Arhiva za kategoriju ‘Kršćanski život’

Prakticiranje kršćanskih obveza

Za kraj bi samo napomenuli da pravi – istinski kršćanski život i ljepota kršćanskog života i karaktera dolazi do izražaja tek nakon primjene i prakticiranja kršćanskih obveza u svakodnevnom životu.

Na žalost, mnogima je zamračena slika o Kristu.  Mnogi ljudi ne vide svjetlo Božje – zbog kršćana koji ne žive kršćanski, po nauci i volji Božjoj – te ne prepoznaju i ne pronalaze utjehu, mir, sreću i zadovoljstvo u životu, koje se jedino može postići sjedinjenjem i u zajedništvu s Kristom.

Nas, Kršćane je Bog pozvao, da u svome svakidašnjem kršćanskom životu budemo: sol i svijetlo ovom ne spašenom svijetu (Mt.5:13-14), da im budemo putokaz za nebo, primjer ljudima i svijetu u kojem živimo (1.Kor.4:9). trebamo im biti živa poslanica koju će prepoznati i čitati svi ljudi (2.Kr.3:2); također, naš istinski svakodnevni kršćanski život treba biti (vjerujem da jeste) Kristov miomiris za ne spašeni svijet (2.Kor.2:15-16).

Psalmista nas podsjeća da budemo svjesni da će se Njemu „…jedinom klanjati svi koji snivaju na zemlji, pred Njim se sagnuti svi koji u prah silaze.  I moja će duša za Njega živjeti, Njemu će služiti potomstvo moje….” Ps.22:30-31.

Stoga, „Vi se, ljubljeni, naprotiv uzdižite na temelju svoje presvete vjere, molite se uz suradnju Duha Svetoga!  Očuvajte sami sebe u ljubavi Božjoj, očekujući milosrđe našega Gospodina, Isusa Krista, za vječni život!  … jednima – koji se kolebaju – dokazujte da imaju krivo; druge spašavajte grabeći ih iz vatre; trećima iskažite s bojažljivošću milosrđe, mrzeći i samu haljinu okaljanu njihovim tijelom!“ Jd.1:20-23

Ovim putem smo pokušali navesti samo najuže smjernice praktičnog kršćanskog – Bogu ugodnog – života.  Života ispunjenog Božjim blagoslovom, mirom, srećom i unutarnjim zadovoljstvom.

Za sva daljnja opširnija shvaćanja i proučavanja – kršćanskih obveza to jest volje Božje za blagoslovljeni i ispunjeni svakodnevni kršćanski život – treba zaroniti u Bibliju, Riječ Božju, te pronaći i prepoznati volju Božju i prakticirati je u svome svakodnevnom životu.

„Njegova božanska snaga obdarila nas je svime što je potrebno za život i pobožnost, pravom spoznajom onoga koji nas je pozvao vlastitom slavom i moći.  Tim nas je obdario skupocjenim i najvećim obećanim dobrima, da po njima, umaknuvši pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu postanete dionici božanske naravi. …Zato, braćo, to ozbiljnije nastojte da u vlastitu korist učvrstite svoj poziv i izbor!  Radeći tako, sigurno nećete nigda pasti.  Tako će vam se, naime, pružiti sve što je potrebno za ulazak u vječno kraljevstvo našega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista.“  2.Pt.1:3-11.

Za sva ostala pitanja ili nejasnoće slobodno nam se obratite, a mi ćemo vam nastojati u što kraćem roku, uz Božju pomoć i u skladu s pisanom Božjom Riječi  odgovoriti na sva vaša postavljena pitanja.

Kako približiti dijete Kristu?

Prije no što odgovorim na ovo pitanje, postavit ću dva pretpitanja radi boljeg razumijevanja suštine zadatka koji smo si postavili ili koji si želimo postaviti:

1) Što znači izraz „približiti dijete Kristu“?

2) Želim li ja uopće da se moje dijete približi Kristu?

