Prvi dio
UVODNE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje brak, odnosi roditelja i djece, posvojenje, skrbništvo, učinci izvanbračne zajednice žene i muškarca, te postupci nadležnih tijela u svezi s obiteljskim odnosima i skrbništvom.

Članak 2.

Uređenje obiteljskih odnosa temelji se na načelima:
1) ravnopravnosti žene i muškarca te uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji,
2) zaštite dobrobiti i prava djeteta, te odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta,
3) primjerene skrbničke zaštite djeteta bez roditeljske skrbi te odrasle osobe s duševnim smetnjama.

Članak 3.

Odredbe ovoga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koji ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

Članak 4.

(1) U primjeni ovoga Zakona pravne i fizičke osobe koje pružaju stručnu pomoć odnosno rješavaju sporove između članova obitelji dužne su međusobno surađivati.

(2) Nadležna tijela iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju posebne propise ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Drugi dio

BRAK

Članak 5.

Brak je zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca.

I. SKLAPANJE BRAKA

Članak 6.

Brak se sklapa suglasnom izjavom žene i muškarca u građanskom ili vjerskom obliku.

Članak 7.

Brak u građanskom obliku sklapa se pred matičarom.

Članak 8.

Brak se u vjerskom obliku s učincima građanskog braka sklapa pred službenikom vjerske zajednice koja s Republikom Hrvatskom o tome ima uređene pravne odnose.

Članak 9.

(1) Nevjesta i ženik svoju namjeru sklapanja braka u građanskom obliku osobno prijavljuju matičaru nadležnom za mjesto u kojem žele sklopiti brak.

(2) Nevjesta i ženik priložit će prijavi izvatke iz matice rođenih, a kad je potrebno, na zahtjev matičara i druge isprave.

Članak 10.

(1) Matičar će na osnovi izjava nevjeste i ženika i na drugi način provjeriti jesu li ispunjene pretpostavke za sklapanje braka.

(2) Ako je za sklapanje braka potrebna sudska odluka, matičar će nevjestu i ženika uputiti da je pribave.

Članak 11.

(1) Ako matičar utvrdi da nije ispunjena koja od pretpostavki za sklapanje braka, usmeno će priopćiti nevjesti i ženiku da nije dopušteno sklopiti brak i o tome sastaviti bilješku u prijavi namjere sklapanja braka.

(2) Nevjesta i ženik mogu u roku od osam dana od dana priopćenja o nedopustivosti sklapanja braka, nadležnom uredu za poslove opće uprave podnijeti zahtjev za utvrđivanje ispunjavaju li pretpostavke za sklapanje braka.

(3) Po zahtjevu iz stavka 2. ovoga članka nadležni ured obvezan je u upravnom postupku donijeti odluku u roku od petnaest dana od dana primitka zahtjeva.

Članak 20.

(1) Nevjesta i ženik koji žele sklopiti brak u vjerskom obliku pribavit će od matičara nadležnog za mjesto u kojem žele sklopiti brak potvrdu o ispunjenju pretpostavki za sklapanje braka propisane ovim Zakonom.

(2) U postupku izdavanja potvrde iz stavka 1. ovoga članka matičar će na odgovarajući način primijeniti odredbu članka 10. i 11. ovoga Zakona.

(3) U potvrdi iz stavka 1. ovoga članka matičar će navesti da je nevjestu i ženika upoznao s osobnim pravima i dužnostima u braku, s mogućnošću uređenja imovinskih odnosa prema odredbama ovoga Zakona, te njihove sporazumne izjave o izboru prezimena.

(4) Potvrda iz stavka 1. ovoga članka važi tri mjeseca od dana izdavanja.

(5) Matičar će upozoriti nevjestu i ženika da je izvadak iz državne matice vjenčanih dokaz da njihov brak sklopljen u vjerskom obliku ima učinke građanskog braka.

(6) Ministar nadležan za poslove uprave propisat će sadržaj i oblik potvrde iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 21.

(1) Službenik vjerske zajednice pred kojim je sklopljen brak u vjerskom obliku dostavit će matičaru iz članka 20. ovoga Zakona ispravu koju su potpisali žena, muž, svjedoci i službenik vjerske zajednice, kojom potvrđuje da je brak sklopljen.

(2) Isprava iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se matičaru u roku od pet dana od dana sklapanja braka.

Članak 22.

(1) Brak sklopljen u vjerskom obliku matičar je dužan upisati u maticu vjenčanih u roku od tri dana od dana primitka isprave iz članka 21. ovoga Zakona.

(2) Odmah poslije upisa sklopljenog braka u maticu vjenčanih matičar će bračnim drugovima dostaviti izvadak iz matice.

Članak 23.

Brak sklopljen u vjerskom obliku sukladno odredbama članka 8. i članka 20. stavka 1. i 4. ovoga Zakona, ima od dana sklapanja sve učinke građanskog braka propisane ovim Zakonom.

potaknuti na razmišljanje o podrijetlu, sadašnjosti i budućnosti svega stvorenog;

ukazati na Bibliju koja u suradnji sa Svetim Duhom upućuje da oni koji žele istinski služiti Bogu moraju biti drugačiji od većine, pročišćeni od svake prljavštine i nečistoće, svakog grijeha;

podsjetiti da je zajedništvo s Bogom u svakodnevnici i konačno u vječnosti najveća pobjeda koju čovjek može izvojevati.

 Bibliju cijene iznad svega. Čitaju je posvuda i marljivo je proučavaju. Za njih je ona izvor radosti i nadahnuća. Imaju duboku (živu) vjeru i gotovo djetinjski neograničeno povjerenje u Duha Svetoga.

Međunarodni pokret

Na svjetski pentekostni pokret 20. stoljeća su utjecala mnoga prethodna zbivanja. Tako se u razdoblju između 1906. i 1907. pentekostalizam pretvorio u svjetski – međunarodni pokret, koji se vrlo brzo širio na sve narode.

Pentekostalci u nas

Počeci pentekostnog pokreta u nas padaju pred Prvi svjetski rat.

Kod nas postoje tri grane pentekostnog pokreta – Kristova duhovna crkva. Naziv Kristova duhovna Crkva promijenjen je u Kristova pentekostna Crkva, a preostale dvije zajednice prozvale su se Kristova duhovna Crkva nogopranih i Kristova duhovna Crkva malokrštenih. Svaka je vjerska zajednica dobila svoj ustav i počela ponovno djelovati posve samostalno. Tako danas u nas postoje tri grane pentekostnog pokreta.

 Kristova duhovna Crkva malokrštenih nastala je iz evangeličke Crkve, u kojoj je zadržana katolička praksa krštenja djece. Zato se i nazivaju „malokršteni“. Njihova manja zajednica postoji i u Zagrebu, dok su mnogo brojniji u Vojvodini.

 Kristova duhovna Crkva nogopranih dobila je svoje ime po tome što doslovno tumači Kristove riječi na Posljednjoj večeri (Iv.13:14). Zato oni za vrijeme služenja „Gospodnje večere“ jedan drugom peru noge. Najviše svojih vjernika Crkva ima u okolici Vinkovaca.

 * * * * * * *

“Pentekostalci su ljudi molitve i razumijevanja. Oni su ljubitelji Biblije, koju rado čitaju. Vjera im je duboka. Prožeti su duhom međusobne ljubavi i solidarnosti. U našem materijaliziranom svijetu oni su dokaz da još uvijek postoje duhovne vrednote, kojima se čovjek može radovati. Zato, i usprkos svim progonima, pentekostalci nam mogu u mnogočemu biti pravi uzor.”

Prof.dr.sc. Juraj Kolarić

Kršćani na drugi način, Veritas, Zagreb 1976. Str. 123-141.

