Ne bojte ih se dakle, jer nema ništa skriveno, što se ne bi otkrilo, ništa tajno, što se ne bi doznalo, Što vam govorim u tami, to navješćujte na svjetlosti; što vam se šapće na uho, to propovijedajte na krovovima! Ne bojte se onih, koji doduše mogu ubiti tijelo, ali duše ne mogu ubiti! Nego se bojte onoga, koji može dušu i tijelo pogubiti u paklu! Ne kupuju li se dva vrapca za pet para? A ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A u vas je dapače izbrojena sva kosa na glavi vašoj. Ne bojte se dakle! Vi ste više vrijedni, negoli mnogi vrapci.

Mt.10:26-31

Radujte se svagda u Gospodinu; opet velim, radujte se! Blagost vaša neka bude poznata svim ljudima! Gospodin je blizu. Ne brinite se tjeskobno ni za što, nego u svemu molitvom i prošnjom sa zahvalom neka se javljaju Bogu potrebe vaše! I mir Božji, koji nadilazi svaki um, čuvat će srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu.

Fil.4:4-7

UZNEMIREN I/ILI ZABRINUT

Zato vam kažem: Ne budite tjeskobno zabrinuti za život svoj, što ćete jesti i što ćete piti, ni za tijelo svoje, u što ćete se obući. Nije li život više od hrane i tijelo nije li više od odijela? Pogledajte na ptice nebeske! One ne siju, ne žanju, ne skupljaju u žitnice: Otac ih vas nebeski hrani. Nijeste li vi više vrijedni od njih? Tko od vas može svojim brigama produljiti život svoj i za jedan samo pedalj? I što ste tako tjeskobno zabrinuti za odijelo? Pogledajte na ljiljane u polju! Kako rastu! Ne rade i ne predu; A ipak kažem vam: Ni Salomon u svemu svojemu sjaju nije bio tako odjeven kao jedan jedini od njih. I kad Bog travu, što danas stoji na polju, a sutra se baca u peć, tako odijeva, koliko će više vas, malovjerni! Ne budite dakle tjeskobno zabrinuti i ne pitajte: Što ćemo jesti? Što ćemo piti? Čim ćemo se odjenuti? Za sve to brinu se neznabošci. A zna Otac vaš nebeski, da vam to sve treba. Tražite najprije kraljevstvo Božje i pravdu njegovu, i ovo će vam se sve dodati. Ne budite dakle tjeskobno zabrinuti za sutrašnji dan; jer će se sutrašnji dan brinuti sam za se. Svaki dan ima dosta svojega vlastitog zla.

Mt.6:25-34

Neka se ne plaši srce vaše! Vjerujte u Boga, i u mene vjerujte! U kući Oca mojega mnogi su stanovi. Kad ne bi bilo tako, bio bih vam rekao, jer idem da vam pripravim mjesto. I kad otidem i pripravim mjesto, opet ću doći i uzet ću vas k sebi, da i vi budete, gdje sam ja. I kamo ja idem vi znate i put znate.

Iv.14:1-4

RAŽALOŠĆEN

Evo vam govorim tajnu: Svi nećemo usnuti, ali svi ćemo se promijeniti; Iznenada, u trenutku oka, u posljednjoj trubi; jer će zatrubiti, i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, i mi ćemo se promijeniti, Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost. A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost, i ovo se smrtno obuče u besmrtnost, onda će se ispuniti riječ, što je napisana: “Pobjeda proguta smrt. Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?” A žalac je smrti grijeh, a sila je grijeha zakon. A Bogu hvala, koji nam dade pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu.