Dijete približiti Kristu svakako znači poduzeti sve što je ispravno i što je u našoj moći kako bismo dijete postavili na put istinskoga biblijskog vjernika. U tome, prije svega, trebamo biti svjesni jedne od osnovnih značajki života biblijske vjere to jest istinskoga kršćanstva – život koji je odvojen od grijeha i posvećen Bogu; ne odvojen od ljudi, nego od svjetovnoga načina života. Dakle želimo li približiti dijete Kristu, najprije ga trebamo odvojiti od svijeta i naučiti ga da se samostalno odvaja od svijeta.

Što je to svijet i kako ga Biblija definira? Najkraće rečeno, to je svaki stil života koji se protivi biblijskim načelima ili koji im se u potpunosti ne podređuje. U starozavjetno vrijeme Bog je tražio od svog izabranog naroda dosljedno odvojenje od svih ostalih naroda. U novozavjetno vrijeme Isus nas šalje kao „ovce među vukove“  (Mt 10: 16). Šalje nas među ovaj svijet, ali nas odvaja od grijeha i svjetovnoga načina života. Većina ljudi smatra dobrim uklopiti se u moderno društvo trudeći se da čine sve što im ono nameće kao normalno. Dobro nam je poznato da to iziskuje neprestano praćenje trenutačnih trendova koji se mijenjaju iz godine u godinu. Jedan je od plodova takvoga načina života i „generacijski jaz“. Tu nije riječ o modernizaciji, osvještavanju i tehničkom napretku društva, nego o sotonizaciji društva – globalnom udaljavanju od biblijskih načela života. Većina ljudi ide tim putem (Mt 7: 13 – 14), a svi oni i svoju djecu tako vode. Ta djeca su možda nevina, ali idu krivim putem koji ih ranjava.

Ako želite svoje dijete uklopiti u takvo društvo, udaljavate ga od Krista jer ga približavate svijetu (Jak 4: 4). S druge strane, ako učite svoje dijete da slijedi Krista, vi ga zapravo učite da bude „crna ovca“ među svojim vršnjacima; no koja zna kamo ide i što radi, koja ima svoju staloženost, mir i sigurnost. U tom slučaju vašu će savjest opteretiti moderne humanističke teorije optužujući vas da ne činite dobro jer svoje dijete trebate uklopiti u društvo. Tu dolazimo na prvu i najveću raskrsnicu kršćanskog roditeljstva. Svijet ili Krist. Većina se roditelja, na žalost, odlučuje za jedno i drugo misleći da će tako napraviti dobar kompromis. Ali u kršćanstvu nema kompromisa (1 Kr 18: 21). Sad iskreno odgovorite na prije postavljeno pitanje: Želite li stvarno da se vaše dijete približi Kristu?

Kršćanski roditelji koji nisu svjesni te temeljne borbe vjere iako se u mnogim stvarima dobro trude – iskazuju ljubav svojoj djeci, žrtvuju mnogo vremena za svoju djecu, primjenjuju mnoge dobre odgojne principe – na kraju ipak gube svoju djecu u smislu vjere. Možda djelomice i uspijevaju u svojim odgojnim naporima osposobivši dijete za samostalno suočavanje sa životnim izazovima. No to se dijete ne nalazi do Kristovih nogu, a još manje mu ima potrebu služiti. Zašto je tomu tako? Pustili su neprijatelja da se ušulja u njihove domove, u živote njihove djece i da on slobodno radi svoj posao čija je osnovna namjera ništa drugo nego da dijete odvoji od Krista.

Tek kada smo slijedom biblijskih načela života dobro savladali prvi stupanj približavanja djeteta Kristu, možemo i od ostalih odgojnih mjera očekivati pozitivne rezultate u pogledu postavljenoga cilja. Ovdje ću samo nabrojiti neka osnovna poglavlja paralelnih roditeljskih odgojnih mjera i aktivnosti:

a) Roditeljski primjer kako biti blizu Krista. Korištenje roditeljskog autoriteta u pozitivnom smislu.

b) Uloga discipliniranja u odgoju. Problem razmažene djece i djece neuravnoteženog odgoja.

c) Učiti dijete Riječi. Snaga Riječi u odgoju.

d) Dati djetetu odgovor na sva životna pitanja sukladno biblijskom nauku.