Na Pedesetnicu – grč.  Pentekostes – pedeseti dan nakon blagdana pashe, tj. pedeset dana nakon Isusovog uzašašća na apostole i prvu crkvu po prvi puta izlio se Duh Sveti (Djela apostolska 2:1-36).  Izlijevanje Duha Svetoga najavljeno je preko proroka još u Starom zavjetu .

Bog je objavio da će u posljednje dane izliti „Duha Svetoga na svako tijelo“ Joel 3:1-2 (usporedi s Izaija 12:3; 35:7; 44:3, Ezekiel 11:19; 36:27, Zaharija 12:10).  To se upravo i ostvarilo po Isusovom obećanju (Ivan 7:38; 14:16-17; 15:26; 16:8,13-14) na Pentekost (Djela 2:1-4).

Izlijevanje Duha Svetoga nije prestalo s prvom crkvom i apostolima.  Dapače, Duh Sveti je nastavio djelovati tijekom stoljeća, zabilježeno je da su istinski kršćani bili kršteni i ispunjeni Duhom Svetim.

„Govorenje u jezicima zabilježeno je u kršćanskom iskustvu stoljećima kasnije.  Tertulijan, Irenej i Augustin poticali su obraćenike da govore u jezicima.  Augustin je zapisao:

Mi još uvijek činimo ono što su apostoli činili kada su položili ruke na Samarijance i pozvali Duha Svetoga na njih polaganjem ruku. Očekuje se od obraćenika da govore novim jezicima (Sherill, 1976:73).  Govornje u novim jezicima javljalo se tijekom mnogih velikih probuđenja, prije, za i poslije reformacije…“.

Na svjetski pentekostni pokret 20. stoljeća su utjecala mnoga prethodna zbivanja. Tako se u razdoblju između 1906. i 1907. pentekostalizam pretvorio u svjetski pokret i vrlo se brzo širio.

Počeci pentekostnog pokreta

u Hrvatskoj

Počeci pentekostnog pokreta (duhovne crkve – zajednice kako su ih onda zvali) u Hrvatskoj padaju pred Prvi svjetski rat.  Pentekostalizam u nas započeo je u srijemskom mjestu Beška, 1907. godine. U početku su se vjernici skupljali po kućama, a kasnije su nastale mnoge zajednice po srijemskim, bačkim i slavonskim mjestima. U Beški je 1925. godine izgrađen prostran molitveni dom za 300-500 mjesta gdje su se vjernici skupljali.

Pentekostalci u Zagrebu počeli su se okupljati  od 1948. godine najprije u malim kućnim skupinama,  potom su porastom broja vjernika počela redovita bogoslužja zajednice. Prva pentekostna crkva u Zagrebu registrirana 1949. godine pod imenom Kristova duhovna crkva, a molitveni dom u Ilici 200 otvoren je prvog siječnja 1960. godine. Kristova pentekostna crkva  Zagreb 1979. godine sudjeluje u osnivanju Saveza Kristovih Pentekostnih crkava u Republici Hrvatskoj – Zapadno okružje.

U Hrvatskoj postoje tri grane pentekostnog pokreta:

• Kristova pentekostna crkva tj. Kristova duhovna crkva,
• Kristova duhovna Crkva nogopranih
• i Kristova duhovna Crkva malokrštenih.

Većina pentekostnih crkava u bivšoj Jugoslaviji promijenila je ime u Evanđeoska crkva (1989. godine), Kristova pentekostna crkva u Zagrebu i ostale okupljene zajednice u Savezu Kristovih pentekostnih crkava u Republici Hrvatskoj – zapadno okružje ostaju kod svog početnog naziva.

Literatura:

1. Željko Jagec, Povijest Kristove pentekostne crkve Zagreb. 2011. Praktični kršćanin, Varaždin.
2. Stanko Jambrek, Crkve reformacijske baštine u Republici Hrvatskoj. 2003. Bogoslovni institut, Zagreb.

3112

Vlada Republike Hrvatske, na temelju članka 9. stavka 1. Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica (»Narodne novine« broj 83/02, u daljnjem tekstu: Zakon)

i

Evanđeoska (Pentekostna) crkva u Republici Hrvatskoj, Kršćanska adventistička crkva u Republici Hrvatskoj i Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Crkve), sklapaju neovisno, samostalno i svaka za sebe

UGOVOR

O PITANJIMA OD ZAJEDNIČKOG INTERESA

(u daljnjem tekstu: ugovorne strane)

– pozivajući se na odredbe Ustava Republike Hrvatske, te među¬narodne konvencije i standarde,

– prepoznajući društveno korisno djelovanje pojedinih Crkava u vjerskom, kulturnom i obrazovnom području,

– želeći urediti odnose na području odgoja, obrazovanja i kulture, te dušobrižničku skrb za vjernike u kaznionicama, zatvorima i odgojnim zavodima, bolničkim zdravstvenim ustanovama i ustanovama za socijalnu skrb, kao i za vjernike pripadnike oružanih snaga i policije,

– u namjeri stvaranja i održavanja boljih uvjeta vjerskog djelovanja,

– u nastojanju osiguranja materijalnih uvjeta za vjersko djelovanje,

– u cilju uzajamne suradnje za dobrobit svih građana bez obzira na vjersko uvjerenje,

  sporazumjele su se kako slijedi:

Članak 1.

U ovom Ugovoru u uporabi su sljedeći pojmovi sa značenjem:

»Svećenik (pastor, propovjednik)« je crkveni službenik koji obavlja bogoslužje.

»Predsjednik (crkve, saveza)«, »biskup« je visoki dostojanstvenik u crkvi.

»Župa (crkvena okružja, crkvena općina, mjesna crkva)« označava zajednicu vjernika na određenom području.

Ugovorne strane surađivat će u brizi za promicanje cjelovitog duhovnog i materijalnog razvoja čovjeka i općeg dobra.

Članak 2.

Ugovorne strane suglasne su da je Evanđeoska (Pentekostna) crkva u Republici Hrvatskoj i njene mjesne crkve, te u ovom Ugovoru pridružene im Crkva Božja i Savez Kristovih Pentekostnih crkava s njenim mjesnim crkvama; Kršćanska adventis¬tička crkva u Republici Hrvatskoj i njene mjesne crkve, te u ovom Ugovoru pridružen joj Reformni pokret adventista sedmog dana s njegovim mjesnim crkvama; Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj i njegove mjesne crkve, te u ovom Ugovoru pridružene im Kristove crkve imale pravnu osobnost i prije stupanja na snagu Zakona i to svaka od njih pojedinačno.

Biskup odnosno predsjednik crkve ili saveza obavještava ministarstvo nadležno za poslove opće uprave radi upisa svoje crkve i svojih ustrojstvenih oblika u Evidenciju, u skladu sa Zakonom.

Članak 3.

Uređivanje unutarnjeg ustrojstva crkava, osnivanje, mije¬njanje i ukidanje župa (crkvena općina, mjesna crkva, crkveno okružje), te drugih pravnih osoba je u isključivoj nadležnosti pojedine crkve.

Članak 4.

Crkve odnosno njihova nadležna tijela obavljaju sve vlastite vjerske izbore, imenovanja i dodjelu službi, prema odredbama svojih propisa.

Izbor i imenovanje biskupa odnosno predsjednika crkve ili saveza u isključivoj je nadležnosti pojedine crkve.

Vlada Republike Hrvatske će na prikladan način biti obavi¬ještena nakon izbora biskupa odnosno predsjednika crkve ili saveza, a prije objavljivanja u javnim glasilima.

Članak 5.

O pokrenutom kaznenom postupku protiv svećenika ili drugog vjerskog službenika pojedine Crkve za kaznena djela za koja se poduzima progon po službenoj dužnosti Ministarstvo pravo-suđa, uprave i lokalne samouprave će obavijestiti predsjednika Crkve (u daljnjem tekstu: nadležno tijelo Crkve).

