1) Što znači izraz „približiti dijete Kristu“?

2) Želim li ja uopće da se moje dijete približi Kristu?

Dijete približiti Kristu svakako znači poduzeti sve što je ispravno i što je u našoj moći kako bismo dijete postavili na put istinskoga biblijskog vjernika. U tome, prije svega, trebamo biti svjesni jedne od osnovnih značajki života biblijske vjere to jest istinskoga kršćanstva – život koji je odvojen od grijeha i posvećen Bogu; ne odvojen od ljudi, nego od svjetovnoga načina života. Dakle želimo li približiti dijete Kristu, najprije ga trebamo odvojiti od svijeta i naučiti ga da se samostalno odvaja od svijeta.

Što je to svijet i kako ga Biblija definira? Najkraće rečeno, to je svaki stil života koji se protivi biblijskim načelima ili koji im se u potpunosti ne podređuje. U starozavjetno vrijeme Bog je tražio od svog izabranog naroda dosljedno odvojenje od svih ostalih naroda. U novozavjetno vrijeme Isus nas šalje kao „ovce među vukove“  (Mt 10: 16). Šalje nas među ovaj svijet, ali nas odvaja od grijeha i svjetovnoga načina života. Većina ljudi smatra dobrim uklopiti se u moderno društvo trudeći se da čine sve što im ono nameće kao normalno. Dobro nam je poznato da to iziskuje neprestano praćenje trenutačnih trendova koji se mijenjaju iz godine u godinu. Jedan je od plodova takvoga načina života i „generacijski jaz“. Tu nije riječ o modernizaciji, osvještavanju i tehničkom napretku društva, nego o sotonizaciji društva – globalnom udaljavanju od biblijskih načela života. Većina ljudi ide tim putem (Mt 7: 13 – 14), a svi oni i svoju djecu tako vode. Ta djeca su možda nevina, ali idu krivim putem koji ih ranjava.

Ako želite svoje dijete uklopiti u takvo društvo, udaljavate ga od Krista jer ga približavate svijetu (Jak 4: 4). S druge strane, ako učite svoje dijete da slijedi Krista, vi ga zapravo učite da bude „crna ovca“ među svojim vršnjacima; no koja zna kamo ide i što radi, koja ima svoju staloženost, mir i sigurnost. U tom slučaju vašu će savjest opteretiti moderne humanističke teorije optužujući vas da ne činite dobro jer svoje dijete trebate uklopiti u društvo. Tu dolazimo na prvu i najveću raskrsnicu kršćanskog roditeljstva. Svijet ili Krist. Većina se roditelja, na žalost, odlučuje za jedno i drugo misleći da će tako napraviti dobar kompromis. Ali u kršćanstvu nema kompromisa (1 Kr 18: 21). Sad iskreno odgovorite na prije postavljeno pitanje: Želite li stvarno da se vaše dijete približi Kristu?

Kršćanski roditelji koji nisu svjesni te temeljne borbe vjere iako se u mnogim stvarima dobro trude – iskazuju ljubav svojoj djeci, žrtvuju mnogo vremena za svoju djecu, primjenjuju mnoge dobre odgojne principe – na kraju ipak gube svoju djecu u smislu vjere. Možda djelomice i uspijevaju u svojim odgojnim naporima osposobivši dijete za samostalno suočavanje sa životnim izazovima. No to se dijete ne nalazi do Kristovih nogu, a još manje mu ima potrebu služiti. Zašto je tomu tako? Pustili su neprijatelja da se ušulja u njihove domove, u živote njihove djece i da on slobodno radi svoj posao čija je osnovna namjera ništa drugo nego da dijete odvoji od Krista.

Tek kada smo slijedom biblijskih načela života dobro savladali prvi stupanj približavanja djeteta Kristu, možemo i od ostalih odgojnih mjera očekivati pozitivne rezultate u pogledu postavljenoga cilja. Ovdje ću samo nabrojiti neka osnovna poglavlja paralelnih roditeljskih odgojnih mjera i aktivnosti:

a) Roditeljski primjer kako biti blizu Krista. Korištenje roditeljskog autoriteta u pozitivnom smislu.

b) Uloga discipliniranja u odgoju. Problem razmažene djece i djece neuravnoteženog odgoja.

c) Učiti dijete Riječi. Snaga Riječi u odgoju.

d) Dati djetetu odgovor na sva životna pitanja sukladno biblijskom nauku.