Damir Knezić

Socijalne obveze

One bi trebale biti naš cilj i ispunjenje naših obveza prema društvu u kojem živimo u cilju ispravljanja nepravde i očuvanjem osobne svetosti.

Biti uzoran građanin

Kao kršćani, mi smo sudionici Božjeg kraljevstva ali smo ujedno i „prolazni“ građani ovoga svijeta.  Bog od nas zahtijeva da živimo i djelujemo kao poslušni žitelji ove zemlje (Mk.12:13-17; Rim.13:1-7; Tit.3:1; 1.Pt.2:13-17), stoga trebamo podržati građanski zakon i red, poštivati one koji se na vlasti i svakodnevno moliti za njih, sudjelovati u školi, zajednici i građanskim aktivnostima, svakako koristiti pravo glasa i izaći na izbore, uvijek govoriti i poticati jasna moralna pitanja i načela.

Božji zakon je vrhovni (iznad svih drugih zakona), ipak mi smo dužni poštivati zakon našeg grada, ili države u kojoj živimo do granice u kojoj on nije u suprotnosti s jasnim zakonom riječi Božje (Dj.4:19; 5:29).

Ako se pojavi situacija gdje se ne slažemo s načelima, zakonom, praksom i zahtjevima vlasti, treba u svakom slučaju živjeti i promicati pravednost i život u skladu s Božjom Riječi.

Boriti se za opstanak ljudskog života

Bog nam daje život (Post.1:1-31).  Dakle, Bog se brine za sve naše potrebe a mi smo odgovorni Bogu da živimo u čistoći i svetosti.  U slučaju da okolnosti zahtijevaju, trebamo biti spremni i ugroziti svoj život u službi bližnjemu (Iv.15:13; 1.Iv.3:16), ali opće je biblijsko pravilo da moramo poštovati naš tjelesni život kojeg nam je Bog dao.

Budući da Bog sam daje život, On i odlučuje kada će on biti završen (Ps.31:15-16), jer ljudski je život darovan od Boga, a mi imamo odgovornost zaštiti život nerođenog djeteta (Jer.1:5; Lk.1:41).  Naše je čvrsto uvjerenje da su i pobačaj i eutanazija (kod teških, neizlječivih bolesnika i invalida) moralno pogrešni i grijeh, a i u suprotnosti s Božjom pisanom Riječi.

Nadalje, vjerujemo da je naša kršćanska odgovornost brinuti se za zemlju i njene resurse.  Još u početku je Bog dao čovjeku vlast nad zemljom (Post.1:26-30).  To nam, međutim, ne daje dozvolu da zagađujemo okoliš i uništavamo prirodne resurse na zemlji, već da se zauzmemo za  njihovo očuvanje.

Promicati solidarnost i ispravljati društvenu nepravdu

Kršćanski je isticati i zalagati se za ljubav prema svim ljudima i isticati jednaku vrijednost svih ljudi pred Bogom (Dj.10:34; 17:26).  Mi kao kršćani bi trebali poduzeti korake kako bi se poboljšalo stanje onih koji su: siromašni, zanemareni, gladni, bez krova nad glavom ili žrtve predrasuda, progona i ugnjetavanja (Mt.22:39; Lk.3:11; Rim.13:8-9; Jak.2:14-17; 1.Iv.3:17).

U svim našim poslovima trebamo biti osjetljivi na ljudske potrebe (Lk.10:30-37; Jak.1:17), i biti protiv rasne i ekonomske diskriminacije, jer su svi ljudi pred Bogom jednaki.

Zalažemo se da svaka osoba ima slobodu da izabere i sudjeluje u životu crkve bez obzira na rasu, boju kože, spol, društveni status ili nacionalnost.  Pred Bogom su svi ljudi jednaki – grešnici, bez Boga propali i kojima treba spasenje.

Moda, oblačenje i izgled

Kršćani su pozvani pokazati biblijski princip skromnosti pojavljivanjem i oblačenjem na način koji će pokazati i unaprijediti naše kršćansko svjedočanstvo, te koje će izbjeći ponos, strast ili senzualnost.