Članak 6.

Crkve imaju pravo graditi crkve i crkvene zgrade, te povećavati ili preuređivati već postojeće, prema zakonodavstvu Republike Hrvatske.

Nadležno tijelo Crkve odluku o potrebi izgradnje crkve ili crkvene zgrade dostavlja nadležnim tijelima Republike Hrvatske i izabire lokaciju u dogovoru s tim nadležnim tijelima, a u skladu s provedbenim urbanističkim planom.

Članak 7.

Crkvama je zajamčena sloboda tiska, tiskanje i širenje knjiga, novina, časopisa, te druge djelatnosti povezane s njihovim djelovanjem.

U ustanovama iz članka 10. stavka 1. i 2., članka 19. stavka 1., članka 21. stavka 1., kao i u oružanim snagama i policiji, te drugim javnim i državnim ustanovama i tijelima poštivat će se pravo vjernika na izbor prehrane u skladu s vjerski potrebama.

Članak 8.

Brak koji se u vjerskom obliku sklopi pred ovlaštenim službenikom Crkve imat će učinke građanskog braka, ako su ispunjeni uvjeti koje u tom pogledu propisuje zakon.

Članak 9.

Crkve mogu slobodno osnivati ustanove koje će osiguravati karitativno djelovanje i društvenu skrb, u skladu sa zakonom.

Članak 10.

Vjerski odgoj pripadajuće Crkve (u daljnjem tekstu: vjerski odgoj) u javnim predškolskim ustanovama izvodi se za djecu čiji roditelj odnosno skrbnik o tome dade pisanu izjavu ravnatelju predškolske ustanove.

Vjeronauk pripadajuće Crkve (u daljnjem tekstu: vjeronauk) u javnim osnovnim i srednjim školama izborni je predmet i obavezan za one učenike koji ga izaberu, te se izvodi pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava ostalih obaveznih predmeta.

O izboru vjeronauka kao obaveznog predmeta daje se pisana izjava ravnatelju škole. Za učenike mlađe od petnaest godina pisanu izjavu daje roditelj odnosno skrbnik, a za učenike od petnaest godina i starije izjavu daju zajednički roditelj odnosno skrbnik i učenik.

Za formiranje odgojno-obrazovne skupine za izvođenje nastave vjeronauka u redovitim prilikama mora biti najmanje sedam (7) učenika.

Ako se nastava vjeronauka održava izvan škole podliježe istim pedagoškim obavezama kao i nastava koja se odvija u školi u pogledu planiranja i programiranja, vođenja pedagoške dokumentacije, vrednovanja postignuća vjeroučenika i nadzora kvalitete nastave.

Godišnji plan i program predaje se na početku školske godine ravnatelju škole, a dokumentacija o ostvarivanju tog programa i postignućima vjeroučenika predaje se tijekom i na kraju odgojno-obrazovnog razdoblja.

Škole će obavijestiti nadležno tijelo Crkve o broju prijav¬ljenih kandidata za učenje vjeronauka.

Članak 11.

Vjerski odgoj u javnim predškolskim ustanovama izvodi se u okviru cjelokupnog odgoja i prema programu vjerskog odgoja predškolske djece pojedine Crkve.

U javnim osnovnim i srednjim školama nastava vjeronauka izvodi se u okviru nastavnog plana i programa s dva (2) školska sata tjedno.

Nastavne planove i programe vjeronauka za javne osnovne i srednje škole, te program vjerskog odgoja za javne predškolske ustanove izrađuje i odobrava nadležno tijelo Crkve, a donosi ih odnosno na njih daje suglasnost ministar nadležan za predškolski odgoj, osnovno i srednje školstvo, u skladu sa Zakonom.

Vjeronaučni udžbenici su školski udžbenici koji su u svemu izjednačeni sa školskim udžbenicima za obavezni predmet, s time da moraju imati odobrenje nadležnog tijela Crkve, što mora biti navedeno u impresumu udžbenika.

Članak 12.

Vjeronauk odnosno vjerski odgoj izvode osobe kojima je nadležno tijelo Crkve izdalo ispravu o mandatu i koje ispunjavaju potrebne uvjete u skladu s važećim propisima Republike Hrvat-ske (u daljnjem tekstu: vjeroučitelji).

Nadležno tijelo Crkve ima pravo svojim dekretom opozvati crkveni mandat za izvođenje vjeronauka odnosno vjerskog odgoja zbog nedostataka s obzirom na ispravnost poučavanja i s obzirom na osobno ćudoređe.

Članak 13.

Nastavu vjeronauka u javnim osnovnim i srednjim školama mogu izvoditi vjeroučitelji s visokom stručnom spremom (VII/I) koja osim teoloških sadržaja obuhvaća i pedagoško-psihološku i didaktičko-metodičku osposobljenost vjeroučitelja.

U svim razredima osnovne škole nastavu vjeronauka mogu izvoditi i vjeroučitelji s višom stručnom spremom (VI) koja osim teoloških sadržaja obuhvaća i pedagoško-psihološku i didaktičko-

-¬metodičku osposobljenost vjeroučitelja.

Vjerski odgoj u javnim predškolskim ustanovama mogu izvoditi odgojitelji predškolske djece, pod uvjetom da uz stručnu spremu utvrđenu propisima Republike Hrvatske za rad u pred-školskoj ustanovi imaju i dovoljnu teološku i pedagoško-psiho¬lošku spremu u vjerskom odgoju.

Kad se za izvođenje nastave vjeronauka u javnoj osnovnoj ili srednjoj školi odnosno vjerskog odgoja u javnoj predškolskoj ustanovi ne može osigurati odgovarajuća osoba u smislu stavka 1., 2. i 3. ovoga članka, nastavu vjeronauka odnosno vjerski odgoj može izvoditi i druga osoba ako joj nadležno tijelo Crkve izda ispravu o mandatu.

Vjeroučitelji su članovi odgojiteljskog vijeća u predškolskim ustanovama, te učiteljskog odnosno nastavničkog vijeća u osnovnim i srednjim školama, u skladu sa zakonom.

Članak 14.

Nadležno tijelo Crkve dostavlja ministarstvu nadležnom za predškolski odgoj, osnovno i srednje školstvo popis crkvenih učilišta na kojima se stječu stručni nazivi, te izvješćuje o svim promjenama u svezi s tim.

Nadležno tijelo Crkve u suradnji s ministarstvom nadležnim za predškolski odgoj, osnovno i srednje školstvo brine se o trajnom stručnom usavršavanju vjeroučitelja, o kvaliteti nastave vjero¬nauka, o pripravničkom stažu i stručnim ispitima vjerouči¬telja te o njihovom napredovanju u zvanje vjeroučitelja mentora i vjeroučitelja savjetnika.

Nadležno tijelo Crkve će odrediti stručnu osobu za razmjenu informacija o vjeronauku između Crkve i ministarstva nadležnog za predškolski odgoj, osnovno i srednje školstvo.

Članak 15.

Crkvene škole s pravom javnosti imat će pravo na primanje novčane potpore kako je predviđeno zakonodavstvom Republike Hrvatske.

Članak 16.

Kulturna i umjetnička baština Crkava, te brojni dokumenti pohranjeni u arhivima i knjižnicama crkava sačinjavaju drago¬cjeni dio cjelokupne hrvatske kulturne baštine. Crkve žele nastaviti služenje društvenoj zajednici i svojom kulturnom baštinom, omogućujući svima koje zanima da to bogatstvo upoznaju, da se njime koriste i da ga proučavaju.

Ugovorne strane će surađivati u popisu i zaštiti baštine iz stavka 1. ovoga članka i brinuti se da ona bude dostupna građa¬nima sukladno propisima o zaštiti i očuvanju kulturne baštine Republike Hrvatske.

