U našoj crkvi nema idola,
niti se svijeće pale i gase;
mi nemamo srebra ni brokata,
ali imamo Tebe, naš ljubljeni Spase!

Zidovi nisu od mramora i hladni,
niti na ulazu stoje prosjaci gladni.
Gospod se brine za djecu svoju
Dobri Pastir prati, jesu li na broju.

U našoj crkvi ne vlada grobna tišina,
tu vjernici s pjesmom slave Božjeg Sina.
Tu se čuje kliktaj ili molitva glasna
spona s Bogom je očita i jasna.

Tu se može prepoznati vjeru pravu,
jer živi narod daje – živom Bogu slavu.
U Kristu smo jedno, svoji smo na svom.
Naša zajednica je za nas, naš i Božji dom.

Nisu nam potrebni zaštitnici mrtvi
da nas pred Bogom zastupaju,
nas zastupa Isus Krist
to sva djeca Božja znaju.

Mi znamo, sestre i braćo,
da nam je otvoren put do neba,
jer nas vodi Spasitelj svijeta,
a to je sve što nam treba.

Krist će doći po crkvu svoju,
uzeti će je k sebi sam:
Radujte se djeco Božja
jer mi smo Crkva Kristova
jer smo Božji hram.

Sestra Heda Domitrović

Kako je divno imati
sve što nam u životu treba
i reći: Hvala Ti!,
jer to je dar s neba.

A kada nas snađu
nevolje i boli,
o, kako je dobro znati
da Gospod uz nas stoji.

Mnoga duša kroz život
bez druga korača sama,
al, braćo i sestre ne strahujmo,
jer ljubljeni Gospod je s nama.

U životu, neke su bitke teške –
i opet velim, to moramo znat:
sami možemo izgubiti bitku,
no s Isusom ćemo dobiti rat!

Život je borba, to su već mnogi
i prije mene rekli,
ali oni nikada nisu
oružje vjere stekli.

Nas Duh Sveti vodi;
Isus ide pred nama.
Kad nebesko svjetlo nam svijetli,
kako nam može nauditi tama?

Kada ti, brate i sestro,
poteku gorke suze,
znaj da će vjernima Gospod namiriti
sve što svijet im uze.

Zato molimo žarko;
u slavljenju nemojmo stati:
onaj koji nam je jednom dao
milošću svojom, opet će dati.

Mir u srcu – osmijeh na licu,
vjera i ljubav, u očima sjaj:
narode Božji zar to već nije
na ovoj zemlji nebeski raj?

A On je bogat u svemu
i daje onima koje ljubi.
On čuva ovčice svoje
da se ni jedna ne izgubi.

Iskrena vjera u Krista-
koliki se dobitak u vjernosti krije!
Tko nam može u lice reći
da to Božja ljubav nije?

Otopimo ostatak leda u srcu
to vjernika dostojno nije –
ta na nas, narode Božji
sunce ljubavi Božje sije!

Neka nam cijelo biće
plamenom žarke vjere gori.
Dajmo slavu i hvalu
Gospodu svetom, koji nas stvori!

Heda Domitrović

Jesmo li izmolili blagoslov?
Možemo li uzdići glave,
radovati se današnjem danu –
imati srce prepuno slave?

Dođosmo li Uskim putom?
Dali se naše stope na njemu vide?
Taj Put i nije tako uzak
kada Isus uz naše rame ide.

Ponekad nam se – sestre i braćo čini
da taj Put kroz samo trnje vodi,
ali što mari djeco Božja, -
kada i Isus po njemu hodi!

Pod križ što svaki od nas nosi,
On podmeće svoje rame.
Ljubavlju nas svojom štiti
i razgoni sile tame.

O, kako je utješno znati,
da ma kako naš križ težak bio,
naš ljubljeni Isus
nosi i našeg križa dio.

Kakva je milost za nas
da smo pred Njim svi isti
Njegov je jedini zahtjev
da budemo sveti i čisti.

