Kao što se za svaku osobu može reći da ima neku određenu narav (urođenu ili stečenu kroz neko vrijeme) tako se i za obraćenu osobu može reći da ima novu narav, to jest Božju narav i plod te nove naravi.

Dr. Billy Graham u svojoj knjizi „Mir s Bogom“ je  rekao; „Obraćenje se očituje na mnogo načina.  Kako se ono i na koji način zbiva u mnogome ovisi o pojedincima, o njihovom tem-peramentu, emocionalnoj ravnoteži, okolnostima u kojima žive u načinu života kojim su ranije živjeli.  Obraćenje može uslijediti nakon velike životne krize ili nakon što su zbrisane sve prvotne vrijednosti u životu, kad čovjek proživi velika razočarenja, kad više ne osjeća moć materijalnog posjedovanja ili je izgubio predmet svog obožavanja“.

Obraćenje se ne događa kod svih na isti način.  Ono može biti iznenadan događaj nakon neke krize u životu, u kojoj je čovjek primio jasnu objavu Božje ljubavi, ili ono može biti i postupno otkrivenje Božje milosti samom pojedincu.

Teolog, dr. David D. Duncan je rekao: „Uočavamo da se dobro poznati pijanac više ne kocka, ne opija se ili ne posjećuje grešna mjesta.  Mrzi stvari koje je nekoć ljubio i ljubi stvari koje je nekoć mrzio.  Oni koji ga poznaju kažu: ‘on se obratio, postao je novi čovjek’.  Oni jednos-tavno opisuju što vide s vanjskog ljudskog gledišta.  S Božanske točke gledišta rekli bismo da mu je Bog oprostio i učinio ga novim stvorenjem.  Obraćenje naglašava čovjekovu pozitivnu djelatnost u iskustvu spasenja.“

Postavlja se pitanje pravog biblijskog obraćenja. To je duhovna promjena koja proizvodi ob-raćenje kroz Spasitelja – Gospoda Isusa Krista.

Postoje mnoga vrsta obraćenja koja ne dovode čovjeka do Boga , to jest da bude mrtav gri-jehu a živ Bogu (Rim.6:1-14).

Obraćenje je čin kojim se čovjek okreće od grijeha, a obraća Gospodinu Isusu Kristu, tražeći oproštenje grijeha.  Posljedica toga je spasenje i oslobođenje od grijeha i od kazne za grijeh.  To je subjektivni odgovor na Božju odlučujuću intervenciju u čovjekovu životu.

Uočljivo je, kada dođe do obraćenja čovjeka, da se u njemu i na njemu, jasno vidi velika promjena  i s punim pravom se može reći da je „sada sasvim druga osoba, promijenjena i nanovo rođena osoba“.

Riječ koja je prevedena u Novozavjetnom tekstu kao obraćenje je „epistrefo/e“    što u dos-lovnom prijevodu ta grčka riječ znači: „okrenuti se u drugom smjeru, promijeniti mišljene, okrenuti se natrag, vratiti se ili obratiti se.“

Poznati evangelizator dr. Billy Graham je rekao kako se ta riječ u oblasti religije „mnogostrano tumači kao: kajanje, preporod, primanje milosti, religijsko iskustvo, stjecanje milosti.“  A teolog T. C. Hammond je napisao: „Obraćenje (grčki, epistrefe) znači zaokret k Bogu po ko-jemu grešnik (Židov ili neznabožac) po vjeri ulazi u eshatološko Kraljevstvo Božje, te prima eshatološki blagoslov i oproštenje grijeha.  Po obraćenju se u životu pojedinca ostvaruje spas koji je Krist donio….  Ono se opisuje kao okretanje od tame, idolopoklonstva, grijeha i vla-davine sotone, ka štovanju istinitoga Boga i služenje Njemu….“

Obraćenje (grč. epistrefe/o) je radni glagol.  Sam „Bog nas zove da se obratimo.  Suvremeni rječnici Grčkog jezika i Biblija isto tumače riječ epistrefe/o, što znači: potpuno i jasno okre-tanje od grešnog života, odvojenost od grijeha k samom Bogu.  Biblijska istina obraćenja i spasenja je potpuna i dostatna.