Skromnost

Prema biblijskim načelima i normama, skromnost je unutarnja duhovna vrlina koja uzmiče pred svim nedoličnim i nečistim „nemoralnim“ normama, Ona je Bogu na čast i ponos, jer je bez grubosti i nepristojnosti u oblačenju i ponašanju (Iz.3:16-24; Ef.4:25,29,31; 5:1-8; 1.Tim.2:9-10; Tit.2:3; 1.Pt.3:3-5).

Skromnost uključuje naš izgled, odijevanje, govor i ponašanje, a može se primijeniti u svim prigodama.

Po pitanju istinskog kršćanskog života postoje dva važna pitanja koja bi si svaki istinski kršćanin trebao postaviti su: „Da li će se i da li se moj stil života sviđa Bogu?“ i „Da li mu je moj život na ugodan miris?“

Izgled i oblačenje

Naš život, karakter, naša odjeća i način odijevanja su istinska slika o nama pred Bogom i nivo našeg osobnog uzrasta.  Riječ Božja nas opominje „Nemojte se prilagođavati ovome svijetu!“  Također, Ona nas podsjeća da naš način odijevanja mora biti skroman i pristojan, ne kao većine u ovome svijetu (Rim.12:2; 1.Sol.5:22-23).

Bog nije protiv lijepog izgleda i lijepih odijela, već želi da budemo zadovoljni s izgledom kojeg nam je On dao – kako nas je stvorio, da naše srce ne bude okupirano izgledom, modom, šminkom i sl.

Mnogi kršćani nisu zadovoljni sa svojim izgledom; nisu zadovoljni s onim što im je Bog dao. Vjerujemo da je Bog unaprijed znao što je kome potrebno i da nije pogriješio.  Također, smatramo da onaj tko nije zadovoljan sa svojim izgledom kojeg mu je Bog dao, na žalost nije zadovoljan sa svojim Stvoriteljem.

Bog želi da prije svega tražimo i težimo ka duhovnim ljepotama i vrijednostima, koje ne dolaze vanjskim ukrašavanjem, skupom odjećom ili kozmetikom, već dolaze iz plemenitog srca, ljubavi i krotkog i mirnog duha (Fil.4:8; 1.Tim.2:9; Tit.2:3; 1.Pt.3:3-5).

Ispravan stav i vrijednosti

Kao nanovo rođeni ljudi – kršćani pozvani smo da se klonimo svih tjelesnih požuda, te da izbjegavamo odijevanje koje potiče nemoralne misli, stavove i nemoralni stil života (Rim.13:4; 1.Kor.8:9; Gal.5:13-26; 1.Pt.2:11; 2.Pt.1:4; Jd.1:4).

Naša ljepota ne ovisi o našem vanjskom izgledu, upadljivim ekstravagantnim i skupim haljinama – odijelima, ukrašavanja nakitom ili kozmetikom, već našim zajedništvom s Kristom.

Duhovnu ljepotu ne čine vanjski ukrasi, odjeća ili nakit, to su samo vanjski prikazi osobnih „vrijednosti“, a koje su u suprotnosti s biblijskim stavom i vrijednostima (Jak.2:1-4), već istinska, duhovna ljepota se sastoji od Kristolikog karaktera a ne izvanjskog ukrašavanja.

Kršćansko ponašanje

Kršćani se ponašaju umjereno i uzorno u svakom pogledu njihova života.  Oni su umjereni u ponašanju i suzdržavaju se od aktivnosti i stavova koji su protivni Biblijskoj nauci, ili koji dovode do ovisnosti ili ropstvu bilo kojega oblika.

Umjerenost

Jedan od temeljnih načela kršćanskog života je umjerenost i samokontrola (1.Kor.9:25; 2.Tim.2:4; Tit.1:8; 2:2-9; 1.Pt.5:4).  To je u Bibliji navedeno kao plod Duha (Gal.5:23).  Mi smo pozvani da živimo umjereno, blago, te da imamo uravnotežen život i ponašanje (Fil.4:5).