Gospod je uvijek tu
i onda kada ne znaš dalje.
Kada ti utjeha treba
On Duha Svetog šalje.

Sa svakom molitvom Njemu,
odlaze očaj i boli
Raste i širi se svijest:
Naš Bog nas beskrajno voli!

A On nas ljubi, sestre i braćo
i tu je – kada god nam treba.
Sa Njim nismo očajni i sami
nad nama je blagoslov s neba!

Zato Ga slave svi vjerni
koje On iz gliba izbavi!
Zato Ga, ljubljeni moji,
i naše srce hvali i slavi!

Čezne nam srce i duša!
Čekamo Te s vjerom i nadom
u veselju:
ubijeli haljine naše!
O, dođi, dođi Spasitelju!

Heda Domitrović

Htjela bih kao Isus biti:
nositi teret, za druge biti žrtva.
Htjela bih novo stvorenje biti
da mi je stara priroda mrtva.

Htjela bih biti vjerna,
sveta i uvijek čista,
takva da uvijek mogne svatko
u meni vidjeti odraz Krista.

Htjela bih biti nada
sred očaja i pustoši sive,
da iz mene poteku
potoci vode žive.

Zato što Ti želim biti slična,
Isuse, Ti mi pomogni, molim.
Daj mi snagu da Tebe i
sve ljude u Tebi volim.

Želim na žrtvenik položiti glavu:
žrtveno janje, kao Izak biti,
da mogu strpljivo snositi kušnje
u Getsemani sama, s Tobom biti.

Za sve što ne mogu snositi sama,
Isuse, molim, Ti sa mnom budi!
Ti me prigrli na svoje grudi,
kada me prezru ljudi.

Znam da mnogo toga još ne znam,
znam da mnogo toga ne mogu,
zato prizivam Isuse Tebe,
jer moja je snaga u Bogu.

Heda Domitrović

Na stolovima mnogim šunka, jaja i luk.
Na stolovima Uskrs –
u srcu – praznina i muk.

Možeš na stol što poželiš staviti
ali tu užasnu prazninu
ne možeš ničim ispuniti.
Čak su iz crkve donijeli posvećenu hranu
i nekako usiljeno govorili
o Božjem blagoslovu i uskrsnom danu.
Govore, govore,
a riječi se prazne u zraku gube.

Čuješ da govore o onom
kojeg srcem ne ljube.
Isus je kolač i šunka -
zeko, obojena jaja i proljeće -
Isus je bijeli stolnjak na stolu, i na njemu cvijeće.

O moja braćo, kako je tužan
Uskrs bez pravog značenja Krista!
To znade samo nanovo rođena duša,
oprana Njegovom krvlju, bez grijeha i čista
Ne visi nam zlatni križ o vratu
i Isus na njemu – još uvijek razapeti.

On je Kralj u našem srcu
i vječno će u njemu kraljevati!
Ljudi koji ga samo po imenu znaju,
danima nekim slavna imena daju.
Iz godine u godinu isto ponavljaju
i u religiji, bez vjere ostaju.
Ti isti ljudi koji slavu danu daju,
kada bi se obratili i Isusu grijehe predali,
radost spasenja bi doživjeli
puninu života bi imali.
Jer onaj tko se Isusu preda
ne mora se više bojati zla:
Njemu Uskrsna radost zauvijek traje
Jer Isus je Alfa i Omega!

Samo oni koji Isusa ljube
pravu Uskrsnu radost znaju;
samo oni kojima je Isus Spasitelj,
Njemu, a ne danu – slavu daju.

Reci mi bako – zapita unuka,
kakva je ono knjiga stara
koja na polici stoji,
iza vrata sobnog ormara?
Kakvu to knjigu čuvaš?
Da li u njoj neke tajne šute,
dok iza stakla gledam
korice crne i listove žute?

Baka se unuci smiješi.
Polako ključeve vadi,
a unuci se zjenice šire
u očekivanju i nadi.
Napokon je knjiga na stolu.
Baka pažljivo prašinu briše.
Drhture staračke ruke,
zadržava dah u jedva diše.