Damir Knezić

Ona nije kao  svaka druga knjiga, jedino je Ona: nepogrešiva, nadahnuta, vjerodostojna, mjerodavna, vječna, dostatna, i autoritativna Božja objava samoga sebe palom čovjeku.

Sama Biblija tvrdi da je ona Riječ Božja (2.Tim.3:16-17; 2.Pt.1:20-21; Heb.4:12;  Ps.119:11,89; Lk. 4:4; Iv.17:17; Izr.30:5).  Biblija nije obična knjiga.  Nije obična njezina povijest, niti je običan njezin sadržaj, a ni utjecaj.

Srž Svetoga Pisma je Isus Krist

Stari zavjet prikazuje Božjeg Sina kao Mesiju – Otkupitelja svijeta, a Novi zavjet Božjeg Sina otkriva kao Isusa Krista, Spasitelja svijeta, to jest čovjeka i sveg čovječanstva.

Svaka stranica Biblije nam otkriva, simbolično ili stvarno, Božju brigu za čovjeka.  Križ je ispunjenje Božje ljubavi.  Na križu su se Božja ljubav i vjernost sastale, a pravda i mir zagrlile .

Kroz život i smrt Isusa Krista – Sina Božjega, Bog nam je otkrio svoju ljubav i svoj karakter.  Križ otkriva Boga punog ljubav, koji je dopustio da njegov Jedinorođeni Sin bude žrtva za naše grijehe.  Kakva milost Božja!

Božja ljubav koja se u potpunosti očituje na križu, jeste srž Biblije – riječi Božje.  Sve ostale biblijske istine proučavaju se s toga gledišta.

Svaki čovjek bi trebao posjedovati riječ Božju, čitati je, proučavati, prakticirati u svom životu i biti joj poslušan.

Pošto vjerujemo da je Biblija riječ Božja, tada svaka neposlušnost riječi Božjoj – Bibliji je automatski neposlušnost samome Bogu i grijeh protiv Boga.

Iako su Bibliju pisali Božji, sveti ljudi (četrdesetak autora), pod nadahnućem Svetoga Duha i to u periodu od petnaest stoljeća, vjerujemo da je njen autor sam Bog, a ne čovjek.

Jedino nam Biblija daje odgovore na najvažnija  životna pitanja i jedino nam ona otkriva tko je Bog i kakav je Bog?

Što Bog traži od čovjeka?   Što je grijeh?   Koje su posljedice grijeha?    Kako se osloboditi grijeha i na koji se način čovjek može spasiti?    Kako živjeti za Boga?   Kamo ćemo dospjeti nakon smrti?  I na sva ostala čovjekova životna pitanja jedino ona – Biblija  ima odgovore.

Biblija je nadahnuta Riječ Božja.  Kad kažemo da je nadahnuta  (posvećena i inspirirana, vođena Božjim dahom), mislimo na djelovanje Duha Svetoga.  On (Duh Sveti), je taj koji je vodio i nadgledao autore Biblije .

Biblija je Božanska istina izrečena ljudskim jezikom; i ako ju je pisalo četrdesetak autora koji su živjeli u različito vrijeme, različitim sredinama i različitim okolnostima, svaki pojedini od njih je zapisivao upravo one riječi kojima ga je Bog kroz Duha Svetoga nadahnuo .  Sve što je bilo zapisano u tom razdoblju, bilo je u savršenom skladu sa svime onim što su i ostali pisci zapisali.  Tako, sa sigurnošću možemo reći da je jedan Um upravljao i nadzirao sve pice Biblije.

Autori su pisali vođeni i upravljani Duhom Svetim, a sam Bog je ( kroz Duha Svetoga) čuvao pisce od pogrešaka i propusta.  Na taj način je Bog objavio sebe i svoju volju za palo čovječanstvo, to jest i za nas danas.