Republika Hrvatska se obavezuje da će Crkvama dati u vlasništvo, ali ne i u posjed, sve njihove matične knjige i arhivsko gradivo koje je sada u vlasništvu Republike Hrvatske, a oduzeto za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, te se smatraju arhivskim gradivom. Matične knjige i arhivsko gradivo ostaju u posjedu u ustanovama kulture radi stručne obrade, zaštite i korištenja.

Članak 17.

Dušobrižništvo vjernika pojedine Crkve, pripadnika oruža¬nih snaga i policije, te drugih osoba stalno zaposlenih u oružanim snagama i policiji, i članova njihovih obitelji, kao i dušobriž¬niš¬tvo u kaznionicama, zatvorima i odgojnim zavodima, te bolnič¬kim zdravstvenim ustanovama i ustanovama za socijalnu skrb obavlja svećenik pojedine Crkve.

Članak 18.

Osobe zadužene za odnose s vjerskim zajednicama u Ministarstvu obrane i Ministarstvu unutarnjih poslova, u koordinaciji sa svećenikom, osigurat će prostor i vrijeme za dušobrižničku skrb.

Članak 19.

Kaznionice, zatvori i odgojni zavodi osigurat će prostorije prikladne za obavljanje dušobrižništva.

Dušobrižnik će dušobrižništvo obavljati u skladu s rasporedom dnevnih aktivnosti kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda uz prethodni dogovor s upravom o vremenu i načinu sudjelovanja zatvorenika i odgajanika.

Osobni duhovni razgovor s osobama na izvršavanju kazne zatvora ili odgojne mjere dušobrižnik obavlja bez nadzora u posebno uređenoj prostoriji, a iznimno u opravdanim slučajevima, može se dopustiti duhovni razgovor u zatvorskoj ćeliji.

Osobni duhovni razgovor s pritvorenicima odvija se po odobrenju nadležnog suda sukladno članku 115. Zakona o kaznenom postupku.

Članak 20.

Vjerski obred i dušobrižnički posjet zatvorenicima i odgajanicima ostvaruje se najmanje jednom tjedno, u skladu s ovim Ugovorom i Pravilnikom o kućnom redu kaznionice, zatvora i odgojnog zavoda.

Istražni sudac ili predsjednik sudskog vijeća može zatvoreniku ili odgajaniku privremeno iz opravdanih razloga zabraniti sudjelovanje u vjerskim obredima ili ga isključiti iz sudjelovanja.

Upravitelj kaznionice, zatvora ili odgojnog zavoda može, ako je to potrebno radi održavanja sigurnosti i reda, privremeno isključiti zatvorenika i odgajanika iz sudjelovanja u vjerskom obredu, o čemu će izvijestiti dušobrižnika.

Osobni duhovni razgovor ne smije se zatvoreniku ili odgajaniku uskratiti na duže vrijeme od vremena trajanja razloga zbog kojih mu je zabranjeno pravo sudjelovanja u vjerskim obredima odnosno zbog kojih je isključen iz sudjelovanja.

Članak 21.

Bolničke zdravstvene ustanove i ustanove za socijalnu skrb čiji je osnivač Republika Hrvatska, osigurat će prostoriju prikladnu za obavljanje dušobrižništva u okviru raspoloživog prostora.

Dušobrižnička pomoć i održavanje vjerskih obreda ostvaruje se u skladu s Pravilnikom o kućnom redu ustanove.

Pritužbe na rad svećenika, ravnatelj ustanove iz stavka 1. ovoga članka će riješiti s nadležnim tijelom crkve.

Bolničko osoblje dužno je nadležnom svećeniku žurno priop¬ćiti zahtjev bolesnika za duhovnu pomoć.

Svećenik može posjećivati bolesnika u svako doba kada to okolnosti zahtijevaju, a poštujući Pravilnik o kućnom redu ustanove.

Članak 22.

Za Kršćansku adventističku crkvu biblijski dan odmora u tjednu je subota, u skladu s kojim se vjerniku pripadniku ove crkve priznaje pravo na izostanak s posla, s fakulteta i iz škole, te oslobađanje radnih obaveza u vojsci, policiji i kazneno odgojnim ustanovama, i to od zalaska sunca u petak do zalaska sunca u subotu.

Na zahtjev, koji podnosi vjernik, određuje mu se individualni raspored. Vjernik zaposlenik radne sate nadoknađuje radnim danom, nedjeljom ili blagdanom bez prava na posebnu naknadu.

Ovaj članak neće se primjenjivati u slučaju neodloživih potreba, prirodnih nepogoda, te ratnih i humanitarnih kriza.

Članak 23.

Da bi Crkve mogle na doličan način nastaviti svoje djelovanje na promicanju općega dobra, Republika Hrvatska će godišnje dati iz državnog proračuna iznos koji odgovara:

Evanđeoskoj (Pentekostnoj) crkvi u Republici Hrvatskoj 168

(Crkvi Božjoj 30, Evanđeoskoj /Pentekostnoj/ crkvi 98, Kristovim pentekostnim crkvama 40)

Kršćanskoj adventističkoj crkvi u Republici Hrvatskoj 224

(Kršćanskoj adventističkoj crkvi 189, Reformnom pokretu 35)

Savezu baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj 171

(Savezu baptističkih crkava 141, Kristovim crkvama 30)

bruto osnovica za izračun plaća javnih i državnih službenika i namještenika.

Sredstva utvrđena prema odredbi ovoga članka daju se za namjene označene u odredbi članka 17. stavka 2. Zakona.

U novčani iznos, o kojem se govori u stavku 1. ovoga članka, uključeni su troškovi za uzdržavanje svećenika i drugih vjerskih službenika, pastoralno djelovanje i dušobrižničku skrb, troškovi izgradnje i uzdržavanja crkava, crkvenih zgrada i vjerskih središta, koja nisu u popisu kulturnih dobara, te doprinos za karitativnu djelatnost Crkava.

Iznos iz stavka 1. ovoga članka dostavljat će se na račun pojedine Crkve.

Ustanove iz ovoga članka dužne su poštivati zakone Republike Hrvatske o financijskom poslovanju.

Odredbe ovoga članka počet će se primjenjivati prve proračunske godine nakon sklapanja ovoga Ugovora.

Članak 24.

Mješovita povjerenstva sastavljena od jednakog broja predstavnika Vlade Republike Hrvatske i svake Crkve pojedinačno pripremat će prijedloge za provođenje kako odredaba ovoga Ugovora, tako i odredaba Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica i to:

a) za rješavanje pravnih pitanja

b) za rješavanje pitanja odgoja i obrazovanja

c) za očuvanje kulturne i umjetničke baštine Crkava

d) za rješavanje gospodarskih pitanja.

Povjerenstva iz ovoga članka će jedanput godišnje izvješta¬vati nadležna tijela pojedine Crkve i Komisiju za odnose s vjerskim zajednicama Vlade Republike Hrvatske o provođenju ovoga Ugovora.

Članak 25.

Ugovorne strane u međusobnom će dogovoru tražeći pravedno rješenje, rješavati dvojbe ili teškoće koje bi mogle nastati glede tumačenja ili primjene odredbi ovoga Ugovora.

Članak 26.

U slučaju da nakon sklapanja ovoga Ugovora uslijede izmjene u nazivu pojedine Crkve, novonastala izmjena će se regulirati aneksom ugovora samo s tom Crkvom.

Članak 27.

Ovaj Ugovor sklapa se na neodređeno vrijeme.

U slučaju da jedna od ugovornih strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je sklopljen ovaj Ugovor, započet će pregovore o njegovoj promjeni sukladno novim okolnostima.

Novonastale okolnosti mogu se regulirati aneksom ugovora s onom Crkvom na koju se te okolnosti odnose.

