„Kad se molite, ne izgovarajte isprazne riječi kao pogani, koji umišljaju da će biti uslišani zbog svoga nabrajanja.  Nemojte ih, dakle, oponašati, jer i prije nego ga zamolite, zna Otac vaš što vam je potrebno.  Stoga vi molite ovako:

Oče naš, koji jesi na nebesima!

Sveti se ime tvoje!

Dođi kraljevstvo tvoje!

Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji!

Kruh naš svagdašnji daj nam danas!

I oprosti nam duge naše kako i mi opraštamo dužnicima svojim!

I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla!“ Amen!

Mt.6:7-13.

Deset Božjih zapovijedi

Čuj Izraele!

„Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.

Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom.  Ne klanjaj im se niti im služi.  Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran.  Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovjedi.

Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.

Sjeti se da svetkuješ dan subotni.  Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao.  A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu.  Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata.  Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo.  Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.

Poštuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koju ti dâ Jahve, Bog tvoj.

Ne ubij!

Ne učini preljuba!

Ne ukradi!

Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!

Ne poželi kuće bližnjega svoga!  Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!“

Izl.20:2-17 (usporedi s Pnz.5:1,6-21)

Najveća zapovijed

„Ljubi Gospodina Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom i svom pameću svojom a svoga bližnjega kao samoga sebe!“

Lk.10:27

Nova zapovijed

„Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga.  Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tome će svi upoznati da ste moji učenici.“

Iv.13:34-35

„Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi, ili cimbal što zveči.  Kad bih imao dar proricanja i znao sve tajne i sve znanje; kad bih imao i puninu vjere, tako da bih brda premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa.  Kad bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo svoje predao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao, ništa mi koristilo ne bi.“

1.Kor.13:1-3

„Ljubav  je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se.  Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini.  Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.“

1.Kor.13:4-8

Isus – put spasenja

Vjerujemo da je Isus: jedini i pravi Put, jedina Istina i jedino On zna kako da grešan čovjek dođe do Boga.  Jedino On zna kako čovjek može postići: ispunjen i sretan život – život po Božjoj volji, vječni život.  On je tvrdio da je jedino On pravi „put, istina i život“, te da nitko ne može doći – u Nebo – k Ocu, osim po Njemu i kroz Njega – kroz Krista.

Iv.14:6

Vjerujemo da je jedino Isus Krist Spasitelj i Gospod.  On je jedina vrata koja vode do Oca (Iv.10:7).  Jedino je On svjetlost svijeta (Iv.9:5).  Tko ide za Njim ne hodi u tami, ne spotiče se, već ima – svjetlost koje vodi u život – svjetlost života (Iv.8:12).

„Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime (ime Isus) dano ljudima po kojem nam se treba spasiti“.

Dj.4:12

„Jedan je Bog, jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus koji dade samoga sebe kao otkup mjesto sviju.“

1.Tim.2:5-6

Novi život s Kristom

„Dakle, ako ste uskrsnuli s Kristom, tražite ono što je gore, gdje se nalazi Krist sjedeći Bogu s desne strane!  Svraćajte misao na ono što je gore, ne na ono što je na zemlji, jer ste umrli i vaš je život sakriven s Kristom u Bogu!  A kad se pojavi Krist, vaš život, tada ćete se i vi s njim pojaviti zaodjenuti slavom.“

Kol.3:1-4 (usporedi s Ef.4.1-6:9; Kol.3:5-4:9)

Život po Duhu

„Velim, živite po Duhu pa sigurno nećete udovoljavati požudi tijela, jer tijelo žudi protiv duha, a duh protiv tijela.  Da, to se dvoje međusobno protivi….  Ali, pustite li Duha da vas vodi, niste više pod zakonom.

Poznata su dijela tijela.  To su: bludnost, nečistoća, raspuštenost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomornost, srdžba, sebičnost, razdori, strančarenja, zavisti, pijanke, razuzdane gozbe i ovima slična, na koje vas unaprijed upozoravam, … oni koji čine takva dijela neće baštiniti kraljevstva Božjega.

Naprotiv, plod  su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost.  Protiv ovih ne postoji zakon.

Oni koji pripadaju Kristu Isusu razapeli su svoje tijelo s njegovim strastima i požudama.  Ako imamo život po Duhu, slijedimo Duha!  Ne težimo za taštom slavom!  Ne izazivajmo jedan drugoga!  Ne zavidimo jedan drugomu!“

Gal.5:16-26

Zlatno pravilo

Sve što želite i/ili kako želite da ljudi čine vama, tako (to) činite i vi njima!  U tome je bit, to jest sav zakon i proroci.