Obraćenje predstavlja više od jednostavne promjene uma, stavova i morala.  Ono obuhvaća svaki dio čovjekova bića: njegove želje, način života, volju, duh i shvaćanje života.“

Obraćenje je jedno od najvažnijih tema i u Starom zavjetu.  Bog je i u Starom zavjetu pozivao svoj narod (Izrael) preko svojih slugu i proroka na obraćenje (hebrejski šuv ) što doslovno znači vratiti se natrag i obratiti se k Bogu.

U Starozavjetno vrijeme Bog je govorio preko svoga sluge Mojsija; ako se „obratiš Jahvi, Bogu svome, i poslušaš – i ti i tvoji sinovi – glas njegov iz svega srca svoga i iz sve duše svo-je…tada će (se) Jahve Bog tvoj, …smilovat tebi i opet će te sabrati između svih naroda među koje te bude rastjerao Jahve, Bog tvoj.“ Pnz.30:2-3.

Također je govorio preko proroka Samuela: „Ako se od svega srca vratite Jahvi, uklonite iz svoje sredine tuđe bogove… i upravite srce svoje Jahvi i njemu jedinome služite.  Tada će vas on izbaviti….“ 1.Sam.7:3.

Preko proroka Izaije Bog je rekao: „Neka bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje.  Neka se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našemu, jer je velikodušan u prašta-nju.“ Iz.55:7.  „Obratite se k meni da se spasite….“ Iz.45:22.

Preko Proroka Jone Bog je rekao: neka se ljudi i stoka pokriju da „glasno Boga zazivlju i da se obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je činio.  Tko zna, možda će se vratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?  Bog vidje što su činili: da se obratiše od svojega zlog puta.  I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio….“ Jn.3:8-10.

Također je Bog govorio i preko ostalih starozavjetnih slugu.

Da bi se čovjek obratio i vratio natrag k Bogu, on mora otkazati poslušnost sotoni, kako bi mogao primiti novu narav, a to znači biti u ratu s đavlom sve dok živi i boriti se protiv njegove (đavolske – sotonske) volje kako bi ugodio Živom Bogu.

Uočljivo je kako sotona nije voljan i ne želi olako pustiti čovjeka, ali, čovjek treba shvatiti da ima samo jedan život koji treba iskoristiti i obratiti se, te nikako ne propustiti tu priliku.  Đavo na sve moguće načine pokušava čovjeka zadržati u svojoj vlasti, daleko od Boga i daleko od pomisli da ima samo jedan život.

Teolog Dr. Jay E. Adams u svojoj knjizi Unutarnji rat, je napisao: „Kad Gospodin Isus Krist nekoga obrati k sebi, učini to tako da mu izmijeni ‘srce’.  U Svetom pismu riječ ‘srce’ znači nešto posve drugo negoli u našoj, zapadnoj, kulturi.  Nama srce predstavlja emocije ili osje-ćaje.  U Svetom pismu srce znači ‘unutarnji ja, odluke koje donosim i unutarnji život koji vodim’….  Srce u Biblijskom smislu uključuje cijelu unutarnju osobu, to jest, razum osjećaje i volju.“

Čovjek koji shvati da ima samo jedan život i uvidi svoj grijeh, nastojat će se osloboditi grijeha i njegova tereta, Bog će mu pružiti novu priliku da otkaže poslušnost sotoni i grijehu te da se obrati i spasi, a Bog će mu dati novu narav.

Obraćenje je proces koji se odvija u tri faze

Prva faza, za obraćenje je potrebno uočiti „pogreške“ svog načina života, to jest uočiti svoj grijeh (čovjek ga voli nazvati slabošću) koji je u suprotnosti s Bogom.

Sve dok čovjek ne uvidi svoj grijeh , on ne može imati potrebu za obraćenjem koje nalaže sam Bog i Njegova Sveta Riječ – Biblija.