Zagreb, 4. srpnja 2003.

ZA EVANĐEOSKU (PENTEKOSTNU)                                                              ZA VLADU

CRKVU U REPUBLICI HRVATSKOJ                                         REPUBLIKE HRVATSKE

dr. Peter Kuzmič,                                                                              v. r. Ivica Račan, v. r.

predsjednik Evanđeoske (Pentekostne)                                                predsjednik Vlade

crkve u Republici Hrvatskoj                                                                Republike Hrvatske

ZA KRŠĆANSKU ADVENTISTIČKU

CRKVU U REPUBLICI HRVATSKOJ

Miroslav Lorencin, v. r.

predsjednik Hrvatske konferencije

Kršćanske Adventističke crkve

ZA SAVEZ BAPTISTIČKIH CRKAVA

U REPUBLICI HRVATSKOJ

Toma Magda, v. r.

predsjednik Saveza baptističkih

crkava u Republici Hrvatskoj

Članak 1.

Crkva ili vjerska zajednica drukčijeg naziva (u daljnjem tekstu: vjerska zajednica) u smislu ovoga Zakona je zajednica fizičkih osoba koje ostvaruju slobodu vjeroispovjedi jednakim javnim obavljanjem vjerskih obreda i drugim očitovanjima svoje vjere (u daljnjem tekstu: vjernici) upisana u Evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Evidencija).

Članak 2.

Vjerske zajednice samostalno i slobodno određuju unutarnju organizaciju; tijela upravljanja, njihovu hijerarhiju i nadležnosti; tijela i osobe koje predstavljaju vjersku zajednicu i njene organizacijske oblike; sadržaj i način očitovanja vjere; održavanje veza sa svojom središnjicom i drugim vjerskim zajednicama; udruživanje s drugim vjerskim zajednicama; i druga pitanja svoga djelovanja u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.

Članak 3.

(1) Vjerska zajednica u promicanju vjere i drugom svom djelovanju ne smije širiti netrpeljivost i predrasude prema drugim vjerskim zajednicama i njihovim vjernicima ili drugim građanima.

(2) Vjerska zajednica u promicanju vjere i drugom djelovanju ne smije onemogućavati druge vjerske zajednice ili građane bez vjerskog uvjerenja u slobodnom javnom očitovanju vjere ili drugog uvjerenja.

Članak 4.

Vjerska zajednica ne smije djelovati sa sadržajem i načinom obavljanja vjerskih obreda i drugih očitovanja vjere koji su protivni pravnom poretku, javnom moralu ili na štetu života i zdravlja ili drugih prava i sloboda njenih vjernika i drugih građana.

Članak 5.

(1) Vjerske zajednice koje djeluju kao pravne osobe u Repub¬lici Hrvatskoj na dan stupanja na snagu ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: postojeće vjerske zajednice) upisuju se u Evidenciju podnošenjem prijave za upis.

(2) Zajednice vjernika koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ne djeluju kao vjerske zajednice ili koje će se osnovati nakon dana stupanja na snagu ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: novoosnovane vjerske zajednice), upisuju se u Evidenciju podno¬šenjem zahtjeva za upis. Zahtjev za upis u Evidenciju mogu podnijeti one zajednice vjernika koje su do dana podnošenja zahtjeva najmanje pet godina djelovale kao udruge s pravnom osobnošću.

Članak 6.

(1) Evidenciju vodi ministarstvo nadležno za poslove opće uprave (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

(2) U Evidenciju, pored vjerskih zajednica mogu se upisati i njihovi organizacijski oblici za koje to zatraži vjerska zajednica, te zajednice vjerskih zajednica, pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom za upis postojećih vjerskih zajednica.

(3) Vjerske zajednice, njihovi organizacijski oblici i zajednice vjerskih zajednica, neprofitne su pravne osobe.

Članak 7.

(1) Ovim se Zakonom ne sprječava ili ograničava osnivanje i djelovanje udruga s pravnom osobnošću ili bez pravne osobnosti koje su fizičke osobe osnovale radi ostvarivanja svojih vjerskih uvjerenja i slobode vjeroispovijedi.

(2) Udruge iz stavka 1. ovoga članka nemaju položaj vjerskih zajednica i ne mogu stjecati i ostvarivati prava koja prema odredbama ovoga Zakona ili drugih zakona imaju vjerske zajednice.

Članak 8.

(1) Vjerska zajednica u javnom djelovanju uz naziv na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu može rabiti naziv na drugom jeziku i pismu.

(2) Riječ »Hrvatska«, njene izvedenice, kao i prijevodi istih, te grb i zastava Republike Hrvatske mogu se unijeti u naziv i obilježja vjerske zajednice na način kojim se ističe ugled i dostojanstvo Republike Hrvatske.

(3) Naziv i obilježja vjerske zajednice ne smiju sadržavati službene nazive drugih država i njihova obilježja.

(4) Vjerska zajednica koja je prema pravu vjerske zajednice dio vjerske zajednice sa sjedištem izvan područja Republike Hrvatske može rabiti naziv te vjerske zajednice u svom nazivu.

(5) Naziv i obilježja vjerske zajednice ne smiju biti istovjetni nazivu i obilježjima vjerske zajednice koja je ranije upisana u Evidenciju.

Članak 9.

(1) Pitanja od zajedničkog interesa za Republiku Hrvatsku i neku ili više vjerskih zajednica mogu se uređivati i ugovorom kojeg sklapaju Vlada Republike Hrvatske i vjerska zajednica.

(2) Radi provedbe akata koji uređuju odnose države i vjerskih zajednica, kao i drugih pitanja od značenja za položaj i djelovanje vjerskih zajednica, Vlada Republike Hrvatske osniva Komisiju za odnose s vjerskim zajednicama.

II. POSEBNE ODREDBE

a) Vjerski obredi

Članak 10.

(1) Vjerske zajednice slobodno obavljaju vjerske obrede u svojim ili zakupljenim odnosno iznajmljenim zgradama ili prostorijama koje prema posebnim propisima ispunjavaju uvjete za okupljanje većeg broja osoba, te na otvorenim prostorima vjerskih objekata i na grobljima.

(2) Vjerski obredi mogu se obavljati i na drugim otvorenim prostorima. Radi nesmetanog obavljanja vjerskog obreda, o mjestu i vremenu vjerskog obreda vjerska zajednica obavijestit će nadležnu policijsku upravu najkasnije 48 sati prije njegovog održa-vanja.

(3) Vjerske zajednice i sudionici vjerskog obreda na otvorenom prostoru imaju prava i obveze koje imaju organizator i sudionici javnog okupljanja prema propisima o javnom okupljanju.

b) Vjerske škole i učilišta

Članak 11.

(1) Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, osnivati škole i učilišta bilo kojeg stupnja.

(2) Vjerske zajednice imaju pravo osnovati i vjerske škole i vjerska učilišta bilo kojeg stupanja koji stječu pravnu osobnost i pravo javnosti pod uvjetima i po postupku propisanim zakonom.

c) Nepovredivost prostora vjerskih zajednica

Članak 12.

Zgrade i prostorije namijenjene obavljanju vjerskih obreda nepovredive su, osim u slučajevima i pod uvjetima i na način propisanim posebnim zakonom.

d) Vjerski odgoj i nastava vjeronauka u odgojnim i obrazovnim ustanovama

Članak 13.

(1) Na traženje roditelja ili skrbnika u ustanovama predškolskog odgoja, program predškolskog odgoja sadrži vjerski odgoj.

Vjerski se odgoj ustrojava sukladno zakonu te ugovorom između vjerske zajednice i Vlade Republike Hrvatske.