Božja Riječ nas uči da unutar našega srca i sadržaji naših misli trebaju biti svete, plemenite i čiste (Fil.4:8; Rim.13:3; 1.Sol.4:3-5); također i što se tiče našeg bijesa (Ef.4:26-27) i naše komunikacije (Mt.12:36; Ef.4:22,29; 5:3-4; Kol.3:8; Heb.12:1; Jak.1:21; 1.Pt.2:1).

Kršćanin se vježba u Božjoj disciplini i kontroli kako bi održao zajedništvo i silu Svetoga Duha u svom životu (1.Kor.9:27; 2.Pt.1:5-11).

Ponašanje

Biblija – Riječ Božja – nas jasno ući da smo pozvani da budemo osjetljivi na potrebe i osjećaje drugih, kao dokaz naše ljubavi prema njima (Mt.22:39-40; Rim.12:9-21; 13:10; Fil.2:3-5).

S vremena na vrijeme potrebno je preispitati svoje ponašanje i vladanje kako naš život ne bi bio, ili slučajno doveo do sablazni slabijih u vjeri (Rim.14:13-21; 1.Kor.8:9-13).

Ljubav

Temelj kršćanskog Bogu ugodnog života je život ljubavi, i to ljubavi bez pretvaranja, mrziti zlo a prianjati uz dobro (Rim.12:9).

Kršćanska dužnost je „Ljubite svoje neprijatelje!  Činite dobro onima koji vas mrze!  Blagoslivljajte one koji vas proklinju! Molite za one koji vas ogovaraju!“ Lk.6:27-28 (usporedi s Izl.23:4; Izr.25:21; Mt.5:44; Lk.23:34; Rim.12:20; 1.Kor.4:12)  „Kako želite da vama čine ljudi, tako i vi njima“ Lk.6:31 (usporedi s Mt.7:12).

„Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone, kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog….  Ako ljubite (samo) one koji vas ljube, kakvu ćete plaću imati?  Zar i carinici ne čine to isto?  Ako jedino svoju braću pozdravljate, što izvanredno činite?  Zar i pogani ne čine isto?  Dakle: budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“ Mt.5:44-48.

Sloboda od grijeha, ovisnost i/ili ropstva

Jedna od osnovnih prednosti naše slobode u Kristu Isusu, je život u istini, život koji dovodi do oslobođenja od vlasti grijeha i negativnih sila (Iv.8:32-36; Rim.6:14,18; 8:2).  Pozvani smo u toj slobodi živjeti i ne dati se ponovo uvesti u jaram ropstva (Gal.5:1; 1.Pt.2:16).

Dakle, kršćanin se treba i mora suzdržavati od svih ovisnosti i negativnih navika. Na primjer, ovisnosti o duhanu, alkoholu, drogi i tomu sličnim ovisnostima, Moramo biti svjesni da te ovisnosti formiraju i mijenjaju čovjekovo raspoloženje, ali i karakter, pa tako negativno utječu i na živote svojih bližnjih. Bog čovjeku nije namijenio život u ropstvu tih i sličnih ovisnosti, već mu je namijenio slobodu u i kroz Isusa Krista.

Kršćani se suzdržavaju od bilo koje aktivnosti (kao što su kockanje ili proždrljivost) koja onečišćuje tijelo (bilo bludnošću, preljubom, pijanstvom, pušenjem, drogiranjem…).  Kršćaninovo tijelo jeste i treba biti hram Božji, jer prethodno navedeno zarobljava čovjekov duh koji u Kristu treba biti slobodan (Izr.20:1; 23:20-35;  Iz.5:11,22; 28:7: Lk.21:34; 1.Kor.3:17; 5:11; 6:10; 2. Kor.7:1; Gal.5:19-21; Ef.5:18; Jak.1:21; Otk:21:8; 22:15).

Sve se ovo i izdaleka vidi (mogli bi reći i iz aviona), ali prije svega treba pripaziti i na naš unutarnji život i skrivene grijehe, propuste i karakterne mane – crte koje su u suprotnosti s Božjom voljom (Heb.12:14-16; Otk.21:27).