1.Kor.15:51-57

A nećemo, braćo, da vi ne znate za one, koji su usnuli, da se ne žalostite kao i ostali, koji nemaju nade. Jer ako vjerujemo, da je Isus umro i uskrsnuo, tako će Bog i one, koji su usnuli po Isusu, dovesti s njime. Jer vam ovo govorimo po riječi Gospodnjoj, da mi, koji živimo, koji ostajemo za dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih, koji su usnuli. Jer će sam Gospodin na dani znak, na glas arkanđelov, na zvuk trube Božje sići s neba i mrtvi u Kristu uskrsnut će najprije, Onda ćemo mi, koji živimo, koji smo ostali, biti zajedno s njima uzeti u oblake, u susret Gospodinu u zraku, i tako ćemo svagda biti s Gospodinom. Tješite dakle jedan drugoga ovim riječima!

1.Sol.4:13-18

TUŽAN ILI KRITIČAN

Tada pristupi k njemu Petar i zapita: “Gospodine, ako brat moj pogriješi proti meni, koliko puta da mu oprostim? Do sedam puta?”  Isus mu odgovori: “Velim ti, ne do sedam puta, nego do sedamdeset put sedam puta.

Mt.18:21-22

Tada pristupi k njemu Petar i zapita: “Gospodine, ako brat moj pogriješi proti meni, koliko puta da mu oprostim? Do sedam puta?”  Isus mu odgovori: “Velim ti, ne do sedam puta, nego do sedamdeset put sedam puta. Tada pristupi k njemu Petar i zapita: “Gospodine, ako brat moj pogriješi proti meni, koliko puta da mu oprostim? Do sedam puta?” Isus mu odgovori: “Velim ti, ne do sedam puta, nego do sedamdeset put sedam puta.

Rim.2:1-4

IZBORA ZVANJA

I da nastojite da provodite miran život, i da gledate svoj posao, i da radite svojim rukama, kao što vam zapovjedismo; Da se vladate pošteno prema onima, što su vani, i da ni od koga ništa ne trebate.

1.Sol.4:11-12

Slušajte sad vi, koji govorite: “Danas ili sutra poći ćemo u ovaj i onaj grad, i provest ćemo ondje jednu godinu, i trgovat ćemo, i teći ćemo.” Vi, koji ne znate, što će biti sutra, jer što je vaš život? Jer ste dim, koji se zamalo pokaže, i onda, ga nestane. Mjesto da govorite: “Ako Gospodin htjedne, živjet ćemo i učinit ćemo ovo ili ono.”

Jak.4:13-15

SVIJEST O GRIJEHU

Jedan farizej zamoli ga, da bi objedovao kod njega. Pođe u kuću farizejevu i sjede za stol. U gradu je živjela žena kao grješnica. Kad doznade, da je on za stolom u kući farizejevoj, donese posudicu od alabastera s pomasti. Ona se plačući postavi odostraga nogu njegovih i uze noge njegove kvasiti suzama svojim i otirati kosom glave svoje. Tada je cjelivala noge njegove i mazala ih pomašću. Kad to vidje farizej, koji ga je bio pozvao, pomisli u sebi: “Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko i kakva je to žena, koja ga se dotiče – jedna grješnica.” Isus mu reče: “Simone, imam ti nešto reći.” On reče: “Kaži, učitelju!” Reče: “Jedan vjerovnik imao je dva dužnika. Jedan mu je bio dužan pet stotina denara, drugi pedeset. Jer nijesu mogli platiti svojega duga, otpusti ga obojici. Koji će ga sad od njih više ljubiti?” Simon odgovori: “Mislim onaj, kojemu je više poklonio.” Isus mu reče: “Pravo si sudio.” Tada okrenuvši se k ženi reče Simonu: “Vidiš li ovu ženu? Dođoh u tvoju kuću, a ti mi ne dade vode za noge moje; a ona suzama svojim okvasi noge moje i kosom svojom otre. Ti mi ne dade cjelova; a ona, otkako uđe, ne prestade cjelivati nogu mojih. Uljem nijesi pomazao glave moje; a ona pomašću pomaza noge moje. Zato kažem ti: Njoj su oprošteni mnogi grijehi njezini, jer je pokazala mnogu ljubav. A kojemu se oprašta manje, taj ima također samo malo ljubavi.” Tada reče njoj: “Tvoji su ti grijehi oprošteni.” Onda oni, koji su bili za stolom, pomisliše u sebi: “Tko je ovaj, da i grijehe oprašta?” A on reče ženi: “Vjera te je tvoja spasila. Idi u miru!”