Ovo je još jasnije prikazano u 2. Petrovoj poslanici 1:20-21, gdje apostol Petar kaže, prvo u 20. stihu:

„Prije svega ovo znajte: nijedno proročanstvo sadržano u Pismu nije stvar samovoljnog tumačenja…“

Drugim riječima, ni u kojem slučaju poruka i otkrivenje Biblije ne može imati svoje porijeklo u čovjeku, već u Bogu.  Zatim u 21. stihu apostol Petar nastavlja i objašnjava dalje:

„Jer nikada nijedno proročanstvo nije došlo od ljudskoga htijenja, nego su ljudi  govorili od Boga, potaknuti od Duha Svetoga.“

Mogli bismo to lakše ovako shvatiti: kao što čovjek u današnje vrijeme upravlja satelitima u svemiru, posredstvom radiovalova i elektronike, tako je i Bog „upravljao“ ljudima koji su pisali Pismo, to jest Božju svetu Riječ – Bibliju, posredstvom Svetog Duha.

U Starom zavjetu, još dok se nije znalo za suvremene satelite i elektroniku, davno prije lansiranja suvremenih satelita u svemir, David – pisac psalama, u Psalmu 12:7 govori:

„Riječi su Jahvine (Gospodnje) riječi iskrene srebro prokušano, od zemlje odvojeno, sedam puta pročišćeno.“

Prorok Samuel tako jasno u svojoj drugoj knjizi iznosi i kaže: „Savršeni su puti Gospodnji i riječ je Jahvina (Gospodnja) ognjem kušana…“ (2.Sam.22:31).  To isto potvrđuju i ostali pisci (usporedi Ps.18:30, Ps.119:140 i Izr.30:5).

Ovu su knjigu zajedno pisali Bog i čovjek; Bog kao autor i nadahnitelj, a čovjek zapisujući Bogom nadahnutu, spasiteljsku zamisao, pretačući je u svoj jezik.

Biblija je nastala kroz petnaest stoljeća i obuhvaća događaje širokog geopolitičkog spektra.  Ona se pokazala vrhunskim književnim djelom, ali i živom riječju Božjom.  Prihvaćali su je pojedinci, obitelji, različiti društveni slojevi pa i mnogi narodi.

Ona – Biblija, govori o Bogu i njegovoj ljubavi prema palom čovjeku.  Ona nudi životne pouke, kako na osobnom tako i na društvenom planu.  Ona poziva na prihvaćanje Božje ljubavi, kao puta u život koji sigurno neće razočarati.  Svi ostali putovi će čovjeka kad – tad razočarati, ali Ona – Riječ Božja nikada.

Njezina je svrha približiti Boga ljudima i ljude k Bogu.  Njen vrhunac je svakako, jedinstveno svjedočanstvo o Božjoj požrtvovnoj objavi i ponudi spasenja kroz Krista Isusa.

Niti jedno se Pismo ne smije i ne može tumačiti samovoljno (2.Pt.1:20), jer je nadahnuto; također se ne smije iz/vaditi iz konteksta samo jedan stih, ili dio stiha i na osnovu njega graditi temelj svoga vjerovanja, već uzeti u obzir cjelokupnu pisanu Riječ Božju.  Njoj se ništa ne smije dodavati, niti oduzimati.

O njenom nadahnuću govori apostol Pavao u 2. Timoteju 3:16-17 gdje kaže:

„Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude savršen – opremljen za svako djelo ljubavi“.

Božja pisana Riječ – Biblija je vječna.

Ona nije proizvod ljudske mašte ili vremena, već objavljena pisana Riječ vječnog Boga.  Ta Riječ sadrži vječni Božji naum i nastala je prije početka vremena ili postanka svijeta.  Iako je začeta u vječnosti, ona je preko ljudi došla u svijet vremena, no i onda kada vrijeme i svijet prođu, Božji Um i namisao, objavljeni u Svetom Pismu, ostat će nepomaknuti i nepromijenjeni.  Tu istu misao potvrđuje Gospod Isus Krist u Evanđelju po Mateju 24:35 „Nebo će i zemlja proći, ali riječi moje neće proći.“ (Za daljnje razmatranje poveži s: Ps.102:27-28, Iz.51:6, Mk.13:13 i Heb.1:11).