(2) Na traženje roditelja ili skrbnika učenika mlađih od 15 godina te na osnovi zajedničke izjave roditelja, odnosno skrbnika i učenika od 15 godina i starijih, u osnovnim školama i srednjim školama ustrojava se nastava vjeronauka kao izbornog predmeta sukladno propisanom nastavnom planu i programu te ugovorom između vjerske zajednice i Vlade Republike Hrvatske.

(3) Vjerski odgoj u ustanovama predškolskog odgoja i nastavu vjeronauka u osnovnim i srednjim školama izvode osobe koje ispunjavaju uvjete utvrđene propisima i ugovorima iz stavka 1. i 2. ovoga članka.

(4) Ministarstvo nadležno za predškolski odgoj, osnovno školstvo i srednje školstvo, na prijedlog vjerske zajednice, daje suglasnost na programe vjerskog sadržaja koji se ostvaruju u ustanovama predškolskog odgoja, donosi plan i program nastave vjeronauka u osnovnim školama i srednjim školama, te odobrava udžbenike i didaktička sredstva.

(5) Vjerski odgoj u ustanovama predškolskog odgoja i nastava vjeronauka u osnovnim školama i srednjim školama odvojeni su od vjerskog odgoja i vjeronauka u vjerskim zajednicama. Pod uvjetima iz stavka 1. i 2. ovoga članka djeca, odnosno učenici imaju pravo sudjelovati u predškolskom odgoju, odnosno nastavi vjeronauka bez obzira sudjeluju li u vjerskim aktivnostima koje se provode izvan predškolskog odgoja, odnosno osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja.

e) Dušobrižnička pomoć u zdravstvenim i ustanovama socijalne skrbi

Članak 14.

Vjerskoj zajednici jamči se pravo na dušobrižništvo vjernika koji se nalaze u zdravstvenim i ustanovama socijalne skrbi. Način ostvarivanja ovog prava uredit će se ugovorom između vjerske zajednice i osnivača ovih ustanova.

f) Dušobrižništvo u kaznionicama i zatvorima

Članak 15.

Vjerskoj zajednici jamči se pravo na dušobrižništvo njenih vjernika koji se nalaze u kaznionicama i zatvorima. Način ostvarivanja ovog prava uredit će se ugovorom između vjerske zajednice i Vlade Republike Hrvatske.

g) Dušobrižništvo pripadnika Oružanih snaga i policije

Članak 16.

Vjerska zajednica ima pravo na dušobrižništvo svojih vjernika pripadnika Oružanih snaga i policije, te drugih osoba stalno zaposlenih u Oružanim snagama i policiji, i članova njihovih obitelji pod uvjetima i na način uređen ugovorom s Vladom Republike Hrvatske.

h) Sredstva za djelovanje vjerskih zajednica

Članak 17.

(1) Vjerska zajednica stječe sredstva:

– prihodima od svoje imovine,

– iz dobiti trgovačkih društava kojih su imatelji dionica ili udjela,

– obavljanjem karitativne, odgojno-obrazovne, kulturne, umjetničke ili druge opće korisne djelatnosti, te prodajom vjerskih izdanja ili suvenira,

– od pružanja vjerskih usluga,

– od nasljedstva i darova,

– od dobrovoljnih priloga (u novcu, uslugama ili radovima) fizičkih i pravnih osoba.

(2) Vjerskoj zajednici odobrit će se sredstva iz državnog proračuna čija će se godišnja visina određivati ovisno o vrsti i značaju njenih vjerskih objekata (kulturnom, povijesnom, umjetničkom i sl.), te o djelovanju vjerske zajednice na odgojno-obrazovnom, socijalnom, zdravstvenom i kulturnom području i nje¬nom doprinosu nacionalnoj kulturi, kao i humanitarnom i općekorisnom djelovanju vjerske zajednice.

(3) Vjerskoj zajednici može se iz državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne samouprave i proračuna jedinica pod¬ručne (regionalne) samouprave dodijeljivati i namjenska potpora, osobito za izgradnju i obnovu objekata vjerske zajednice.

(4) Vjerska zajednica podnosi nadležnom tijelu obrazloženi zahtjev za dodjelu sredstava iz stavka 2. i 3. ovoga članka.

(5) Vjerska zajednica ne plaća porez na promet nekretnina kada stječe vjerske objekte ili zemljište za izgradnju vjerskih objekata bez obzira na način stjecanja ovih nekretnina.

(6) Vjerska zajednica ne plaća porez na priloge koje joj daju građani i pravne osobe. Pravne i fizičke osobe ne plaćaju porez na dobit, odnosno porez na dohodak do visine propisane Zakonom o porezu na dobit i Zakonom o porezu na dohodak.

(7) Vjerska zajednica ne plaća carinu i porez na predmete, koje prima od stranih vjerskih zajednica, te drugih stranih pravnih i fizičkih osoba, koji vjerskoj zajednici, odnosno njenim sveće¬nicima i drugim vjerskim službenicima služe za obavljanje vjerskih poslova.

(8) Vjerska zajednica i njeni ustrojstveni oblici koji su stekli pravnu osobnost upisom u Evidenciju za svoje obveze odgovaraju svaki cijelom svojom imovinom, u skladu sa zakonom.

i) Socijalna prava vjerskih službenika i polaznika vjerskih škola i učilišta

Članak 18.

(1) Svećenici i drugi vjerski službenici vjerske zajednice ostva¬ruju prava iz mirovinskog osiguranja, prava iz zdravstvenog osiguranja i prava po osnovi socijalne skrbi sukladno posebnim propisima.

(2) Radi obavljanja vjerskih poslova vjerska zajednica može stupati u pravne odnose i sklapati ugovore o radu s vjerskim službenicima i namještenicima. Vjerski službenici i namještenici s kojima je vjerska zajednica sklopila ugovor o radu ostvaruju prava iz radnog odnosa i po osnovi rada jednako kao i drugi zaposlenici.

(3) Redoviti polaznici vjerskih škola i vjerskih učilišta za pripremanje svećenika i drugih vjerskih službenika ostvaruju prava na zdravstvenu zaštitu, doplatak za djecu, mirovinsko i invalidsko osiguranje i prava socijalne skrbi, prava u javnom prometu, pod uvjetima i na način kako ih ostvaruju polaznici javnih škola i učilišta.

j) Pristup vjerskih zajednica sredstvima javnog priopćavanja

Članak 19.

Vjerska zajednica može obavljati djelatnost javnog priopćavanja sukladno posebnim propisima, te ima pravo pristupa i sred-stvima javnog priopćavanja u vlasništvu Republike Hrvatske sukladno sporazumu kojeg zaključuje s pravnim osobama koje obavljaju djelatnost javnog priopćavanja.

III. EVIDENCIJA VJERSKIH ZAJEDNICA

a) Upis u Evidenciju

Članak 20.

Postojeće vjerske zajednice u prijavi za upis u Evidenciju iskazuju sljedeće podatke:

– o nazivu vjerske zajednice,

– o sjedištu vjerske zajednice,

– o službi osobe ovlaštene za zastupanje vjerske zajednice,

– o pečatu i štambilju, koje u svom djelovanju rabi vjerska zajednica (dostavom otiska).

Članak 21.

(1) Novoosnovana vjerska zajednica upisuje se u Evidenciju podnošenjem zahtjeva za upis koji sadrži podatke iz članka 20. ovoga Zakona. Uz zahtjev za upis dostavljaju se:

– akt iz kojeg je vidljivo da vjerska zajednica ima najmanje 500 vjernika,

– akt iz kojeg je vidljiv sadržaj i način očitovanja vjere, obavljanja vjerskih obreda, područje i način djelovanja vjerske zajednice,

– akt iz kojeg je vidljivo da je novoosnovana vjerska zajednica kao zajednica vjernika prije podnošenja zahtjeva bila upisana u registar udruga najmanje pet godina.

