Prije no što odgovorim na ovo pitanje, postavit ću dva pretpitanja radi boljeg razumijevanja suštine zadatka koji smo si postavili ili koji si želimo postaviti:
1) Što znači izraz „približiti dijete Kristu“?
2) Želim li ja uopće da se moje dijete približi Kristu?
Dijete približiti Kristu svakako znači poduzeti sve što je ispravno i što je u našoj moći kako bismo dijete postavili na put istinskoga biblijskog vjernika. U tome, prije svega, trebamo biti svjesni jedne od osnovnih značajki života biblijske vjere to jest istinskoga kršćanstva – život koji je odvojen od grijeha i posvećen Bogu; ne odvojen od ljudi, nego od svjetovnoga načina života. Dakle želimo li približiti dijete Kristu, najprije ga trebamo odvojiti od svijeta i naučiti ga da se samostalno odvaja od svijeta.
Što je to svijet i kako ga Biblija definira? Najkraće rečeno, to je svaki stil života koji se protivi biblijskim načelima ili koji im se u potpunosti ne podređuje. U starozavjetno vrijeme Bog je tražio od svog izabranog naroda dosljedno odvojenje od svih ostalih naroda. U novozavjetno vrijeme Isus nas šalje kao „ovce među vukove“ (Mt 10: 16). Šalje nas među ovaj svijet, ali nas odvaja od grijeha i svjetovnoga načina života. Većina ljudi smatra dobrim uklopiti se u moderno društvo trudeći se da čine sve što im ono nameće kao normalno. Dobro nam je poznato da to iziskuje neprestano praćenje trenutačnih trendova koji se mijenjaju iz godine u godinu. Jedan je od plodova takvoga načina života i „generacijski jaz“. Tu nije riječ o modernizaciji, osvještavanju i tehničkom napretku društva, nego o sotonizaciji društva – globalnom udaljavanju od biblijskih načela života. Većina ljudi ide tim putem (Mt 7: 13 – 14), a svi oni i svoju djecu tako vode. Ta djeca su možda nevina, ali idu krivim putem koji ih ranjava.
Ako želite svoje dijete uklopiti u takvo društvo, udaljavate ga od Krista jer ga približavate svijetu (Jak 4: 4). S druge strane, ako učite svoje dijete da slijedi Krista, vi ga zapravo učite da bude „crna ovca“ među svojim vršnjacima; no koja zna kamo ide i što radi, koja ima svoju staloženost, mir i sigurnost. U tom slučaju vašu će savjest opteretiti moderne humanističke teorije optužujući vas da ne činite dobro jer svoje dijete trebate uklopiti u društvo. Tu dolazimo na prvu i najveću raskrsnicu kršćanskog roditeljstva. Svijet ili Krist. Većina se roditelja, na žalost, odlučuje za jedno i drugo misleći da će tako napraviti dobar kompromis. Ali u kršćanstvu nema kompromisa (1 Kr 18: 21). Sad iskreno odgovorite na prije postavljeno pitanje: Želite li stvarno da se vaše dijete približi Kristu?
Kršćanski roditelji koji nisu svjesni te temeljne borbe vjere iako se u mnogim stvarima dobro trude – iskazuju ljubav svojoj djeci, žrtvuju mnogo vremena za svoju djecu, primjenjuju mnoge dobre odgojne principe – na kraju ipak gube svoju djecu u smislu vjere. Možda djelomice i uspijevaju u svojim odgojnim naporima osposobivši dijete za samostalno suočavanje sa životnim izazovima. No to se dijete ne nalazi do Kristovih nogu, a još manje mu ima potrebu služiti. Zašto je tomu tako? Pustili su neprijatelja da se ušulja u njihove domove, u živote njihove djece i da on slobodno radi svoj posao čija je osnovna namjera ništa drugo nego da dijete odvoji od Krista.
Tek kada smo slijedom biblijskih načela života dobro savladali prvi stupanj približavanja djeteta Kristu, možemo i od ostalih odgojnih mjera očekivati pozitivne rezultate u pogledu postavljenoga cilja. Ovdje ću samo nabrojiti neka osnovna poglavlja paralelnih roditeljskih odgojnih mjera i aktivnosti:
a) Roditeljski primjer kako biti blizu Krista. Korištenje roditeljskog autoriteta u pozitivnom smislu.
b) Uloga discipliniranja u odgoju. Problem razmažene djece i djece neuravnoteženog odgoja.
c) Učiti dijete Riječi. Snaga Riječi u odgoju.
d) Dati djetetu odgovor na sva životna pitanja sukladno biblijskom nauku.
Damir Knezić