Pod Biblijom – nadahnutom Božjom knjigom smatramo spise koje nazivamo Stari i Novi zavjet, njih ukupno 66 knjiga (39 knjiga Staroga zavjeta i 27 knjiga Novoga zavjeta).

Mjerilo kojim se određuje da li je neka knjiga sveta ili to nije, odnosno da li će se smatrati svetim spisima ili ne, te uvrstiti u Bibliju je kanon.  Grčka riječ za kanon znači ravnalo ili štap za mjerenje.  U ovome slučaju svaka je knjiga morala proći kanon s kojim se provjeravala cjelokupna doktrina.  Samo ono što se slagalo s pravilom vjere i cjelokupnom doktrinom moglo se smatrati kanonskim rukopisom i biti prihvaćeno.  Kada je kanon bio dovršen (starozavjetni i novozavjetni), to jest zatvoren više se ništa nije moglo dodati ili oduzeti.

Prva crkva priznaje samo 39 knjiga Staroga zavjeta i sve do 1546 godine tako je i bilo.  Rimokatolička Biblija je dvadeset posto veća od Starog zavjeta koji se ne nalazi u nekatoličkim Biblijama.

Rimokatolička je crkva nakon Tridentskog koncila 1546 godine zvanično izjavila da je Bog nadahnuo i sedam apokrifnih knjiga koje prvotno nisu bile priznate kao kanonske, te pet odjeljaka.

Sedam apokrifnih knjiga:

1. Tobija

2. Judita

3. 1 knjiga o Makabejcima

4. 2 knjiga o Makabejcima

5. Knjiga Mudrosti

6. Knjiga Sirahova

7. Baruh

te pet odjeljaka:

1. Pismo Jeremijino, koje je postalo šestim poglavljem Baruhove knjige

2. 107 stihova pridodano Esterinoj knjizi

3. Azarijina molitva, koja je postala Danijelom 3:24-90

4. Priča o Suzani, koja je postala 13 poglavljem Danijelove knjige

5. Priča o Belu i zmaju, koja je postala 14 poglavljem danijelove knjige.

Od samoga početka Palestinski Židovi – Hebreji, Isus i novozavjetni pisci nisu smatrali apokrifne knjige nadahnutima.

Isus je samo Hebrejsku Bibliju prihvatio za svoj život i službu i autorizirao je za svoje učenje (Lk.24:27).

Čak niti sama Rimokatolička crkva nije smatrala apokrifne knjige nadahnutima sve do održavanja Tridentskog koncila u 16 stoljeću (zar to nije čudno, da je „crkvi“ trebalo gotovo petnaest stoljeća da shvati da su neka apokrifna pisma nadahnuta).  Stoga mi odbacujemo tvrdnje Rimokatoličke crkve o nadahnuću apokrifnih spisa, jer one nisu kanonske.

Vjerujemo da su svih 66 knjiga, od prve knjige Postanka u Starom zavjetu, pa do zadnje knjige Novoga zavjeta, knjige Otkrivenja, istinite Božje riječi (Ps.119:160), koje vječno traju; to jest svaka Njegova,  zapisana zapovijed i riječ  je vječna Božja Riječ (Mt.5:17-18).

Cjelokupnu Bibliju, njenih 66 knjiga, koristimo za temelj i praksu našeg života i vjerovanja.

Sam Bog nam pomaže razumjeti učenja svoje Riječi.  Duh Sveti nije nadahnuo samo one ljude koji su pisali tu Riječ, nego prosvjetljuje i um vjernika, da razumije što čita.

Nitko ne može pravilno razumjeti Pismo, ako mu Sveti Duh u tome ne pomogne, jer je grijeh zamračio um ljudi.  Kada Duh Sveti u nama prebiva, objašnjava nam i razjašnjava istinu koja se može naći u Božjoj riječi, On nam pomaže da je ispravno razumijemo i tumačimo (vidi Rim.1:21, Ef.1:18 i 4:18, 1.Kor.2:16-18 i 1.Iv.2:20,27).

Vidimo, dakle, da je Biblija – Božja objava ljudima.  Iako se neke tvrdnje na oko u njoj čine proturječnima, njihovo tumačenje postaje jasno, samo ako se sagleda u svijetlu cijele Biblije, odnosno svih njenih šezdeset i šest spisa – pisama.  Uz to Sveti Duh prosvjetljuje naš um kako bismo točno tumačili Božju riječ i razumjeli lekcije koje On želi da naučimo.