Usporedi s Mt.7:12 i Lk.6:31

„Ne varajte se; Bog se ne da ismjehivati!  Što tko sije, to će i žeti; tko sije u svoje tijelo, iz tijela će žeti propast, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni.  Neka (vam) nam ne dodija činiti dobro, jer ćemo u svoje vrijeme žeti ako sada ne malakšemo.  Prema tome, dok imamo povoljnu priliku, činimo dobro svima“.

Gal.6:7-10

Prvo nazivamo Apostolsko vjerovanje jer ono ukratko iznosi ono što su apostoli naučavali i vjerovali, a drugo Nicejsko – Carigradsko vjerovanje kako ga je 381. godine proglasio Prvi carigradski sabor, bez dodatka „Filioque“.

U ovom obliku u prihvaćamo Apostolsko i Nicejsko – Carigradsko vjerovanje.

Apostolsko vjerovanje

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje.

I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospoda našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan; sišao nad pakao; treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebesa, sjedi s desna Bogu Oca svemogućega; odonud će doći suditi žive i mrtve.

Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Kristovu Crkvu, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni.  Amen.

Nicejsko – Carigradsko vjerovanje

Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlja, svega vidljivoga i nevidljivoga.

I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega.  Rođenog od Oca, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga.  Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno.  Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa.  I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom.  Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan.  I uskrsnuo treći dan, po Svetom Pismu.  I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu.  I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.

I u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca; koji silazi od Oca i Sina.  Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi; koji je govorio po prorocima.

I u jednu svetu Kristovu i apostolsku Crkvu.

Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha.  I iščekujem uskrsnuće mrtvih.  I život budućega vijeka.  Amen.

Isus je rekao „nebo i zemlja proći će…“ Mk.13:3, a Petar kaže da će se sve u ognju rastopiti (2.Pt.3:10).  To ne znači uništenje već obnovljenje tvari svemira, kako bi je Bog očistio od svake mrlje grijeha i podčinio je novim uvjetima.  Kao što je rekao Prorok Izaija „Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju…“ Iz.65:17.  Ova će nova zemlja svojom ljepotom i sjajem nadmašiti staru.

Konačno će sve biti u savršenom redu i stalno dobro.  Ljudski jezik je suviše slab da bi mogao opisati konačno stanje vjerujućih.  Niti jedno opisivanje nebeskoga grada ne može biti ljepše i plemenitije no što je dano u dvadesetom i dvadeset prvom poglavlju knjige Otkrivenja.

Čak i Abraham je „…očekivao grad s temeljima kojemu je Bog graditelj i tvorac…“ Heb.11:8-16.  Ovo je grad „..Boga živoga, nebeski Jeruzalem… kraljevstvo koje se ne može uzdrmati…“ Heb.12:22,28.

„Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo, to je Bog pripravio onima koji ga ljube“ 1.Kor.2:9.  „…Evo sve činim novo…“ Otk.21:3-7.

Stoga, budimo svjesni da će samo novi čovjek imati dijel u: preobraženju i/ili prvom uskrsnuću, također, samo novi čovjek, čovjek nove naravi – Kristove naravi će biti na Janjetovoj svadbenoj gozbi.  Također, samo nanovo rođeni kršćanin imati će dijel u Kristovom tisućugodišnjem kraljevstvu na zemlji i samo novi čovjek će ući u novo nebo i novu zemlju.

Svaki čovjek ima tu priliku, stoga potrudimo se kako slučajno ne bismo promašili taj cilj (Heb.2:1).

Izrazi „vječni“ ili „vječno“ koriste se za opisivanje trajne kazne (u ognjenom jezeru) ili nagrade (Mt.25:31-46), oni nose smisao postojanja beskrajne – vječne kazne ne spašenih ili nagrade spašenih svetih u Božjoj prisutnosti.

Ognjeno jezero je namijenjeno za đavla i njegove anđele, zvijer i lažnog proroka i svakog tko se ne nađe upisan u knjizi života, oni će biti predani vječnoj kazni u ognjenom jezeru, koje gori ognjem i sumporom, a koje je druga smrt (Otk.19:20; 20:10-15).

Konačno odvojenje zlih i nevjernih opisano je na takav strašni način da svaku dušu obuzima jeza.  Neopisiva i strašna sudbina očekuje grešnika koji umre bez nade u Krista, o čemu Pismo jasno uči, a naš ljubljeni Spasitelj je sam najslikovitije opisao „vječno“ trpljenje ili ispaštanje izgubljenih.

Bog je od početka otkrio svoju volju i plan s čovjekom.  On je potpuno pravedan i krajnje milostiv i sažaljiv, od čovjeka nije sakrio istinu, već je upozorio čovjeka na strašnu sudbinu ne pokajanih i izgubljenih.