Druga faza, čovjeku je neophodno za obraćenje, nakon uviđanja pogrešnog načina života, da se odlučno okrene u novom pravcu, „odlučno okrene k Bogu“.  To zahtijeva djelovanje i ak-ciju.

Treća faza, da bi obraćenje bilo potpuno, nije dovoljno uočiti grijeh, kajati se i zgaditi na njega, već je tu uključena poslušnost, jer obraćenje znači „promijenjen život“, a to znači isku-siti novi život u Isusu Kristu i kroz Isusa Krista, te živjeti novim životom Bogu na slavu.

Svjetski poznati evangelizator dr. Billy Graham je rekao: Kada se čovjek okrene k Bogu i promijeni svoj život, tek tada ima pravo na „opuštanje popraćeno radošću i Božjim mirom“.

Kršćansko obraćenje temeljeno na Bibliji ima tri koraka: dva aktivna: Vjeru u Boga i pokaja-nje, te jedan pasivni: novo rođenje.

Područja obuhvaćena obraćenjem

Obraćenje obuhvaća: pripremu: vjeru u Boga, pokajanje (uočiti sam grijeh i s gnušanjem okrenuti se od njega), djelovanje: obraćenje (okrenuti se k Bogu) i potpunu životnu promjenu (promijeniti život, znači više ne živjeti u grijehu, već živjeti kao obraćena osoba novom naravi,  životom u posvećenju).

Obraćenje obuhvaća cijelu osobu.  Ono obuhvaća, kako je rekao teolog, dr. David D. Duncan: „naš razum, naše osjećaje i našu volju“ ili prema dr. Billy Grahamu „pravo obraćenje zahvaća čitav um, sve osjećaje i volju.“

Obraćenje uključuje promjenu razuma – misli, promjenu osjećaja i promjenu volje.

To se može najjasnije vidjeti kroz dva teksta iz Svetog Pisma koja govore o tome.  Prvi je iz Psalma 51, Davidova molitva, a drugi je priča o izgubljenom sinu u Lukinom evanđelju 15:11-31, u kojoj se govori o mladiću koji je otišao od kuće sa svojim dijelom nasljedstva i potrošio ga.  Oba slučaja, i starozavjetni i novozavjetni, govore o potpunom i temeljitom obraćenju, a ne djelomičnom.

Promjena razuma – misli

I David i izgubljeni sin su primjer da je njihova krivnja bila u zavisti, neiskrenosti, sebičnosti, kukavičluku, preljubu i ubojstvu, ali na kraju su došle riječi koje su obilježile prekretnicu u njihovim životima.  David je rekao: “Jer ja znam prestupe svoje”, Ps.51:3. a izgubljeni sin kaže: “…Oče sagriješih Bogu i tebi” Lk.15:18.

David i izgubljeni sin iskreno priznaju svoje osobne prijestupe što je predstavljalo početak njihova obraćenja.  Isus je rekao: „…ne treba zdravima liječnik, nego bolesnima.  …ja nisam došao da pozovem pravednike, nego grešnike“ Mt.9:12-13.

Isus zove na pokajanje  koje prethodi obraćenju.  Čovjek mora spoznati svoju moralnu bolest prije nego bude izliječen, priznati svoju krivicu prije nego mu bude oprošteno, priznati da je grešan, prije nego može biti pravedan.  To je promjena razuma – misli.

Po prirodi, čovjek je „previše ponosan“ da prizna svoju krivicu; također je i „profesionalac“ u pronalaženju opravdanja za svoje greške i grijehe.  On krivi svoju prošlost, okolnosti, roditelje, nedostatak obrazovanja, ili pokazuje na neuspjehe drugih….  Bog zahtijeva ništa manje no istinu.

Obraćenje počinje spoznajom da je Bog u pravu.  Bog je pravedan, a čovjek grešan.  Razum je spoznajni čimbenik, koji ukazuje zašto se čovjeku treba obratiti i u što treba vjerovati.

Promjena osjećaja

Promjena osjećaja znači uključenje osjećaja na istinu koju smo upoznali.  Obraćenje nije samo spoznaja grijeha, ono također uključuje bol zbog grijeha, koja dolazi od shvaćanja ne samo osobnog grijeha, već velike dobrote i svetosti Božje.