Mi vjerujemo da je Biblija – Sveto pismo, od početka do kraja Pisma naš konačni autoritet po pitanju naše vjere, života (prakse) i ponašanja  (2.Tim.3:16-17).  Također, vjerujemo da je Biblija iznad svega u svakom pogledu našeg života.

Njena učenja stavljamo iznad tradicije, prijatelja i obitelji.  Svraćamo pozornost na njena upozorenja i njeno vodstvo.  Božja Riječ je jedina istina (Iv.17:17).  Stoga joj pripisujemo najveći autoritet, kako za svoj osobni tako i za cjelokupni život crkve.

Vjerujemo, stoga da jedino i samo Biblija sadrži sve što je potrebno za čovjekovo spasenje, te nepogrešiva pravila za vjerovanje i praktični život vjernika.  Vjerujemo da je tekst Svetog pisma napisan da bi ga čitali i razumjeli svi ljudi, osobito vjernici.

Bog nam i sada – i danas, govori kroz svoju pisanu Riječ i kaže „Bog koji je nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima po prorocima, na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio nam je po Sinu…“ Heb.1:1-2.  „Nebo će i zemlja proći, ali riječi moje neće proći.“ Mt.24:35  (još usporedi s Mk.13:31, Lk.21:33, Heb.1:11, Ps.102:27, Iz.51:6).

Božja je volja i On sam nas potiče na predano proučavanje, istraživanje i studiranje Svetoga pisma – Biblije (2.Tim.2:15; 3:15-17;  Iv.5:39; Dj.17:11; Iz.8:20; 1.Pt.1:10-11; Hoš.4:6).  Shvatimo to ozbiljno i primimo se posla, i „…dobro pazimo na ono što (piše i na ono što) smo čuli, da slučajno ne promašimo cilj.“ Heb.2:1.

S toga možemo zaključiti da je Sveto pismo, Starog i Novog zavjeta, pisana Božja riječ.  Njen autor je Bog a ne čovjek.  Sam Bog je nadahnuo svete Božje ljude koji su govorili i pisali pod nadahnućem Božjeg Svetog Duha.

Kroz Sveto pismo Bog je otkrio čovjeku što je potrebno za spasenje, te kako se do njega dolazi.  Jedino je Sveto pismo nepogrešivo otkrivenje Božje (cjelokupne) volje za čovjeka.  Jedino je Sveto pismo ispravno mjerilo koje je Bog dao čovjeku po kojem on – čovjek treba živjeti ostatak svojega života na zemlji.

Unatoč svim kritikama i osporavanjima, mi vjerujemo da oni koji traže odgovore na bitna egzistencijalna pitanja:  Tko sam?  Zašto postojim?  Kako da ispunim svoju svrhu?  Kako će izgledati moja budućnost?,  jedino u Bibliji mogu naći ispravne odgovore i provjerenu vrijednost.

Njezina snaga nije u pukim riječima, nego u Duhu kojim je nadahnuta i koji božanskom silom u životu potvrđuje njezinu Riječ.  Stoga će čitajući je, najviše dobiti oni iskreni i predani tragatelji koji se odvaže prihvatiti je vjerom i provjeriti u životu.

Istina je da u Bibliji ima događaja koji zaista nisu lijepi.  Istina je da Biblija sadrži strašne opise, jer je to knjiga istine, a ne zbirka priča „poprskanih ružinim uljem!“  Ona ne uljepšava stvarnost.

Ona vjerodostojno otkriva čovjeka, sa svim njegovim preljubima, njegovim mržnjama, njegovim ratovima, njegovom oholosti….  Ako mislite da je stanje danas u svijetu bolje, treba samo otvoriti bilo koje novine da bi bilo potvrđeno samo suprotno.

Nigdje drugdje, nije tako iznijeta na vidjelo podlost ljudskog srca kao u Bibliji – riječi Božjoj, i to sve do najtajnijih pobuda.  Biblija je riječ od Boga, a sam Bog čita dubine ljudske duše.  Još u vremena potopa „Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća… ta čovječje su misli opake od njegova početka – (od njegove mladosti)…“. (Post.6:5; 8:21).