Niz obraz joj suza klizi
dok Bibliju staru lista,
a onda se unuke sjeti
koja u očekivanju blista.
I priča unuci baka:
”Ta knjiga je zaista stara.
U samrtnom času svome,
moja mi ju je dala mama.
Iz nje mi je pričala najljepše priče,
kada sam još bila sasvim mala.
Iz te mi je knjige moja majka
najbolju poduku dala.

U ovoj knjizi je Božja riječ.
To mi je moja majka rekla.
Ona mi je prva o Isusu pričala
i kako je vječni život stekla.

One noći, kada je umirala,
morala sam uz njezin krevet sjesti.
Tada mi je ovu knjigu dala i rekla:
‘Vjeruj! Tada ćemo se opet sresti’!
Jer samo ako budeš vjerovala
i život svoj gradila na Stijeni,
Isus će te kroz život voditi
dovesti opet k meni.

Ja ću biti kod Oca nebeskog,
U Njegovoj krasoti i slavi.
I ti ćeš k Njemu doći
Budeš li kršćanin pravi.”
Ja sam joj rekla: ”Majko!
Pričaj mi o nebu više”!
Ona mi je Bibliju dala i rekla:
”Čitaj! U ovoj knjizi sve piše”!

Već dugo majke nema
Samo Biblija njena, uspomena stara
požutjelim listovima priča
na polici sobnog ormara.
Ja imam Bibliju drugu
iz koje svakog dana čitam.
Kada mi je teško i ne znam dalje,
kroz nju svog Gospoda pitam.

Unuka je ob risala suze i upitala
baku iz dubine srca svoga:
”Hoćeš li i ti meni svoju Bibliju dati,
kada odeš kod dragog Boga?”

Davno, već mnogo godina prije
bila je noć kakve ni prije
ni poslije- niti ikada više bilo nije.

Nije bilo bolničkog kreveta
nit su se liječnici skupili uz rodilju.
Nije bilo mekanih pelena
niti ikakvog traga obilju,
a ipak se Knez mira rađao.
Ipak se Sin Božji utjelovio,
pa makar u štali i na slami
Svevišnji je tu noć blagoslovio.

Povjesničari nisu datum zabilježili,
niti su praskom obznanili velikanima
da se rodio Spasitelj svijeta
i da će se raskošno slaviti danima.
A On se je rodio u štali,
a ne dvorima od zlata,
na ležaju od slame,
a ne svile i brokata

Samo se kroz noćnu tišinu čula
pjesma anđeoskog sklada
i doprla do snenih pastira
koji polijegaše uz svoja stada.

Mir se spustio na zemlju.
Pastir je uz pastira pokloniti se hodio
Sinu Božjem, koji se u toj noći
kao čovjek, na zemlji rodio.
I noć posta sveta,
zbog zbivanja svetog u njoj,
kada Otac posla svog Sina
da bude Spasitelj tvoj i moj.

Došao je kao najmanji sluga
- bez kraljevske krune i žezla;
bez plašta koji kraljeve rese
i kojeg je kraljevska vezilja vezla.

Danas, kada unazad gledam,
mogu zamisliti i štalu i slamu – i sve,
ali Isusa malog, to nikako ne!
Njegovu silnu veličinu
niti dječje tijelo nije moglo skriti,
jer već onda je bio ono
što će za sve ljude biti:
Silni Spasitelj svijeta!

Onaj tko Gospoda slavi
nikada nije sam.
Božić je danas, Isus se rodi!
O, kako sretan dan!

Nije nam važan datum
ne znamo koji dan je bio,
ali ono što sigurno znamo
da se je Isus rodio!

Zbog nas je došao.
Zbog zalutalog stada svog.
Čovjekom se u štali rodi:
Sina svog posla Bog!

I ne samo zbog nekog davno,
zbog tebe i mene se rodio.
Zbog nas je nosio križ
da bi nas od grijeha oslobodio.