David je vapio k Bogu i rekao: „Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom.  Tebi, samom ja sam sagriješio i učinio što je zlo pred tobom“ Ps.51:5-6, a izgubljeni sin kaže: „Oče, sagriješih Bogu i tebi.  Nisam više dostojan da se zovem tvojim sinom“ Lk.15:21.  U oba slučaja postojala je duboka tuga, ne samo zbog prirode njihovih grijeha, već zato što su oni shvatili gnjusnost svojih grijeha u Božjim očima.

Istinsko obraćenje prouzrokovalo je u njihovim životima, a i danas istinsko i pravo obraćenje prouzrokuje zaokret k Bogu, zato jer čovjek shvaća da je njegov grijeh uprljao njega samog i odvojio ga od Boga.  Može se vidjeti kako apostol Pavao pravi razliku između „istinskog i lažnog“  pokajanja i obraćenja:

„Sad se radujem, ne zbog toga  što ste postali žalosni, nego zato što vas je ta žalost dovela k obraćenju.  Vi ste se ražalostili po promisli i volji Božjoj….  Žalost naime koja je po promisli i volji Božjoj, rađa spasonosno i trajno obraćenje, dok žalost svijeta rađa smrt“ 2.Kor.7:9-10.

Čovjek treba doživjeti temeljitu promjenu osjećaja, da bi shvatio stvarnu prljavštinu svog „osobnog“ grijeha u Božjim očima, da je ne samo prekršio Božji zakon i ožalostio samog Boga, već da su ga njegovi vlastiti grijesi odvojili od Boga, njegova Srvoritelja.

Promjena volje

To uključuje donošenje odluke kojom se predajemo onome što znamo i osjećamo.  Poznato je, da je čovjekova volja odlučujući faktor u svemu što radi.

Mnogi su u zabludi i misle „pa što, ja imam pravo na svoju volju i svoje mišljenje“ – istina imaš, ali ako čovjekova volja nije u skladu s Riječju Božjom čovjek promaši cilj – promaši spasenje.

Bez pristanka to jest čovjekove volje Bog ne može obratiti čovjeka.  Da bi Bog spasio čovje-ka, On od njega traži da to žarko želi, zapravo želi vidjeti čovjekovu iskrenu potrebu (za spa-senjem), čovjekov pristanak i njegovu slobodnu volju.  To je vidljivo također u dva prethodno spomenuta teksta.

David se pokajnički molio: „smiluj mi se, Bože….  Operi me i bit ću bjelji od snijega….  Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!“ Ps.51:3,4,9,12,

dok izgubljeni sin “diže se i krenu svom ocu“ .

U čovjeku se mora vidjeti i dokazati promjena volje.  David je to dokazao svojim riječima, dok je izgubljeni sin svojim djelima pokazao promjenu svoje volje.  To je bila istinska volja, ne samo da bi prošlost bila oproštena, već kako bi i budućnost bila promijenjena, a to je naj-važnije.

Prorok Izaija shodno tome kaže: “Neka bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje.  Neka se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našem, jer je velikodušan u praštanju“ Iz.55:7.

Da bi Bog oprostio čovjeku njegov „vlastiti“ grijeh, čovjek mora biti spreman ostaviti svoje grijehe i grešne navike prije nego što ih Bog oprosti .

Dr. Billy Graham je tri prethodno navedena područja sažeo ovim riječima: „Čini mi se da su ta tri pojma poput trojice ljudi.  Jedan se zove Razum, drugi Osjećaji, a treći Volja.  Razum kaže da je Evanđelje logično.  Osjećaj pritišće volju i kaže: ‘Osjećam ljubav prema Isusu’ ili ‘Bojim se sudnjeg dana!’  i tada posrednik imenom volja igra ulogu suca.  Nalaktio se zavaljen u stolici i duboko razmišlja, nastoji donijeti odluku.  Volja je, ustvari, ona koja donosi našu konačnu odluku.“

Bog zahtjeva obraćenje od grijeha, to jest potpuno i temeljito okretanje od grijeha i ostavljanje istog, a ne samo žaljenje zbog grijeha.  Biblija – Sveto pismo, jasno daju do znanja da je istinsko obraćenje usko povezano s pokajanjem i vjerom.

