Dom i obitelj pojmovi su koji u modernom svijetu sve više gube svoj sjaj. Domovi se pretvaraju u velebna moderna zdanja koja nemaju svoje unutarnje topline (ne topline izvora toplinske energije, nego topline ljubavi). Obitelj postupno gubi svoju izvornu funkciju kolijevke življenja. Roditelji su za djecu počesto samo jaram koji oni nastoje što prije maknuti s svog vrata. Veze roditelja i djece sve se više temelje na materijalnoj ovisnosti. Dom i obitelj postaju samo odskočna daska egzistencije.
Zar je samo to njihova uloga? Naravno da nije!
Biblija nam otkriva i mnoge druge blagodati doma i obitelji. Jedna je od njih i ODGOJ djece. Da, možemo reći, naravno da svi roditelji odgajaju svoju djecu. No od onoga što je odgoj u svojoj biti, u modernoj pedagogiji ostao je samo termin. Odgoj je usmjerena djelatnost s unaprijed jasno postavljenim poštenim ciljem. Termin “pošteni cilj” u biblijskom odgoju iziskuje važne promjene djetetove koncepcije života kako bi se on mogao približiti zbilji, dok taj termin za modernu pedagogiju usmjerava na potrebu promjene utjecaja, zahtjeva i načina djelovanja okoline u skladu s djetetovim željama. Naravno da dva tako oprečna koncepta odgoja različito definiraju ulogu oca i majke u domu i obitelji.
Ukratko ću se osvrnuti na biblijski koncept roditelja kao odgajatelja.
Otac i majka trebaju jasno znati što žele postignuti odgojem. Trebaju dobro postaviti pošteni cilj. Ako im je cilj dijete približiti Kristu, trebaju svakako upoznati biblijska načela života kako bi prije svega mogli svoj osobni život, a potom i svoju odgojnu aktivnost okrenuti u pravome smjeru.
Biblijski je otac onaj otac koji vidi dobar smjer te onda i otac koji u tom smjeru vodi obitelj. Otac jest emotivan, ali prije svega treba biti racionalan. On je oslonac. On treba biti autoritet. Kolebljivost, nesigurnost, nestabilnost, neprincipijelnost i sl. osobine su koje podgrizaju autoritet. Djeca se uvijek jače vežu uz stroge i principijelne očeve koji znaju što hoće postignuti nego uz one popustljive. Djeca trebaju autoritete. Autoritativan otac zrači sigurnošću i pouzdanjem, a to je ono što djetetu treba. Dijete više voli biti kažnjeno od oca koji ima autoritet nego dobiti bombone od neprincipijelna oca. Autoritet nikako ne proizlazi iz nadređenosti.
Majka je prvi djetetov uzor koji demonstrira kako treba poštovati autoritet. Kako možemo od djeteta očekivati da poštuje oca ako ono vidi da ga majka ne poštuje? To ne znači da je otac uvijek i u svemu u pravu. Otac koji pred Bogom i ljudima priznaje i ispravlja svoje pogreške ne gubi svoj autoritet. On time samo dokazuje da ima autoritet veći od njega, a to je Isus. Time otac djetetu samo daje dobar primjer kakav treba biti odnos između čovjeka i Boga. Uči ga kako se treba znati poniziti. Ukratko, tako dijete privodi Kristu, a ne sebi ili bilo kojem drugom čovjeku.
Biblijska majka krilo je ljubavi pod kojim se dijete uvijek može skloniti. Ona je podređena ocu i u svim mjerama uvijek je potpora očevu odgoju. Bori se zajedno s djetetom savladati obaveze i teškoće te dosegnuti postavljene ciljeve. Bliskost majke i djeteta mora biti takva da djetetu nikada ne bude teško reći bilo koji problem koji ono ima. Dijete mora vidjeti da je majka ta koja ga u svemu razumije.
Te uloge biblijskoga oca i majke isprepliću se više ili manje (što je različito od slučaja do slučaja). Važno je da one budu usklađene i da u svojoj ukupnosti imaju sve te elemente. U takvoj obiteljskoj zajednici dijete će biti sigurno, staloženo i mirno. Obitelj će mu biti kolijevka u kojoj će naći sve što je potrebno kako bi naučilo samostalno savladavati životne zadatke i obveze te probleme i teškoće koje život nosi.
Hoće li u takvoj obitelji dijete svoj život predati Kristu, najviše ovisi o tome jesu li i u kojoj su mjeri to učinili sami roditelji.
Damir Knezić