Lk.7:36-50

Ako reknemo, da grijeha nema, sami sebe varamo, i istine nema u nama. Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan, da nam oprosti grijehe i očisti nas od svake nepravde. Ako reknemo, da nijesmo sagriješili, gradimo ga lašcem, i riječ njegova nije u nama.

1.Iv.1:8-10

RAZMATRANJE ŽENIDBE

On im odgovori: “Nijeste li čitali, da je Stvoritelj u početku stvorio čovjeka kao muža i ženu i rekao: Zato će muž ostaviti oca i majku i prionuti za ženu svoju i dvoje će biti jedno tijelo? Oni dakle nijesu više dvoje nego jedno tijelo. I što je Bog svezao, ne smije čovjek rastavljati.”

Mt.19:4-6

On im odgovori: “Nijeste li čitali, da je Stvoritelj u početku stvorio čovjeka kao muža i ženu i rekao:  ato će muž ostaviti oca i majku i prionuti za ženu svoju i dvoje će biti jedno tijelo? Oni dakle nijesu više dvoje nego jedno tijelo. I što je Bog svezao, ne smije čovjek rastavljati.”

Ef.5:22-23

POSVEĆENJE SVOG ŽIVOTA

Tada reče Isus učenicima svojim: “Tko hoće da ide za mnom, neka se odreče sebe, uzme na se križ svoj i tako ide za mnom! Jer tko hoće život svoj da sačuva, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj zbog mene, naći će ga. Jer što koristi čovjeku, ako dobije sav svijet, a pritom izgubi dušu svoju? Što može dati čovjek kao otkup za dušu svoju?

Mt.16:24-26

Zaklinjem vas dakle, braćo, milosrđem Božjim, da prikažete tjelesa svoja za žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu; tako da vaša služba Božja bude duhovna. Ne izjednačujte se s ovim svijetom, nego se promijenite obnovljenjem mišljenja svojega, da kušate, što je volja Božja, što je dobro, ugodno i savršeno.

Rim.12:1-2

KLONUO ILI OBESHRABREN

A znamo, da onima, koji ljube Boga, sve okreće Bog na dobro, onima, koji su pozvani po odluci. Jer koje naprijed poznade, one i predodredi, da budu jednaki obličju Sina njegova, da on bude prvorođeni među mnogom braćom. A koje predodredi, one i pozva; a koje pozva, one i opravda; a koje opravda, one i proslavi. Što ćemo dakle reći na ovo? Ako je Bog za nas, tko će na nas? Koji dakle svojega vlastitog Sina nije sačuvao, nego ga je predao za sve nas, kako dakle da nam s njim sve ne daruje! Tko će optužiti izabrane Božje? Bog je, koji ih opravdava. Tko će osuditi? Krist Isus, koji je umro, pa još i uskrsnuo, koji je s desne strane Bogu, koji nas i zagovara. Tko će nas rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu? Nevolja? ili tjeskoba? ili progonstvo? ili glad? ili golotinja? ili pogibao? ili mač? Kao što je pisano: “Zbog tebe nas ubijaju po cijeli dan; drže nas kao ovce, koje su za klanje.” Ali u svemu ovome pobjeđujemo zbog onoga, koji nas je ljubio. Jer sam uvjeren, da ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sila, Ni visina, ni dubina, ni drugo kakvo stvorenje ne može nas rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.

Rim.8:28-39

I svu svoju brigu predajte nemu, jer se on brine za vas!

1.Pt.5:7

U SUMNJI

Isus mu reče: “Što se tiče mogućnosti, sve je moguće onome, koji vjeruje.” Odmah povika otac dječakov sa suzama: “Vjerujem, pomozi mojemu nevjeru!”