Čovjek u samom trenutku obraćenja postaje dio Božje porodice, kao što apostol Ivan kaže: „sada smo djeca Božja“ 1.Iv.3:2.

U trenutku obraćenja Bog daje novi život: „život vječni i taj je život u Njegovu Sinu.  Tko ima Sina, ima život.“ 1.Iv.5:11-12.

Čovjeku se pruža prilika da prihvati život i blagoslove koje je Bog namijenio za svakog čov-jeka već na ovoj zemlji, uz uvjet da se obrati k Njemu i čvrsto drži Njega i Njegove svete Riječi.  Iz toga proizlazi kako jedino obraćen čovjek ima pravo na Božji mir , blagoslov i život vječni.

Obraćenom, čovjeku Bog pomaže u svakodnevnom životu.  Bog mu daje obećanje da neće dopustiti više tereta kroz njegov svakodnevni život, nego što ga on sam može nositi.

Čovjek koji se obratio i doživio oslobođenje od grijeh, obraćenje i spasenje, ima smisao života, neopisivi i trajni mir, ljubav, radost, sigurnost neba i vječni život.

Obraćenjem čovjek dobiva novi status i novi položaj pred Bogom; novu narav i priliku da živi po Božjoj svetoj Riječi i Njegovoj svetoj volji.

Jedino obraćen čovjek – čovjek po Božjem srcu može imati vječnu sigurnost, nadu i utjehu.

Riječ Božja nam otkriva kada je Bog u samome početku stvorio čovjeka, da je čovjek bio savršeno biće, stvoreno pravednim i dobrim (Post.1:26-31), sve do neposlušnosti i pada u grijeh.

Od čovjekovog pada u grijeh još u Edenu (Post.3:1-24), njegova, to jest čovjekova jedina nada za izbavljenje i otkupljenje je samo po Isusu Kristu – Sinu Božjemu (Rim.3:23; 5:12-21; Mt.1:21; Dj.4:12; Ef.1:7; 1.Tim.2:5).

Grijeh  je velika, mogli bismo reći najveća prepreka spasenju.  On koči čovjeka da se obrati Bogu, jer otežava djelovanje Svetog Duha i sprječava probuđenje.

Čovjeku se zlo i grijeh nameće kao „nametnik“ na svakom koraku njegova života. Grijeh je najvažnija tema u Bibliji.  Također, grijeh je narušio, a i dalje narušava odnos između čovjeka i Boga .  Da bi se odnos između Boga i čovjeka ponovno uspostavio, potrebno je čovjekovo obraćenje Bogu.

Suvremeni čovjek treba shvatiti da nepromijenjene naravi ne može ući u Božju obitelji, postati djetetom Božjim i ući u kraljevstvo Božje.  On mora uvidjeti da je grešan, spoznati svoj grijeh, povjerovati Bogu da mu jedino On može oprostiti grijeh i spasiti ga od sigurne propasti, te osloboditi od grijeha.

Čovjek se sam mora zgaditi se na svoj grijeh, priznati ga, pokajati se, obratiti se Bogu (odreći se grijeha, znači više ne griješiti) i okrenuti k Bogu.

Sveto Pismo jasno naučava kako je grijeh bezakonje  i kaže „Svatko tko čini grijeh čini i be-zakonje; a grijeh je bezakonje.“ 1.Iv.3:4.  Također, Riječ Božja otkriva kako je grijeh uzročnik svakovrsne požude: „A grijeh, uhvativši zgodu, proizvede… svaku vrstu požude u meni.“ (Rim.7:8).

Priroda prve obitelji koju je Bog ustanovio bila je neposluh prema Bogu (Post.3:11; 4:7), isto takva, grešna priroda je i u suvremenom čovjeku.  Stoga je najveća čovjekova potreba za ob-raćenjem:  „bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina.“ (Heb.12:14).

