Blagoslovljen je brak, prije svega, onaj brak koji je što više zasnovan na biblijskim načelima. U osnovnim crtama želim ocrtati dva osnovna načela takvoga braka.
Biblija jasno razotkriva činjenicu, suprotno mnogim modernističkim humanističkim pseudoznanstvenim učenjima, da su suprug odnosno otac kao muškarac i supruga odnosno majka kao žena dvije bitno različite jedinke. Božja je namjera da oni budu jedno. Bogatstvo tog bračnog jedinstva upravo je u njihovoj različitosti. Da su oni jednaki, to bi jedinstvo bilo bespredmetno. Brak je dakle heterogena tvorevina koja sadrži sve što čini temelj osnovne jedinice ljudskog društvenog života – obitelji. Tendencija izjednačavanja spolova osiromašuje heterogenost braka, a samim time lišava ga i mnogih kvaliteta koje su nužne za stvaranje tople i sigurne obitelji. Uspješnost braka očituje se u sposobnosti osnivanja takve obitelji. Blagoslov braka očituje se u miru, zadovoljstvu i staloženosti svih članova obitelji koju taj brak čini. Djeca su divan, ali ne nužan dio takve obitelji (mislim na obitelji koje ne mogu imati djecu). Dakle prvo je načelo blagoslovljenoga i uspješnoga braka načelo heterogenosti. Žena i muškarac trebaju biti onakvima kakvima ih je Bog stvorio. Što to znači? Puno bi se o tome moglo pisati, ali nije potrebno – svima nam je to zapravo jasno. Samo pod utjecajem modernog humanizma muškarac i žena nastoje zataškati te ugrađene unutarnje „kodove“ i postati ono što u biti nisu. Odbacimo to i oslonimo se na biblijski nauk kao vodilju našega braka.
Drugo je temeljno načelo načelo služenja. Osobina je ljubavi da nikada „ …ne traži svoje“. Takva istiska ljubav osposobljava supružnike da budu spremni svoj život žrtvovati jedan za drugog, odnosno da budu spremni jedan drugome služiti. Muškarac koji je sam sebi centar kao i takva žena nikada ne mogu zasnovati skladan brak. Kada Isus postaje centar bračnih drugova, oni od tog trenutka, u njemu, ulaze u potpuni sklad. No da bi to bilo tako, oni se, prije svega, trebaju lišiti negativnosti vlastitoga ega.
Biblija nam govori o grijehu. Grijeh u čovjeku rađa novi materijalistički ego koji je odvojen od samoga bitka te postavlja njegove osobne potrebe, želje, ambicije i planove u samu srž smislenosti življenja. Dokle god bilo koji grijeh živi u muškarcu ili ženi, oni nisu sposobni djelotvorno se oduprijeti tomu egu. Možda to uspiju djelomice što brak čini podnošljivijim, ali nikako potpuno skladnim. Isusova žrtva na križu sredstvo je vjere koje uklanja čovjekov grijeh. Vjerom u Njega muškarac i žena bivaju lišeni svoga grijeha, a samim time i svoga materijalističkog ega. Bez toga nema služenja u ljubavi.
Možda smo svjedoci o postojanju mnogih brakova koji su se, manje-više ili barem prividno, održali skladnima i postojanima tijekom cijeloga života, a za koje znamo da nisu bili izgrađeni na spomenutim načelima. Možda tu možemo svrstati i svoj brak. Znači li to da biblijska načela nisu bitna ili da možda čak nisu ni dobra? Naravno da ne! Koliko bi ti brakovi imali više uspješnosti i blagoslova da su muž i žena u njih utkali i ta načela. Postoje i mnoge druge životne mudrosti o kojima ovdje nisam pisao, a koje uvelike mogu pridonijeti održanju i podnošljivosti braka. No, ne postoje li ta načela u braku, muž i žena promašili su primiti ne samo mnoge životne blagoslove i veličanstvene plodove nego i ono najvažnije.
Damir Knezić