Mk.9:23-24

A Toma, jedan od dvanaestorice, nije bio s njima, kad je došao Isus. I rekoše mu drugi učenici: “Vidjeli smo Gospodina,” A on im reče: “Dok ne vidim na rukama njegovim znaka od čavala, i ne metnem prsta svojega u mjesto od čavla, i ne metnem ruke svoje u bok njegov, neću vjerovati.” I poslije osam dana bili su opet učenici njegovi unutra, i Toma s njima. Dođe Isus, kad su bila vrata zatvorena, i stade na sredinu, i reče: “Mir vam!” Potom reče Tomi: “Metni prst svoj ovamo, i vidi ruke moje, i pruži ruku svoju, i metni u bok moj, i ne budi nevjeran, nego vjeran!” Tada mu reče: “Gospodin moj i Bog moj!” Reče mu Isus: “Jer si me vidio, Toma, vjerovao si. Blagoslovljeni su, koji ne vidješe i vjerovaše!”

Iv.20:24-29

NEUSPJEH NA VIDIKU

Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije  kroz nebesa – Isusa, Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere. Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti  supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe  i milost nađemo za pomoć u pravi čas!

Heb.4:14-16

Onomu koji vas može očuvati od pada i besprijekorne postaviti  pred svoju Slavu u klicanju – jedinomu Bogu, Spasitelju našemu, po Isusu Kristu, Gospodinu našemu: slava, veličanstvo, vlast  i moć i prije svakoga vijeka, i sada, i u sve vijeke. Amen

Juda 24-26

SLABA VJERA

Zatim reče svojim učenicima: “Zato vam kažem: ne budite  zabrinuti za život: što ćete jesti; ni za tijelo: u što ćete  se obući. Ta život je vredniji od jela i tijelo od odijela. Promotrite gavrane! Ne siju niti žanju, nemaju spremišta  ni žitnice, pa ipak ih Bog hrani. Koliko li ste vi vredniji od  ptica! A tko od vas zabrinutošću može svojemu stasu dodati  lakat? Ako dakle ni ono najmanje ne možete, što ste onda  za ostalo zabrinuti? Promotrite ljiljane, kako niti predu  niti tkaju, a kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne  zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu koja je danas u  polju, a sutra se u peć baca Bog tako odijeva, koliko li će više  vas, malovjerni!” “Zato i vi: ne tražite što ćete jesti, što piti. Ne uznemirujte  se! Ta sve to traže pogani ovoga svijeta. Otac vaš zna da  vam je sve to potrebno. Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a to će vam se nadodati!”

Luka 12:22-31

A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost  u zbiljnosti kojih ne vidimo. Zbog nje stari primiše svjedočanstvo. Vjerom spoznajemo da su svjetovi uređeni riječju Božjom  tako te ovo vidljivo ne posta od nečega pojavnoga. Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj  primi svjedočanstvo da je pravedan – Bog nad njegovim darovima  posvjedoči – po njoj i mrtav još govori. Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te iščeznu  jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedočanstvo  da omilje Bogu. A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu  jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac  onima koji ga traže. Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bijaše vidljivo, predano  sagradi korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade baštinikom vjerničke pravednosti. Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji  je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. Vjerom  se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, jer iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj  i tvorac Bog. Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne  jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. Zato od  jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu  i pijeska nebrojena na obali morskoj. U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su  stranci i pridošlice na zemlji. Doista, koji tako  govore, jasno očituju da domovinu traže. Dakako, da su mislili  na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se  Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad. Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše  on koji je primio obećanje, kome bi rečeno: Po Izaku će  ti se nazivati potomstvo! uvjeren da Bog može i od  mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi. Vjerom baš u pogledu budućnosti Izak blagoslovi Jakova  i Ezava. Vjerom Jakov, umirući, blagoslovi oba sina Josipova  i duboko se prignu oslonjen na vrh svojega štapa. Vjerom  Josip na umoru napomenu ono o izlasku sinova Izraelovih i dade  zapovijed o svojim kostima. Vjerom su Mojsija netom rođena tri mjeseca krili  njegovi roditelji jer vidješe da je djetešce lijepo  i nisu se bojali kraljeve naredbe. Vjerom Mojsije, već  odrastao, odbi zvati se sinom kćeri faraonove. Radije  izabra biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom, nego se časovito  okoristiti grijehom. Većim je bogatstvom od blaga egipatskih  smatrao muku Kristovu jer je gledao na plaću. Vjerom napusti  Egipat, ne bojeći se bijesa kraljeva, postojan kao da Nevidljivoga  vidi. Vjerom je obavio pashu i škropljenje krvlju  da Zatornik ne dotakne prvenaca Izraelovih. Vjerom prođoše Crvenim morem kao po suhu, što i Egipćani  pokušaše, ali se potopiše. Vjerom zidine jerihonske padoše  nakon sedmodnevnoga ophoda. Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade  zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode. I što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena, počnem  li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa  Samuelu i prorocima, koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima, pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, oporavili se  od slabosti, ojačali u boju, odbili navale tuđinaca. Žene  su po uskrsnuću ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni  na muke, ne prihvatiše oslobođenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuće. Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i  tamnicu. Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani – svijet ih ne bijaše dostojan – vrludali po  pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim. I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali  ne zadobiše obećano jer Bog je za nas predvidio nešto bolje  da oni bez nas ne dođu do savršenstva.