Obiteljske odgovornosti

Kršćanin treba postaviti i imati prioritete kako bi mogao ispuniti svoje obiteljske obveze, te očuvati svetost braka i održati božanski poredak u kući – u svom domu.

Na prvom mjestu obitelji

Obitelj je osnovna zajednica, to jest temelj svih ljudskih odnosa i kao takva je temelj i osnova kako za društvo, tako i za zdravu i jaku crkvu (Post.2:18-24; Ef.5:31).

Obitelj ima božansko podrijetlo, zajedno sa svojim temeljnim karakterom čini imperativ  koji će dati prioritet za podizanje jedne snažne kršćanske obitelji, obitelji po Božjem srcu.

Praksu kršćanske discipline treba započeti u kući (Pnz.6:6-10).  Dakle, u kršćanskim obiteljima treba uspostaviti živi i prisan odnos s Gospodinom, te nastojati pružiti (kao prvo) kršćansko ozračje u svome domu (1.Tim.3:3-4; 5:8).

Roditelji trebaju svojim riječima, djelima i svim svojim međusobnim odnosima dati svojoj djeci dragocjeni, živi primjer onoga što žele da ona kroz život postanu.  Mnogo ovisi o ocu i majci, kakav će im primjer pokazati i ostaviti, a primjer koji im pokažu, može ih ili približiti, ili udaljiti od Boga. Velika je odgovornost na samim roditeljima.

Da bi u budućnosti crkva bila snažna i jaka, roditelji i obitelj koja sada podiže djecu treba biti upravo takva (jaka, snažna, poslušna i Bogu predana).  Riječ Božja nas uči da kršćani imaju obveze prema svojoj obitelji.  Snažna kršćanska obitelj nam je na prvom mjestu.  Ne budemo li tako prema njoj postupali u budućnosti ćemo platiti visoku cijenu.

Prema tome, cilj nam je razvijati čvrste brakove i obitelji, učiti muževe da ljube svoje žene (Ef.5:25), a žene da se pokoravaju svojim muževima (Ef.5:22), učiti ih da se i muž i žena pokoravaju jedan drugome u strahu Božjemu (Ef.5:21), djecu učiti da slušaju svoje roditelje (Ef.6:1) a roditelje da ne ogorčuju, nego da odgajaju svoju djecu stegom i opomenom Gospodnjom (Ef.6:4).

Bračna vjernost i svetost

Brak je uređen i određen od Boga. On je duhovno jedinstvo u kojem su se muškarac i žena združili da žive zajedno kao jedno tijelo (Post.2:24; Mt.19:5; Mk.10:7; Ef.5:28-33; 1.Kor.6:16).

Seksualni odnosi van braka su strogo zabranjeni u Bibliji, oni nisu dozvoljeni ni prije braka, ni poslije braka s nekim drugim izvan braka (Izl.20:14; Mt.5:27; 1.Kor.6:15-18).  Razumijevajući svetost braka supružnici trebaju nastojati održavati sretan, skladan i sveti odnos (Prop.9:9; Mal.2:15-16).

Ukoliko dođe do nesuglasica unutar kršćanskog braka i gdje supružnici ne mogu riješiti nastali problem sami, trebali bi potražiti pomoć dušobrižnika/starješine, kako ne bi došlo do nepotrebne rastave braka.  Ukoliko se dogodi razvod braka, crkva bi također trebala brzo reagirati, pomoći, savjetovati i imati razumijevanje za one koji su u nj uključeni.

Bog mrzi rastavu braka, ali dopušta ponovnu ženidbu nakon smrti bračnog druga (Mt.5:32; 19:7-9; Mk.10:2-12; Lk.16:18; Rim.7:2-3; 1.Kor.7:2,10-11,39; 1.Tim.5:9-15).  Ukoliko kršćanin ili kršćanka ima želju da ostane neoženjen, ovu odluku treba poštivati i na nju treba gledati kao održivu i alternativno biblijsku (1.Kor.7:8; 32-35).