Pošto Bog jasno razotkriva čovjekovu stranu, također kroz nju saznajemo i Božju stranu.  U toj knjizi sjaji Božansko svijetlo i Njegova apsolutna čistoća, Njegova milost i Njegovo milosrđe prema čovječanstvu koje je zaglibilo i zaronilo u grijeh.

Bog nam upravo kroz Bibliju otkriva da je u to blato bez dna, sišao Isus Krist – Svijetlo svijeta, kako bi izbavio blatom i grijehom uprljano, palo čovječanstvo.

Iako bi se još mnogo toga moglo govoriti u prilog Bibliji, mi ćemo se poslužiti riječima proroka Izaije:

„Sahne trava, vene cvijet,

a riječ Boga našega ostaje

dovijeka.“ (Iz.40:8)

Isus je rekao:

„Nebo i zemlja proći će,

ali riječi moje neće

proći.“ (Mk.13:31)

Mogu za sebe reći: Bio sam nesretan, bez mira, bez nade, do dana kad sam upoznao i iskušao čudesnu snagu ove knjige, moje drage Biblije.  Ona je prosvijetlila i rasvijetlila moje misli, stavove i promijenila moj život.  Oslobodila me „poroka“ i grijeha, a mir Božji je ušao u moje srce, u moj život i moj dom.  S toga je ja ne ispuštam iz svoje ruke.  Vjerujte, to je čudo koje Biblija sprovodi svakodnevno.

Dragi čitatelju predlažem da je isprobaš i ti, te da je primijeniš u svojem svakodnevnom životu, pa ćeš iskusiti i shvatiti što znači: miran, sretan i blagoslovljen život!

Ako imate bilo kakvih pitanja i/ili nejasnoće, slobodno nam se obratite, a mi ćemo vam nastojati u što kraćem roku, uz Božju pomoć i u skladu s pisanom Božjom riječi odgovoriti na sva vaša postavljena pitanja.

Ovo je priča o dvojici prijatelja koji su išli pustinjom. Na putu su se porječkali i jedan je udario drugog.

Udareni se osjetio povrijeđenim, ali je šutke napisao u pijesku:

DANAS SAM DOBIO UDARAC OD MOJEG NAJBOLJEG PRIJATELJA.

Produžili su tako sve dok nisu našli jednu oazu gdje su se odlučili okupati. Onaj koji je dobio udarac zamalo se nije utopio kupajući se, ali mu je prijatelj pritekao u pomoć i spasio mu život. Kad je spašeni došao k sebi, urezao je u jednom kamenu:

DANAS MI JE MOJ NAJBOLJI PRIJATELJ SPASIO ŽIVOT!

Onaj koji je udario svog najboljeg prijatelja upita: ”Kad sam te udario, poruku si napisao u pijesku, a sada je urezuješ u kamen. Zašto?”

Prijatelj mu odgovori: ”Kad nam netko napravi nešto loše, to trebamo zapisati u pijesku da bi vjetrovi izbrisali, ali kad netko napravi nešto dobro, to trebamo ugravirati u kamen, da ga ništa ne može izbrisati!

NAUČI SE RANE UPISIVATI U PIJESAK, A SREĆU UREZATI U KAMEN.

*******

Oni koji su spremni oprostiti, prvenstveno čine sebi dobro, jer ih mržnja i osveta ne izjedaju, ali i izvršavaju Božju zapovijed te se mogu nadati da će i njima biti oprošteno, kako to molimo u Isusovoj molitvi, koju nazivamo: ‘Očenaš’:

”Oprosti nam duge naše

kao što i mi opraštamo

dužnicima našim.”

*******

“Kažu da je potrebna minuta da upoznaš novu osobu…, sat da je naučiš cijeniti…, dan da je zavoliš, a cijeli život da je zaboraviš.”

Služiti Bogu životom, pjesmom i molitvom cilj je koji sestra Heda svakom novom pjesmom sve više oplemenjuje.  Siguran sam da nitko ne može biti ravnodušan čitajući njezine pjesme,  lako se može pronaći u pojedinim stihovima, može doživjeti osjećaj sigurnosti u Božjim obećanjima, u svakom slovu vidjeti odraz Božje ljubavi i osjetiti čežnju za nebom.