Čovjek se može upitati da li je obraćenje potrebno u današnje vrijeme i zbog čega?  Svakako, potrebno je i današnjem suvremenom čovjeku da shvati kako bez spoznaje o grijehu i bez obraćenja, neće moći postići spasenje, trajni mir, radost (za kojima tako očajnički traga) i život vječni.

Da bi čovjek doživio spasenje, prvo što treba učiniti je vjerovati Bogu,  prepoznati svoj grijeh, pokajati se i obratiti k Bogu.  Kao što su to trebali ljudi Starog i Novog zavjeta, isto je tako  potrebno obraćenje i suvremenom čovjeku koji živi u dvadeset i prvom stoljeću.

Bog ukazuje čovjeku na zabludu i grijeh.  On sam osvješćuje čovjeka –grešnika, da uvidi svoje pravo duhovno stanje, to jest, kako Bog gleda na njegov život i njegovu duhovnu stvarnost.

Kroz Riječ Božju saznajemo da je obraćenje neophodno, jer su svi ljudi (bez Boga) duhovno mrtvi, to jest mrtvi za Boga.  To najbolje opisuje sama Biblija:

2.Kor.3:14 „…njihovi su umovi otupjeli… isto pokrivalo ostaje pri čitanju Starog zavjeta, kad im se ne otkriva da on u Kristu nestaje“.

2.Kor.4:4 „onima kojima je bog ovoga svijeta posve oslijepio nevjerničku pamet da jasno ne vide svijetlo sjajne Radosne vijesti Krista, koji je slika Božja“.

Ef.2:1-2 „… bili ste  mrtvi zbog svojih prekršaja i grijeha u kojima ste nekoć živjeli prema eonu ovoga svijeta, prema gospodaru zračnog kraljevstva – duhu koji je sada na djelu među njegovim buntovnim podanicima“.

Ef.4:17 „Ovo vam velim i zaklinjem u Gospodinu da više ne provodite život kako ga provode pogani, u ispraznosti svog mišljenja“.

Ef.5:14 „Zato se veli: probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih, i Krist će ti svijetliti.“

Sam Bog čovjeku ukazuje i pruža spoznaju o njegovu grijehu kroz svoju pisanu Riječ, kao što je apostol Pavao napisao i rekao mladom Timoteju: „Svako je pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti.“ 2.Tim.3:16.

U Novozavjetnom tekstu upotrijebljena je grčka riječ „elegho“, što znači pokazati da je (neš-to) krivo – razotkriti.  Upravo to čini Božja Riječ; ne samo da nam se Bog kroz svoju pisanu Riječ objavljuje, već i nama samim objavljuje da bi nas doveo i privukao k Sebi.  U Iv.16:8. piše:  „On (Duh Sveti) će, kad dođe, dokazati svijetu zabludu s obzirom na grijeh, na praved-nost i na sud“. 1.Kor.14:24. „…ako svi prorokuju a uđe kakav nevjernik ili neupućeni, svi ga opominju, svi ga ispituju i prosuđuju; otkrivaju se tajne njegova srca.“

Tu spoznaju o zabludi provodi upravo Sveti Duh kroz svoju, to jest Božju Riječ.  Njegova Riječ – Biblija je knjiga, nadahnuta (inspirirana) Božjim Svetim Duhom i kao takva je naj-djelotvornija.  Može se uočiti i zaključiti kroz Bibliju, kako se samom spoznajom o grešnosti i grijehu, čovjek ne spašava, već je Božji cilj čovjekovo obraćenje i potpuno suobličavanje s Njim (to jest Njegovim: umom, voljom i naravi).

Čovjek koji uvidi svoje stvarno duhovno stanje (svoju odvojenost od Boga, koja je uzrokovana grijehom), te ako uzvjeruje, pokaje se i obrati Bogu, Bog mu oprašta, izmiri ga sa samim sobom i daje mu jednu novu narav; onu narav s kojom će ući u  život vječni.