Ljudi neće ići u pakao, ognjeno jezero (vječno odvojenje od Krista) zato što su grešni, već zato što nisu vjerovali i odbili ponuđenu im priliku za spasenje.

Ivan 3:36 kaže „Tko vjeruje u sina, ima život vječni; a tko ne vjeruje Sinu, neće vidjeti života već gnjev Božji ostaje na njemu“.

Prožeti dakle strahom Gospodnjim nastojimo uvjeravati sve ljude i sve nacije (2.Kor.5:11) i  u ime Krista (ih) molimo da se pomire s Bogom (2.Kor.5:20).

Na početku milenija sotona će biti svezan i bačen u tamnicu na tisuću godina (Otk.20:1-10).

Prije milenija uskrsnut će svi umrli u Kristu u „uskrsnuće na život“ (Iv.5:29; Otk.20:6), a živi će vjernici biti preobraženi i uzeti na oblacima u susret Gospodinu (1.Sol.4:13-17), kako bi zajedno bili na Janjetovoj svadbenoj gozbi (Otk.19:7-9), te kako bi vladali s Kristom na zemlji tisuću godina.

Na kraju milenija će ostali biti uskrsnuti u „uskrsnuće na propast“ Iv.5:29, na sud i bit će bačeni u ognjeno jezero – drugu smrt (otk.20:11-15; 21:8). Smrt i pakao bit će bačeni u isto ognjeno jezero (Otk.20:14).  Sve je to u skladu s Pavlovim riječima „Neprijatelj koji će posljednji biti uništen je smrt…“ 1.Kor.15:26.

Postavljanje i predviđanje točnog datuma Kristova povratka je ludost, jer  taj dan nitko ne zna (Mt.24:36; Mk.13:32; Lk.10:22).  Piše da će doći „iznenada“.

Znajući sve to najpametnije je (na temelju Riječi Božje – Biblije) naučiti prepoznavati vrijeme u kojem živimo, te bdjeti i biti spreman za susret s Kristom o Njegovu osobnom slavnom dolasku (Mk.13:28-37).

Kristov dolazak po svoju zaručnicu je naša blažena nada.  Kada Krist dođe po svoju zaručnicu „… najprije će uskrsnuti umrli u Kristu.  Zatim ćemo mi živi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu.  I tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom“ 1.Sol.4:16-17.

Nakon nevolje, On će se vratiti na zemlju kao Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, zajedno sa svojim svetima koji će „…biti svećenici Božji i Kristovi i s njime će kraljevati tisuću godina.“ Otk.20:6.

Za tu nadu treba se pripremiti, spremiti, očistiti i biti gotov – pripravan, jer On nas je upozorio i rekao „Pazi! Dolazim uskoro i sa sobom nosim plaću da svakome platim prema njegovu djelu!“ Otk.22:12.  U tom trenutku spremnima i pripravnima će se oduševiti srca kada čuju Gospodnje riječi „uđi u radost gospodara svojega.“ Haleluja!

Riječ Božja predstavlja skori Kristov osobni dolazak prije tisućugodišnjeg kraljevstva.  Stoga, Kristova Crkva se priprema i pazi sama na sebe, bdije i moli svaki čas, da bi mogla „…umaći svemu onome što se ima dogoditi i održati se pred Sinom Čovječjim“ Lk.21:25-36, te kako bi bila među onima koji će biti „pozvani na Janjetovu svadbenu gozbu!“ Otk.19:9.

Ovo biblijsko stajalište nas opominje i potiče na svet život, te pruža maksimalan poticaj i molitvu za hitnost i revnost u evangelizaciji ne spašenih.

Pravo na iscjeljenje imaju svi koji vjeruju, jer je Krist ispaštao na Golgoti i za naše bolesti (1.Pt.2:24; Mt.8:16-17; Iz.53:4).

Apostol Jakov nas upućuje kako liječiti u današnje vrijeme „Boluje li tko među vama?  Neka sebi dozove crkvene starješine!  Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva učinjena s vjerom spasiti bolesnika!  Gospodin će ga podići i ako je učinio grijehe, dobit će oproštenje. Prema tome… molite jedan za drugoga da ozdravite!  Mnogo može molitva pravednika ako je žarka“  Jak.5:14-16; Mk.6:13.

Kroz sva stoljeća, sve do apostolskih vremena, bilo je pojedinaca koji su imali vjere u Boga za iscjeljenje njihovih tijela i gdje god se pojavila Novozavjetna vjera, živa vjera, pojavila su se i Novozavjetna čudesa u imenu Isusa Krista.

Bog može, ali i ne mora iscijeliti bolesnika.  Može mu pomoći i olakšati bol (da je može lakše podnositi) i/ili iscijeliti ga u potpunosti, sve što čini, čini po svojoj svetoj milosti i ništa što se čovjeku dešava nije bez Njegovog znanja i van Njegove kontrole.