Sestra Heda Domitrović mnoge obogaćuje svojim recitacijama, svjedočanstvima i člancima.  Njeno ime i pjesme su poznate širom lijepe naše, kao i u zemljama gdje žive ljudi koji govore našim jezikom.

U nastavku vam donosimo nekoliko njenih recitacija / pjesama.

Blagoslovljen je brak, prije svega, onaj brak koji je što više zasnovan na biblijskim načelima. U osnovnim crtama želim ocrtati dva osnovna načela takvoga braka.

Biblija jasno razotkriva činjenicu, suprotno mnogim modernističkim humanističkim pseudoznanstvenim učenjima, da su suprug odnosno otac kao muškarac i supruga odnosno majka kao žena dvije bitno različite jedinke. Božja je namjera da oni budu jedno. Bogatstvo tog bračnog jedinstva upravo je u njihovoj različitosti.

Uloga oca i majke i njihov utjecaj

Dom i obitelj pojmovi su koji u modernom svijetu sve više gube svoj sjaj. Domovi se pretvaraju u velebna moderna zdanja koja nemaju svoje unutarnje topline (ne toplinu izvora toplinske energije, nego toplinu ljubavi). Obitelj postupno gubi svoju izvornu funkciju kolijevke življenja. Roditelji su za djecu počesto samo jaram koji oni nastoje što prije maknuti s svog vrata. Veze roditelja i djece sve se više temelje na materijalnoj ovisnosti. Dom i obitelj postaju samo odskočna daska egzistencije.

Kako približiti dijete Kristu?

Prije no što odgovorim na ovo pitanje, postavit ću dva pretpitanja radi boljeg razumijevanja suštine zadatka koji smo si postavili ili koji si želimo postaviti:

1) Što znači izraz „približiti dijete Kristu“?

2) Želim li ja uopće da se moje dijete približi Kristu?

Dijete približiti Kristu svakako znači…

Za daljnje proučavanje možete pročitati smjernice istinskog kršćanskog života

biblijskog pojma obraćenja

za suvremenog čovjeka

Suvremeni čovjek više no ikad teži za unutarnjim mirom, srećom i zadovoljstvom.  Sve navedeno čovjek pokušava dobiti na različite načine, no to ne može uspjeti i postići svojim snagama.  Pravu radost, sreću i trajni mir može dobiti samo onaj tko se izmiri s Bogom.

Čovjek ne može imati ispunjen život sve dok živi u grijehu.  Sam Bog mu pomaže obratiti se, promijeniti i ispuniti život.  Jedini izlaz je obraćenje Bogu.

Čovjekovo obraćenje Bogu usko je povezano s vjerom i pokajanjem.  Naime, uvjet biblijskog obraćenja je shvaćanje vlastitog grijeha koje je neminovno uzrokovalo gubitak mira.

Životom, smrću i uskrsnućem Gospoda Isusa Krista, Bog je dao savršeni odgovor čovjekovoj najvećoj potrebi.  Nisu svi ljudi našli taj odgovor.  Većina ljudi je još uvijek izgubljena u svom grijehu i daleko od Boga.

Sveto Pismo naučava kako postoji opći poziv na obraćenje „A sada – zatvorivši oči nad vremenima neznanja, Bog poručuje ljudima da se svi i svagdje obrate, jer je odredio dan kada će pravedno suditi svemu svijetu.“ Dj.17:30-31.  Sam Bog je uputio taj poziv čitavom čovječanstvu, kojem su ljudi dužni odazvati se.

Čovjek koji traži Boga, pita se: „Na koji se ja način mogu opravdati pred Bogom?“  ili „Na koji način je moguće postati pravi kršćanin?“  ili „Kako bih mogao ući u Božje kraljevstvo i njegovu porodicu?“.  Na sva ta i mnoga druga pitanja odgovor se nalazi upravo u Svetom Pismu – Bibliji.

Spasenje je temelj čitave Biblije i ono je tema svake evangelizacijske propovjedi.  Spasenje je najvažnija riječ u Evanđelju i ona u sebi sadrži sva otkupljujuća djelovanja kao što su: milost, oslobođenje, oproštenje, pomirenje, otkupljenje, opravdanje, novo rođenje, usvajanje, posvećenje i proslavljenje.