Hebreji 11

DALEKO OD BOGA

I nastavi: “Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče  ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im  imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova  u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.” “Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on  poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj  zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje.  Želio se  nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije  davao.” “Došavši k sebi, reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju  kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći  svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog  od svojih najamnika.’” “Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov  ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi  ga. A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom!  Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama:  ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten  na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše  mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.”

Luka 15:11-24

Tada Pavao stade posred Areopaga i reče: “Atenjani! U  svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni. Doista, prolazeći  i promatrajući vaše svetinje nađoh i žrtvenik s natpisom: Nepoznatom  Bogu. Što dakle ne poznajete, a štujete, to vam ja navješćujem.”  “Bog koji stvori svijet i sve na njemu,  on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima; i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on  koji svima daje život, dah i – sve. Od jednoga sazda cijeli  ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi određena  vremena i međe prebivanja njihova da traže Boga, ne bi li  ga kako napipali i našli. Ta nije daleko ni od koga od nas.  U  njemu doista živimo, mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših  pjesnika rekoše: “Njegov smo čak i rod!” “Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo  slično zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijećem i maštom  ljudskom.” “I ne obazirući se na vremena neznanja, nutka sada Bog  ljude da se svi i posvuda obrate.

Djela apostolska 17:22-30

NEDOSTATAN OSJEĆAJ

“Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.” Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima  da se nastani u meni snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista.  Jer kad sam slab, onda sam jak.

2. Korinćanima 12:9-10

Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na  sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati  i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača!

Filipljanima 4:12-13

PRIJATELJI ZATAJE

Čuvajte se!” “Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti  mu. Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se  puta obrati tebi govoreći: ‘Žao mi je!’, oprosti mu.”

Luka 17:3-4

Za prve moje obrane nitko ne bijaše uza me, svi me napustiše.  Ne uračunalo im se! Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka te je čuju svi  narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih. Izbavit će me Gospodin  od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo.  Njemu slava u vijeke vjekova! Amen!

2. Timoteju 4:16-18

U BOLESTI ILI ZABRINUTOSTI

Pošto dovrši sve te svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. Kad je satnik čuo za Isusa, posla  k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: “Dostojan je da mu  to učiniš jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio.” Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla  satnik prijatelje s porukom: “Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan  da uđeš pod krov moj. Zato se i ne smatrah dostojnim doći  k tebi. Nego – reci riječ da ozdravi sluga moj. Ta i ja, premda  sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu:  ‘Idi’ – i ode, drugomu: ‘Dođi’ – i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini  to’ – i učini.” Čuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje  je išlo za njim i reče: “Kažem vam, ni u Izraelu na nađoh tolike  vjere.” Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše  slugu zdrava.