(2) Ako je novoosnovana vjerska zajednica dio vjerske zajednice sa sjedištem u inozemstvu prema pravu te vjerske zajednice, zahtjevu za upis u Evidenciju mora priložiti suglasnost nadležnoga središnjeg tijela vjerske zajednice sa sjedištem u inozemstvu.

Članak 22.

(1) Ministarstvo rješenjem o upisu vjerske zajednice u Evidenciju utvrđuje:

– naziv i sjedište vjerske zajednice,

– datum upisa i evidencijski broj pod kojim se vjerska zajednica upisuje u Evidenciju,

– utvrđenje da vjerska zajednica danom upisa stječe svojstvo pravne osobe u smislu ovoga Zakona,

– službu osobe ovlaštene za zastupanje vjerske zajednice.

(2) Odbit će se prijava, odnosno zahtjev za upis u Evidenciju ako Ministarstvo ocijeni da su sadržaj i način obavljanja vjerskih obreda i drugih očitovanja vjere protivni pravnom poretku, javnom moralu ili na štetu života i zdravlja ili drugih prava i sloboda vjernika i drugih građana ili ako nisu ispunjeni uvjeti iz članka 8. ovoga Zakona.

(3) Protiv rješenja o upisu ili odbijanju upisa u Evidenciju može se pokrenuti upravni spor.

b) Brisanje iz Evidencije

Članak 23.

(1) Ministarstvo donosi rješenje o brisanju vjerske zajednice iz Evidencije u sljedećim slučajevima:

– ako nadležno tijelo vjerske zajednice donese odluku o njenom prestanku,

– ako tijelo sudbene vlasti pravomoćno utvrdi da vjerska zajednica svojim djelovanjem poziva ili potiče na vjersku, nacionalnu ili rasnu mržnju ili drugi oblik nesnošljivosti među građanima Republike Hrvatske,

– ako Ministarstvo u provođenju nadzora nad djelovanjem vjerske zajednice utvrdi da su sadržaj i način obavljanja vjerskih obreda i drugih očitovanja vjere protivni pravnom poretku, javnom moralu ili na štetu života i zdravlja ili drugih prava i sloboda njenih vjernika i drugih građana.

(2) Protiv rješenja o brisanju iz Evidencije može se pokrenuti upravni spor.

Članak 24.

(1) U slučajevima prestanka vjerske zajednice provodi se postupak njene likvidacije po postupku i na način propisan za likvidaciju udruge.

(2) Nakon što se podmire dugovi vjerske zajednice o njenoj preostaloj imovini odlučit će se na način određen aktima vjerske zajednice. Ako aktima vjerske zajednice ništa nije određeno imovina vjerske zajednice postaje vlasništvo Republike Hrvatske.

Članak 25.

(1) Ministarstvo obavlja nadzor nad provođenjem ovoga Zakona.

(2) Nadležna ministarstva provode nadzor nad djelovanjem vjerskih zajednica u područjima njihove nadležnosti.

Članak 26.

(1) Ministar nadležan za poslove opće uprave pravilnikom propisuje obrasce i način vođenja Evidencije.

(2) Evidencija je javna.

(3) Vjerske zajednice dužne su prijaviti radi upisa u Evidenciju svaku promjenu podataka iz članka 22. ovoga Zakona.

Članak 27.

Odredbe ovoga Zakona kojima su uređena prava i obveze vjerskih zajednica odgovarajuće se primjenjuju na organizacijske oblike vjerskih zajednica i zajednice vjerskih zajednica koji su upisani u Evidenciju, te na njihov upis i brisanje iz Evidencije vjerskih zajednica.

Članak 28.

U pitanjima postupka upisa ili brisanja iz Evidencije, koja nisu uređena ovim Zakonom, primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku.

IV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 29.

(1) Postojeće vjerske zajednice dužne su prijavu podataka za upis u Evidenciju dostaviti Ministarstvu u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu pravilnika iz članka 26. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Ako vjerske zajednice ne postupe u skladu s odredbom stavka 1. ovoga članka ne mogu steći niti ostvarivati prava koja imaju prema odredbama ovoga Zakona i drugih zakona.

Članak 30.

Nadležni će ministri donijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podzakonske propise, za čije su donošenje ovlašteni prema odredbama ovoga Zakona.

Članak 31.

Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica (»Narodne novine«, br. 14/78. i 52/88.).

Članak 32.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

STATUT

Članak 1.

KRISTOVA PENTEKOSTNA CRKVA __________ (u daljnjem tekstu Pentekostna crkva) svoj život, nauk i djelovanje temelji na Bibliji.

Članak 2.

Pentekostna crkva je samostalna u pogledu uprave i djelovanja, poštuje državne vlasti i tolerantna je prema svačijem vjerskom uvjerenju.

Članak 3.

Ovim Statutom, sukladno Ustavu Republike Hrvatske (NN 56/90) i Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica (NN 83/02), utvrđuje se slijedeće:
1.    Svrha i ciljevi opstojanja;
2.    Naziv, sjedište i amblem;
3.    Sadržaj, aktivnosti i polje djelovanja;
4.    Predstavljanje i zastupanje;
5.    Tijela upravljanja;
6.    Primanje u zajednicu, te prava i obveze vjernika;
7.    Prihodi;
8.    Stegovne mjere;
9.    Završne odredbe.

SVRHA I CILJEVI OPSTOJANJA

Članak 4.

Pentekostna crkva je zajednica vjernika nanovo rođenih vjerom u Isusa Krista i krštenih u vodi bez obzira na spol, narodnost, obrazovanje i socijalni status.
Pentekostna crkva osniva se prvenstveno radi zadovoljavanja vjerskih potreba svojih članova te misijsko-evangelizacijsko djelovanje.

Članak 5.

Pentekostna crkva __________ se udružuje u Savez Kristovih pentekostnih crkava u Republici Hrvatskoj.

NAZIV, SJEDIŠTE I AMBLEM

Članak 6.

Službeni naziv crkve je: KRISTOVA PENTEKOSTNA CRKVA __________.
Skraćeni naziv je: KPC – __________ (u daljnjem tekstu Pentekostna crkva).
Dio naziva – Pentekostna – temelji se na grčkoj riječi „pentecostes“ – pedeseti. Odnosi se na pedeseti dan nakon Isusova uskrsnuća, odnosno na kršćanski blagdan „Duhovi“, kada je Duh Sveti prvi puta bio izliven na Crkvu.
„Kad napokon dođe Pedeseti dan, svi bijahu skupljeni na istom mjestu. Tada iznenada dođe neka huka s neba, kao kad puše silan vjetar, pa ispuni svu kuću u kojoj su boravili. I ukazaše im se jezici kao od plamena, i razdjeliše se te nad svakoga od njih siđe po jedan. Svi se oni napuniše Duha Svetoga te počeše govoriti tuđim jezicima, kako ih je već Duh nadahnjivao da govore.“
Djela. Apostolska 2:1-4 (KS 1968.)
Od tog dana crkva se počinje širiti na se narode. Taj se dan smatra rođendanom Crkve.

Članak 7.

Amblem Pentekostne crkve sastoji se od križa prikazanog u obliku četverokrakog sjaja zvijezde nad kojim se nalazi golub kao simbol Duha Svetog. Tekst na amblemu je: Kristova pentekostna crkva __________. Pečat je okruglog oblika veličine 28mm, a u svojoj sredini sadrži amblem ispod kojeg je otvorena Biblija a na njoj piše RIJEČ BOŽJA. Ispod Biblije naveden je naziv mjesta u kome se crkva nalazi – __________. Tekst na obodu pečata je: KRISTOVA PENTEKOSTNA CRKVA __________.

SADRŽAJ AKTIVNOSTI I PODRUČJE DJELOVANJA

Članak 8.