Čovjekovo spasenje se temelji na Božjoj ljubavi prema palom – grešnom čovjeku i Njegovoj milosti, to jest pruženoj prilici za spasenje.  Iako je svaki (neobraćeni) čovjek po svojoj prirodi iskvaren i grešan, kao što je sam Bog rekao „svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše: nitko da čini dobro – nikoga (nijednoga) nema.“ (Ps.14:3; 53.3; Rim.3:11), ipak ga Bog ljubi, (Iv.3:16; Rim.5:8), ali ne ljubi grijeh koji je u njemu.  Grijeh mora biti kažnjen, a kaznu za grijeh je platio sam Bog – kroz svoga ljubljenog Sina Isusa Krista (Rim.6:23).

Grešnom – palom čovjeku Bog pruža priliku da se spasi, kroz žrtvu Božjega Sina, Isusa Kris-ta.  Bog kaže: „Da, milošću ste spašeni – po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji!  To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao.“ (Ef.2:8-9)

Tu milost nitko nije zaslužio, već je ona dar od Boga, nama, to jest palom čovječanstvu.  To ne znači da milost ispričava grijeh, već ga ona uklanja.  Nakon obraćenja, Bog čovjekov,  to jest naš grijeh, uzima na sebe – na svog Sina Isusa Krista (Iz.53:3-6), i kroz svoju milost pruža čovjeku upravo ono što nije zaslužio.  Izbavlja ga od zaslužene kazne (svi smo zaslužili vječnu odvojenost od Boga) i sigurne smrti.

Dvije vrste milosti

Proučavajući Bibliju možemo doći do jasnog zaključka da postoje dvije vrste milosti, koje teolozi nazivaju „opća milost“ i „spasonosna milost“.

Opća milost

Opća milost – je Božja naklonost prema svim ljudima.  Kao što je opisano u Svetom Pismu – Bibliji: „…on daje da sunce njegovo izlazi nad  zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima.“ Mt.5:45.  Svi ljudi uživaju u tim blagoslovima prirode.

Kroz tu, opću milost, Bog otkriva svoju dobrotu prema čovječanstvu, ali ona nije dostatna za čovjekovo spasenje.  Bog kroz svoju milost pruža čovjeku priliku za spasenje, te da uvidi kako i koliko je Bog dobar.

Spasonosna milost

Spasonosna milost – je ta koja čovjeka privlači i dovodi Gospodu Isusu Kristu (Iv.6:44,65) i oslobađa ga od grijeha, to jest omogućava čovjeku da odgovori na Božji poziv (kroz vjeru, pokajanje i obraćenje), te bude oslobođen grijeha i nanovo rođen.

Bog želi da se svi ljudi spase.  Pozvao nas je da baštinimo i naslijedimo blagoslov, odnosno spasenje (1.Pt.3:9).  Bog kroz svoju „spasonosnu“ milost pruža priliku da čovjek ostatak svo-jega ovozemaljskog života živi i proživi, ne više na stari, grešni način života, već na slavu Božju.  Divno je promatrati Božju milost koja nema granica. Ona je „preobilna“ Rim.5:20.

Bog želi da svaki čovjek bude svjestan da mu je On pribavio i pružio milost za spasenje, kroz žrtvu svojega Sina Isusa Krista.  Smrt Božjega Sina Isusa Krista je najviši i najveći izraz Božje milosti palom čovjeku.

Čovjek mora biti svjestan da je Bog pribavio čovjekovo spasenje (kroz žrtvu svojega Sina Isusa Krista).  Bog je pružio priliku svakom čovjeku kroz Kristovu žrtvu.  On želi da svi ljudi dođu do potpune spoznaje istine, te da se svi ljudi spase (1.Tim.1:4-6).

Da bi se čovjek spasio, on mora biti obraćen.  Da bi se obratio, mora vjerovati da postoji Bog i mora se pokajati.  Bez vjere nemoguće je pristupiti k Bogu (Heb.11:6) i biti spašen.

Netko je jednoć rekao „Bez vjere u Boga nema pokajanja ni obraćenja, niti spasenja, a neće biti niti proslavljenja“.