Božji poredak u domu

Kada je Bog u početku stvorio čovjeka, On ih je stvorio kao muško i žensko (Post.1:27).  On im je dao i postavio mjerila po pitanju njihova izgleda (Pnz.22:5; 1.Kor.11:14-15, 1.Pt.3:7), kao i različitih odgovornosti (Post.3:16-19; 1.Pt.3:1-7).

Po Božjem naumu i ustrojstvu muž je glava u domu (Ef.5:21-33; Kol.3:18-19), roditelji su dužni odgajati i podizati svoju djecu u strahu Božjemu (Izr.29:17; Ef.6:4; Kol.3:21), a djeca su dužna slušati i poštivati svoje roditelje (Izl.20:12; Pnz.5:16; 27:16; Ef.6:1-3; Kol.3:20).

Kako bi dom bio živo svjedočanstvo ne spašenomu svijetu, te kako bi postojao savršeni sklad u domu Božji naum, ustrojstvo, poredak i odgovornosti se moraju poštivati.

Moralna čistoća i obveza

Kršćani sudjeluju samo u onim aktivnostima koje proslavljaju Boga u njihovom životu i tijelu.  Oni se klone svih aktivnosti koje bude i mame požudu tijela.

Istinski kršćani, kršćani po Božjem srcu, će čitati, gledati i slušati samo ono što je pozitivno i samo ono što koristi za njihovu duhovnu izgradnju i dobrobit u Božjem djelu.  Nikako neće dozvoliti da potrate sate i sate dragocjenog vremena kojeg imaju, već će to vrijeme nastojati iskoristiti da druge posjete, ohrabre, razvesele ili za svoju osobnu izgradnju.

Proslavljanje Boga u našem tijelu

Naše tijelo jeste, a i treba biti hram Duha Svetoga.  Mi smo pozvani proslavljati Boga u našem tijelu (Rim.12:1-2; 1.Kor.6:19-20; 10:31).  Pozvani smo hoditi u Duhu, a ne udovoljavati požudi tijela (Gal.5:16).

U Riječi Božjoj su nam navedeni primjeri koji ne proslavljaju Boga u našemu tijelu, oni su zabilježeni u nekoliko odlomaka (Rim.1:24; 1.Kor.6:9-10; Gal.5:19-21).  Takvi nazovi kršćani i takav život neće baštiniti niti imati udjela u Božjemu kraljevstvu (Otk.21:8; 22:15).

Grešna praksa koja je istaknuta i osuđena u tim spisima su homoseksualnost, požuda, preljub, svjetovni stavovi (kao što su mržnja, zavist, ljubomora), korumpirajuća komunikacija (kao što je trač, prljave i podmukle riječi), krađe, ubojstva, pijanstva, idolopoklonstvo, vračanje (horoskopi, tarot, gatanje) i mnoga druga bezbožna djela koja imaju veze s okultnim praksama, a koje su zabranjene od Boga i vode do obožavanja sotone.

Čitanje, gledanje i slušanje

Kroz čitanje različite literature, ili gledanjem raznih televizijskih programa ili slušanjem glazbe bilo na televiziji ili radiju, čovjek se prepušta i dozvoljava da oni svjesno ili nesvjesno utječu i mijenjaju tijek njegovih misli, osjećaja, volje i njegovih stavova ponašanja i vladanja.

Kategorički imperativ istinskog kršćanskog života je čitati, gledati i slušati samo ono što je na izgradnju, to jest samo ono što potiče na višu razinu i viši nivo duhovnog života.  Dakle, programi i glazba koja je svjetovnog sadržaja ili pornografske prirode treba se kloniti i izbjegavati u širokom krugu.  Istinski kršćanin neće sudjelovati i/ili gledati na televiziji filmove ili kazališne predstave demoralizirane  prirode (Rim.13:13; Fil.4:8; 1.Sol.4:3-5; Ps.101:3).

Raspolaganje slobodnim vremenom

Kršćanin treba iskoristiti svoje slobodno vrijeme na izgradnju samoga sebe i za izgradnju tijela Kristovog (Rim.6:13; 12:1-2; 1.Kor.10:31-32; Gal.2:20; Kol.3:14-17; 1.Pt.4:2-3).  Također, treba izbjegavati mjesta i grešnu praksu života ovoga svijeta (Ps.1:1-6).