Pentekostna crkva dužna je i ima pravo vršiti slijedeće funkcije:
1.    Održavanje vjerskih obreda:
- propovjedanje Božje Riječi;
- krštenje u vodi;
- Gospodnja večera;
- vjenčanje;
- sahrana i dr.
2. Promicanje biblijskih moralnih načela života;
3. Evangeliziranja;
4. Briga za vjersku izobrazbu;
5. Pomaganje članova prema mogućnostima i potrebama;
6. Organiziranje seminara i slično.

Članak 9.

Pentekostna crkva može osnivati i ustrojavati razne ustanove (škole, vrtiće) socijalne i dobrotvorne udruge, izdavati brošure, traktate, knjige i novine i koristiti druge medijske mogućnosti za prikaz kršćanskog sadržaja.

Članak 10.

U slučaju potrebe mjesna crkva može  na određenim područjima organizirati podružnice. Kada podružnica ima deset ili više članova, ona može postati samostalna.

PREDSTAVLJANJE I ZASTUPANJE

Članak 11.

Pentekostna crkva je pravna osoba.
Pentekostnu crkvu predstavlja i zastupa Pastor, a u slučaju njegove spriječenosti mijenja ga Zamjenik pastora ili osoba koju Pastor posebno ovlasti.

TIJELA UPRAVLJANJA

Članak 12.

Pentekostna crkva ima slijedeće organe upravljanja:
1.    Pastor;
2.    Straješinstvo;
3.    Zbor vjernika.

Članak 13.

Pastora bira, postavlja i razrješava dužnosti Starješinstvo uz suglasnost Zbora vjernika. U službu se uvodi rukopolaganjem od strane Saveza.

Članak 14.

Dužnosti Pastora su:

1.    Zastupa Pentekostnu crkvu;
2.    Organizira i vodi brigu o cjelokupnom životu i radu crkve;
3.    Vrši dušobrižničku i propovjedničku službu;
4.    Saziva i vodi sastanke Starješinstva i Zbora vjernika;
5.    Pradlaže vršitelje pojedinih službi u crkvi.

Članak 15.

Pastor se postavlja na neodređeno vrijeme, s time da tu službu može vršiti maksimalno do odlaska u starosnu mirovinu.
Za svoj rad odgovoran je Starješinstvu i Zboru vjernika.
U slučaju neizvršavanja svojih obaveza ili kršenja biblijskih moralnih i vjerskih načela života provodi se reizbor pastora.

Članak 16.

Ukoliko postoje materijalne mogućnosti, pastorska služba obavlja se punovremeno.

Članak 17.

Starješinstvo se sastoji od najmanje tri člana, a ovisno o broju članova crkve, može ih biti i više.

Članak 18.

Članovi starješinstva mogu biti samo oni vjernici koji su kršteni Duhom Svetim, a svojim primjernim i aktivnim vjerničkim životom pružaju primjer ostalim članovima crkve, te pastor po službenoj dužnosti.

Članak 19.

Dužnosti starješinstva su:
1.    Brine se za kompletno upravljanje i organizaciju rada crkve;
2.    Brine se za očuvanje biblijskog nauka unutar crkve;
3.    Postavlja, prati rad i razrješava dužnosti pastora uvažavajući mišljenje Zbora vjernika;
4.    Izvršavanje svih preuzetih obveza, te obveza povjerenih od strane Pastora;
5.    Donosi Statut crkve;
6.    Imenuje osobu za tajničke i rizničarske poslove;
7.    Donosi odluke o vršiteljima pojednih službi u crkvi (vjeroučitelj, voditelj pjevanja, knjižničar).

Članak 20.

Starješinstvo sve odluke donosi dogovorno.

Članak 21.

Članove Starješinstva bira i razrješava dužnosti Zbor vjernika mjesne crkve na prijedlog Pastora.
Mandat članova Starješinstva traje tri godine, a broj mandata nije ograničen.
U slučaju zanemarivanja obaveza iz člana 19. ili kršenja člana 24. ovog Statuta provodi se reizbor prije isteka mandata.

Članak 22.

Zbor vjernika sačinjavaju svi članovi Pentekostne crkve. Sastaje se najmanje jednom godišnje a saziva ga Starješinstvo.

Članak 23.

Zbor vjernika:
1.    Daje suglasnost na izbor Pastora;
2.    Bira i razrješava dužnosti članove Starješinstva glasovanjem;
3.    Donosi odluke o primanju u članstvo i isključivanju iz članstva zajednice;
4.    Pomaže u radu Starješinstvu i Pastoru.

Članak 24.

Zbor vjernika sve odluke donosi tajnim glasovanjem. Odluka je prihvaćena ako za nju glasa dvotrećinska većina prisutnih članova Zbora vjernika.

PRIMANJE U ZAJEDNICU, PRAVA I OBVEZE VJERNIKA

Članak 25.

Članom Pentekostne crkve postaje se na temelju odluke o primanju u zajednicu, koju donosi Zbor vjernika na prijedlog Starješinstva ili Pastora crkve a ispunjava slijedeće uvjete:
1.    Priznaje Isusa Krista kao svog osobnog spasitelja;
2.    Biblijski je nanovo rođen;
3.    Kršten je u vodi podranjanjem;
4.    Podnio je zahtjev o učlanjenju Pastoru ili Starješinstvu.

Članak 26.

Članstvo prestaje:
1.    Smrću;
2.    Preseljenjem u drugu Pentekostnu crkvu;
3.    Svojevoljnim istupanjem;
4.    Stegovnom mjerom isključenja.

Članak 27.

Članovi Pentekostne crkve obvezni su živjeti u skladu s Biblijom, redovno pohađati bogoslužja i sudjelovati u ostalim aktivnostima Pentekostne crkve.

Članak 28.

U slučaju preseljenja iz jedne u drugu Pentekostnu crkvu član je dužan predočiti Starješinstvu  odnosno Pastoru preporuku Pastora crkve kojoj je ranije pripadao. Ukoliko takvu preporuku ne može dobiti, u članstvo može biti primljen tek nakon šestomjesečnog redovnog dolaženja u crkvu.

PRIHODI

Članak 29.

Pentekostna crkva ima slijedeće prihode:
1.    Dragovoljni prihodi članova;
2.    Donacije i darovi;
3.    Ostali prihodi.

STEGOVNE MJERE

Članak 30.

Stegovne mjere primjenjuju se u slučaju neurednog života, tj. života suprotnog biblijskim načelima i učenju Pentekostne crkve.
One su:
1.    Opomena;
2.    Opomena pred isključenje;
3.    Isključenje.

Članak 31.

Stegovne mjere izriče Starješinstvo.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 32.

Pentekostna crkva će pojedina pitanja koja nisu obuhvaćena ovim Statutom (temeljni nauk, biblijski standardi, crkveni obredi) rješavati posebnim pravilnicima.

Članak 33.

Izmjene i dopune ovog Statuta donosi Starješinstvo uvažavajući prijedloge Zbora vjernika. Odluke o izmjenama i dopunama Statuta donose se glasovanjem a prihvaćaju se ako za njih glasa dvotrećinska većina svih članova Starješinstva.

Članak 34.

Ovaj Statut stupa na snagu dana ________________. godine.

U __________, ____________________ godine.

Pastor ______________________________

SAVEZ KRISTOVIH PENTEKOSTNIH CRKAVA U REPUBLICI HRVATSKOJ

STATUT

 One koji su već zakoračili na uski put spasenja i već dolaze Bogu molitvom i primaju od Njega odgovore mira, želimo ohrabriti na ustrajnost podsjećajući da oni koje Bog izdvaja za sebe moraju biti pročišćeni, moraju proći kroz kušnje tijekom života.

 U svakodnevnom zajedništvu i hodu s Bogom je sigurna pobjeda!