Vjerujemo u potpuno iscjeljenje.  Bog je taj koji iscjeljuje i oslobađa, ako je  iscjeljenje Božja volja i za bolesnika najbolje On će to sigurno učiniti, a ako to i ne učini, mi se nećemo razočarati – On i dalje ostaje naš spasitelj (2.Sam.22:2-3; Ps.68:20; Iz.12:2; 1.Tim.4:10).

Dužnost je ne samo pastora/svećenika i starješine da evangelizira ne spašene, već svakog istinskog vjernika da bude uključen u evangelizaciju svijeta, te da bude svjedočanstvo neobraćenima kako riječima, tako još više svojim kršćanskim životom.

Svaki vjernik treba biti svjestan da je njegov život najveće svjedočanstvo ne spašenomu svijetu.  Njegov život treba biti: živa poslanica (2.Kor.3:2), prizor svijetu, anđelima i ljudima (1.Kor.4:9), Kristov mio miris (2.Kor.2:16-16), sol (Mt.5:13), svjetlo (Mt.5:14-15) i putokaz koji vodi u život.

Velik je poziv za evangelizaciju, a još veća odgovornost svakog nanovo rođenog vjernika.  Stoga nastojimo da naš svakodnevni život bude svjedočanstvo i uzor, a „… kad se pojavi vrhovni pastir, primit ćete (ćemo)  neuveli vijenac –slavu“ (1.Pt.5:1-4).

Svaki vjernik rođen vodom i Duhom Svetim (Iv.3:4-6) i riječju Božjom (1.Pr.1:23) je sastavni dio Crkve – nanovo rođene djece Božje.

Svaki vjernik, to jest svaki član Crkve treba živjeti i odražavati svakodnevni istinski kršćanski život (Ef.5:27; Kol.1:22; Otk.21:27) i biti uključen u evangelizaciju i usavršavanje Tijela Kristova (Ef.4:11-13).

Ova univerzalna posvećena crkva je čista djevica – Zaručnica Kristova (2.Kor.1:1-2; Ef.5:26-27; Otk.21:9b,27).  Ona je nevjesta Kristova (2.Kor.11:2; Otk.19:7; 22:17).  Sam Isus je njen zaručnik (Iv.3:29; Mt.25:6).

Zaručnica – Crkva Kristova se sada priprema postati ženom Janjetovom (Otk.21:2), uskoro će se Krist ponovo vratiti i odvesti je na nebo i više nikada neće biti odvojena od svoga Gospoda (1.Sol.4:13-18).

Istinska Crkva najveću radost na zemlji pronalazi u poznavanju, ispunjavanju i izvršavanju Njegove volje, i na posljetku njena je najveća slava da On bude njezin Gospod (1.Iv3:1-3).

Istinska Crkva je odvojena za Njegovu pravdu, ispunjena Njegovom ljubavlju i Njegovim Duhom, posjeduje Njegov um, uvijek je zauzeta Njegovom službom, stalno gleda gore i čeka povratak onoga kojeg ljubi njena duša.

To je Crkva – zajednica za koju je Gospod Rekao „…sagradit ću Crkvu svoju i vrata pakla neće je nadvladati“. (Mt.16:18).

Posvećenje ima dvojako značenje, kao prvo odvojenje od zla (1.Sol.4:3) i kao drugo odanost Bogu (2.Kor.7:1) i „posuda“ prikladna za „plemenitu upotrebu, posvećena, korisna domaćinu i prikladna za svako dobro djelo“ 2.Tim.2:21.

Gledajući s jedne strane ono je trenutačno djelo (1.Kor.6:11; Heb.10:10, 14) s druge strane posvećenje je postepeno – svakodnevno (Heb.14:12).

Apostol Pavao moli za Solunske kršćane da „…sam Bog, izvor mira, neka vas potpuno posveti!  I neka se cijelo vaše biće – duh, duša i tijelo – sačuva besprijekorno za dolazak Gospodina našega Isusa Krista!  Vjeran je onaj koji vas je pozvao: on će to i učiniti.“ 1.Sol.5:23-24.

Sam Bog nam je pripravio sredstva kojima možemo postići potpuno posvećenje, kao što piše „Posveti ih istinom; tvoja je riječ istina“ Iv.17:17.  Također, zapovjeđeno nam je da se čistimo „od svake tjelesne i duševne ljage i privesti k savršenstvu svoju svetost u strahu Božjemu!“ (2.Kor.7:1)

Znajući cjelokupnu istinu Svetoga Pisma, dolazimo do jasnog zaključka da bez posvećenja, to jest svetog života nitko neće vidjeti Gospodina.