi smo pozvani proslavljati Boga u našem tijelu (Rim.12:1-2; 1.Kor.6:19-20; 10:31).  Pozvani smo hoditi u Duhu, a ne udovoljavati požudi tijela (Gal.5:16).

U Riječi Božjoj su nam navedeni primjeri koji ne proslavljaju Boga u našemu tijelu, oni su zabilježeni u nekoliko odlomaka (Rim.1:24; 1.Kor.6:9-10; Gal.5:19-21).  Takvi nazovi kršćani i takav život neće baštiniti niti imati udjela u Božjemu kraljevstvu (Otk.21:8; 22:15).

Grešna praksa koja je istaknuta i osuđena u tim spisima su homoseksualnost, požuda, preljub, svjetovni stavovi (kao što su mržnja, zavist, ljubomora), korumpirajuća komunikacija (kao što je trač, prljave i podmukle riječi), krađe, ubojstva, pijanstva, idolopoklonstvo, vračanje (horoskopi, tarot, gatanje) i mnoga druga bezbožna djela koja imaju veze s okultnim praksama, a koje su zabranjene od Boga i vode do obožavanja sotone.

Čitanje, gledanje i slušanje

Kroz čitanje različite literature, ili gledanjem raznih televizijskih programa ili slušanjem glazbe bilo na televiziji ili radiju, čovjek se prepušta i dozvoljava da oni svjesno ili nesvjesno utječu i mijenjaju tijek njegovih misli, osjećaja, volje i njegovih stavova ponašanja i vladanja.

Kategorički imperativ istinskog kršćanskog života je čitati, gledati i slušati samo ono što je na izgradnju, to jest samo ono što potiče na višu razinu i viši nivo duhovnog života.  Dakle, programi i glazba koja je svjetovnog sadržaja ili pornografske prirode treba se kloniti i izbjegavati u širokom krugu.  Istinski kršćanin neće sudjelovati i/ili gledati na televiziji filmove ili kazališne predstave demoralizirane  prirode (Rim.13:13; Fil.4:8; 1.Sol.4:3-5; Ps.101:3).

Raspolaganje slobodnim vremenom

Kršćanin treba iskoristiti svoje slobodno vrijeme na izgradnju samoga sebe i za izgradnju tijela Kristovog (Rim.6:13; 12:1-2; 1.Kor.10:31-32; Gal.2:20; Kol.3:14-17; 1.Pt.4:2-3).  Također, treba izbjegavati mjesta i grešnu praksu života ovoga svijeta (Ps.1:1-6).

Prema tome, kršćanin ne smije biti dio bilo koje druge vrste zabave koja potiče od tjelesne prirode i/ili koja diskreditira  kršćansko svjedočanstvo (2.Kor.6:14-17; 1.Kor.7:31; Gal.1:10; 1.Sol.5:21-23; Jak.4:4,14; 1.Iv.2:15-17; Otk.18:4).