Volja je Božja da se čovjek spasi, da bude „s Kristom oživljen“, preporođen (Ef.2:1-5) i na-novo rođen (Iv.3:3,5).  Također, Božja je volja da nakon spasenja – obraćenja i novog rođenja čovjek (ne bude u zabludi da je spašen, ako ne) živi novim – čistim i svetim životom na slavu Božju.

Vjerujemo da bez posvećenog života nitko neće vidjeti, a niti biti s Gospodinom (Heb.12:14).  Vjerujemo da će vjerni (istinski, obraćeni, nanovo rođeni i posvećeni) koji sada žive za Gos-podina s Njime biti i u vječnosti.

Vjerujemo da će i oni koji umru prije Njegova dolaska i oni koji se zateknu živi o Njegovu dolasku, biti proslavljeni i vječno zajedno s Gospodinom! (usporedi 1.Kor.15:51-57; 2.Kor.5:4; 1.Sol.4:13-18 i dalje).

Cilj nam je pokušati razjasniti pojam biblijskog obraćenja – spasenja i put kojim se dolazi do njega i primanja nove naravi, te dokazati kako obraćenje nije kraj, već početak jednog novog – Bogu ugodnog – života.

Obraćenje utječe i na novo rođenje.  S toga se postavlja pitanje odakle potreba za obraćenjem i spasenjem?

Pokušat ćemo pokazati potrebu biblijskog pojma spasenja – obraćenja za suvremenog čovjeka, kako bi naglasili važnost, svrhu i cilj obraćenja i spasenja.

Pojmove koje smo pokušali obraditi u ovoj temi vezane uz čovjekovo obraćenje i spasenje Bogu su: Božja milost, spoznaja grijeha, vjera i pokajanje koje prethode obraćenju, te novo rođenje, koje dolazi nakon obraćenja, a ostatak obraćenog života posvećen život – život po Božjoj volji.

Da bi se današnji suvremeni čovjek obratio Bogu, prvo mora postati svjestan i osvjedočiti se da je grešan i da živi u grijehu.

Pastor svim svojim srcem nastoji ispuniti Božji nalog:

Propovijedaj riječ, nastoj oko toga u dobro vrijeme i u nevrijeme, pokaraj, opominji, zaprijeti sa svom strpljivošću i naukom! Jer će biti vrijeme, kad zdrave nauke neće podnositi, nego će po svojim željama nakupiti sebi učitelje, jer ih uši svrbe. I odvratit će uši od istine, a okrenut će se k bajkama. A ti budi razborit u svemu, trpi zlo, učini djelo evanđelista, službu svoju izvrši potpuno!

  Druga poslanica Timoteju 4:2-5

Pripremili smo za vas pisane propovijedi pastora Božidara Maršanića – kako bi se duhovno izgrađivali, rasli u vjeri i pripremali za susret s Gospodom Isusom Kristom.

Zalažemo se i molimo na temelju Biblije da bi svi: bili složni, imali istu ljubav, isto srce i jednu te istu misao – misao Kristovu (1.Kor.1:10; Fil.2:2), te bili jedno u Gospodinu Isusu Kristu (Iv.17:21).

Nastojimo jednoglasno i jednodušno promicati Gospodinov i apostolski nauk, te njegovati zajedništvo, slavljenje i molitvu (Dj.2:42), te izgrađivati i poticati svoj narod kako bi bili i dali istinsko kršćansko svjedočanstvo ne spašenomu svijetu.

Za detaljnije i opširnije informacije o određenim temama preporučamo pročitati O VJERI I NAUCI KRISTOVE PENTEKOSTNE CRKVE i sistematski svaki dan u stavu poniznosti i uz iskrenu, žarku i predanu molitvu istraživati i proučavati Riječ Božju – Bibliju da li je tako (Dj.17:11).

Za sva ostala pitanja i/ili nejasnoće slobodno nam se obratite, a mi ćemo vam nastojati u što kraćem roku, uz Božju pomoć i u skladu s pisanom Božjom Riječi  odgovoriti na sva vaša postavljena pitanja.