Prema tome, kršćanin ne smije biti dio bilo koje druge vrste zabave koja potiče od tjelesne prirode i/ili koja diskreditira  kršćansko svjedočanstvo (2.Kor.6:14-17; 1.Kor.7:31; Gal.1:10; 1.Sol.5:21-23; Jak.4:4,14; 1.Iv.2:15-17; Otk.18:4).

Sad kad čuješ

Heda Domitrović

Sad kad čuješ

Da te Isus zove

čuo si već mnogo puta,

al je tvoja šija ukočena i kruta.

 

Pomaknut se nećeš s mjesta,

nit promijeniti smjer.

Tradicija te ščepala

kao krvoločna zvijer!

 

Očima već vidiš,

a srce ti odgovore traži,

no odbijaš spoznat

da te vežu laži.

 

Lažu ti za svece, za Mariju – lažu

i da Bog je dobar, ne kažnjava kažu.

Kažu da nema pakla, ali da čistilišta ima,

da su djeca Božja,

glatko lažu svima!

 

A ti kažeš: ”Valjda znaju,

učili su škole……..

Pa i oni uče dobro i Bogu se mole.”

Saberi misli svoje i Bibliju čitaj,

a onda svoju savjest i srce zapitaj.

Razmisli dobro

što Božja riječ kaže!

Prijatelju dragi, tebi netko laže!

 

Nije svatko dijete Božje,

tko kaže da vjeru ima;

niti se kroz svece i Mariju

spasenje duše prima.

Valja ti se pokajati i k Isusu doći –

da oprosti grijehe

u Njegovoj je moći!

 

Ne možeš vjerovati da postoji Bog,

a držati ga postrance

od života svog.

Ne možeš zbog tradicije

pred istinom zatvarat oči,

jer ćeš i ti jednom

pred Stvoritelja svoga doći.

 

Hoćeš li mu reći da si išao

kud ide većina:

vjeru otaca slijedio, a ne Božjeg Sina?

 

Probudi se čovječe! Sad srce otvori

i poslušaj riječ

Boga koj te stvori!

 

Ne propusti spasenje!

Nek ti vjera jača:

spasenje je bez naplate,

al nevjera se plaća.

 

Sad primi spasenje

Život vječni – koj ti Isus nudi.

Primi dok još milost traje

i ne čekaj da ti sudi!

Isus još uvijek zove!

Heda Domitrović

Čini se kao da nitko ne mari,

a ipak svi jasno slute

da je neminovna propast sve bliže,

da kazna za grijehe sve brže stiže,

a ipak ustaljenim životom žive

ko lancima i verigama sapeti,

ne mare što s križa zove razapeti.

Što još uvijek krv svoju nudi:

 

”O dođite da vas operem, ljudi!

Dođite da vam grijehe oprostim

žrtvom svojom ponor premostim;

da vašu ruku u Očevu stavim,

da vam Radosnu vijest objavim!”

Vrijeme odluke

Heda Domitrović

Kako je ništavan čovjek!

Kroz život se s mukom kreće,

a ipak jedinu stvarnu pomoć

od Boga prihvatiti neće.

 

Čovjek s mukom svoje breme vuče.

Psuje i Boga proklinje,

umjesto da na koljena padne

i od Gospoda oproštenje dobije.

 

Neka se nitko ne vara:

s ovim svijetom muke prestati neće.

Kada završi svoj život na zemlji

grešnik put pakla kreće.

 

Znamo da milost još traje

ali i to vrijeme nije bez kraja:

kada se napuni spašenih broj,

zatvorit će se vrata raja.

Neće ući tko se nije nanovo rodio,

tko nije život po Božjoj riječi vodio.

Zaista, neće ući oni

koje Kristova krv nije oprala;

samo će se čuti škrgut zubi

mase koja je vani ostala.

 

Vičimo glasno da svijet nas čuje

da se grešni narod obrati,

Isus će našu molitvu čuti

i još mnoge će k sebi pozvati.