Arhiva za kategoriju ‘Dječje pjesmice’

Mi molimo prije jela
da Gospod blagoslovi
svaki komad kruha.

Zahvaljujemo za hranu
koju naša mama kuha.

Ima jedna knjiga stara
koja uči, vodi, kara.

Ako hoćeć znati više –
u Bibliji sve ti piše!

Ja znam da je Isus
u mome srcu,
jer sam ga Njemu dao!
Za Isusa nisam premalen
On me je k sebi zvao.

Htio bih biti Isusu sličan;
strpljivo snosit bol i sramotu –
htio bih Njegovo svjetlo biti,
zračiti ljubav i dobrotu.

Htio bih biti vjeran,
svet i uvijek čist.
Takav da mogne svatko vidjet
da u meni živi Isus Krist.

Znam da sam još premlad
i da mnogo toga ne mogu,
zato prizivam Isuse, Tebe –
jer moja je snaga u Bogu.

Reci meni, draga bako
ako Isusa ljubim jako,
hoću li i ja tada moći
k Isusu u nebo doći?

Kad Isusa ljubiš tako –
u nebo je doći lako!
Samo Uskim putom hodi,
jer taj put u nebo vodi!

Kad’ se ljute mama, tata
i karaju moga brata,
postane mi srce tužno,
jer je rek’o nešto ružno.

Isusa ja dragog molim,
jer svog brata jako volim:
oprosti i zaboravi
u dubinu mora stavi.

Da se mama, a ni tata,
ne ljute više na mog brata.
On još ne zna, jer je mali
da riječ ružna usne pali –
da Isusa to žalosti,
zato, molim Te oprosti!

Kada zvjezdice i mjesec
na nebu zasjaje,
svako dobro dijete
Bogu hvalu daje.

Tad se kao nekim čudom
uvijek isto zbiva,
nasmiješeno dijete
za čas slatko sniva.

A ujutro, ko’ leptirić trči
od cvijeta do cvijeta –
raduje se suncu
što po nebu šeta.

Mislim da je Gospod
kao dobri tata.
On ne pravi razliku
između mene, seke i brata.

Kad’ smo dobri raduje se,
a zločeste kara blago,
ali svatko od nas znade
da je Božje dijete drago.

Tamo u živici
kakvog li veselja:
vrapčići slave
svog Stvoritelja!

Ja sam još malen
ali velik si Ti!
što ja ne mogu
to Isuse, možeš Ti!

Još sam mala djevojčica
tate mame, bake, miljenica.

Tatu, mamu, baku, volim,
a Isusu se rado molim,
jer u Svetom pismu piše,
da nas Isus voli više!

Stog i ako sam još mala,
Isusu sam srce dala!