Božić je danas, radosni dan.
Dan hvale i veselja.
Slavimo spomen rođenja
Isusa Krista, Spasitelja!

Ma da je to davno bilo,
dva tisućljeća su prošla
ta radosna vijest je
i do nas, ljubljeni, došla.

Do našeg srca je došla
i još uvijek svijetom hodi
i svakog se dana Isus
u nečijem srcu rodi!

Još uvijek je vrijeme milosti
I radosna se širi vijest,
u naša ulazi srca
našu osvaja svijest.

I onog dana kad te
od grijeha oslobodi,
onog dana je Božić:
za tebe se Isus Rodi!

I onog dana počinje hvala,
počinje Gospodu našem slava.
Naša vjera raste
i ljubav raste prava.

Onaj koj’ Gospoda slavi
nikad nije osamljen
ljubav ga Njegova prati
vjerom je svojom zaštićen.

Onaj koji vjeruje u Sina,
taj i Oca ima.
Onaj koj’ Gospoda slavi
blagoslov Njegov prima.

O kako ga srce slavi!
Čitavo biće pred Njim kleči.
Ljubim Te, Gospode moj,
u životu mom si najveći!

Ti si, Gospode, prvi.
Na poziv čekam Tvoj.
Kroz tebe se nanovo rodih,
život Ti pripada moj.

U srcu mom je danas Božić!
Da nikada prestao ne bi!
Dok Isus na oblaku dođe
i dok nas pozove k sebi.

Hosana, Gospode, hosana!
Pjevaju Ti usne moje,
život moj Ti Kriste pjeva:
sve je puno slave Tvoje!

Sad kad čuješ

Da te Isus zove

čuo si već mnogo puta,

al je tvoja šija ukočena i kruta.

 

Pomaknut se nećeš s mjesta,

nit promijeniti smjer.

Tradicija te ščepala

kao krvoločna zvijer!

 

Očima već vidiš,

a srce ti odgovore traži,

no odbijaš spoznat

da te vežu laži.

 

Lažu ti za svece, za Mariju – lažu

i da Bog je dobar, ne kažnjava kažu.

Kažu da nema pakla, ali da čistilišta ima,

da su djeca Božja,

glatko lažu svima!

 

A ti kažeš: ”Valjda znaju,

učili su škole……..

Pa i oni uče dobro i Bogu se mole.”

Saberi misli svoje i Bibliju čitaj,

a onda svoju savjest i srce zapitaj.

Razmisli dobro

što Božja riječ kaže!

Prijatelju dragi, tebi netko laže!

 

Nije svatko dijete Božje,

tko kaže da vjeru ima;

niti se kroz svece i Mariju

spasenje duše prima.

Valja ti se pokajati i k Isusu doći –

da oprosti grijehe

u Njegovoj je moći!

 

Ne možeš vjerovati da postoji Bog,

a držati ga postrance

od života svog.

Ne možeš zbog tradicije

pred istinom zatvarat oči,

jer ćeš i ti jednom

pred Stvoritelja svoga doći.

 

Hoćeš li mu reći da si išao

kud ide većina:

vjeru otaca slijedio, a ne Božjeg Sina?

 

Probudi se čovječe! Sad srce otvori

i poslušaj riječ

Boga koj te stvori!

 

Ne propusti spasenje!

Nek ti vjera jača:

spasenje je bez naplate,

al nevjera se plaća.

 

Sad primi spasenje

Život vječni – koj ti Isus nudi.

Primi dok još milost traje

i ne čekaj da ti sudi!

Čini se kao da nitko ne mari,

a ipak svi jasno slute

da je neminovna propast sve bliže,

da kazna za grijehe sve brže stiže,

a ipak ustaljenim životom žive

ko lancima i verigama sapeti,

ne mare što s križa zove razapeti.

Što još uvijek krv svoju nudi:

 

”O dođite da vas operem, ljudi!

Dođite da vam grijehe oprostim

žrtvom svojom ponor premostim;

da vašu ruku u Očevu stavim,

da vam Radosnu vijest objavim!”