Luka 7:1-10

“Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.” Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima  da se nastani u meni snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista.  Jer kad sam slab, onda sam jak.

2. Korinćanima 12:9-10

U OPASNOSTI

Najednom nasta žestoka oluja, na lađu  navale valovi te su je već gotovo napunili.  A on na krmi  spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: “Učitelju! Zar ne  mariš što ginemo?” On se probudi, zaprijeti vjetru i reče  moru: “Utihni! Umukni!” I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?” Oni  se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: “Tko li je ovaj da mu  se i vjetar i more pokoravaju?”

Marko 4:37-41

Zato možemo pouzdano reći: Gospodin mi je pomoćnik, ja ne strahujem: što mi tko može?

Hebrejima 13:6

OSAMLJEN

“Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.”

Ivan 14:15-21

Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina  i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!” “I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.

Matej 28:19-20

POTREBA SIGURNOSTI

Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.”

Ivan 15:9-17

Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve. Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu. I što god ištemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove čuvamo i činimo što je njemu drago. I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijed. I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao.

1. Ivanova 3:19-24

POTREBA VODSTVA

Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. 13 No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi.

Ivan 16:12-13

Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga,  koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se. Ali  neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je  sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu.

Jakov 1:5-6

POTREBA MIRA

Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem  Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost  u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje.  I ne samo to!  Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak  ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po  Duhu Svetom koji nam je dan!

Rimljanima 5:1-5

Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji  koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u  Kristu Isusu.

Filipljanima 4:4-7

MOLITVA

Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu  jedan od učenika: “Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan  naučio svoje učenike.” On im reče: “Kad molite, govorite: ‘Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!’” I reče im: “Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe  k njemu o ponoći i rekne mu: ‘Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda  nj!’ A onaj mu iznutra odgovori: ‘Ne dosađuj mi! Vrata su  već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da  ti dadnem…’ Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato  što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove  bezočnosti.” “I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći  ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.” “A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar  će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim  darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti  Duhom Svetim one koji ga zaištu!”

Luka 11:1-13

Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; da veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.”

Ivan 14:12-14

OŽALOŠĆEN

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe! On nas tješi u svakoj našoj  nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom  utjehom kojom nas same tješi Bog. Jer kao što su obilate patnje  Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša. Bili  mi nevoljama pritisnuti za vašu je to utjehu i spasenje; bili  utješeni, za vašu je utjehu – djelotvornu: da strpljivo podnesete  iste patnje koje i mi podnosimo. I tako je stamena nada naša  o vama jer znamo: kao što ste zajedničari patnja tako ste i utjehe. Ne bismo doista htjeli, braćo, da ne znate za nevolju koja  nas je snašla u Aziji. Bijasmo prekomjerno, preko snage, opterećeni  te smo već strepili i za život. Ali u sebi prihvatismo i smrtnu  osudu da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje  mrtve. On nas je od takve smrti izbavio i izbavit će nas;  u njega se uzdamo, on će nas i dalje izbavljati. A i vi ćete  nam pomagati molitvom da bi mnogi za nas zahvaljivali Bogu na  milosti koja nam je darovana posredovanjem mnogih.

2 Korinćanima 1:3-11

I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i  prva zemlja uminu; ni mora više nema. I Sveti grad,  novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao  zaručnica nakićena za svoga muža. I začujem jak glas s prijestolja: “Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu.” Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: “Evo, sve činim novo!” I doda: “Napiši: Ove su riječi vjerne i istinite.”

Otkrivenje 21:1-5

ISKUŠAN

Tko  dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne. Nije vas zahvatila  druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da  budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati.

1 Korinćanima 10:12-13

Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac  života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.  Neka nitko u napasti ne rekne: “Bog me napastuje.” Ta  Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. Nego  svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. Požuda  zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću.

Jakov 1:12-15

NEDOSTATNA HRABROST

Kad vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znajući  da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u čudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali videći gdje s njima stoji izliječeni  čovjek, nisu mogli ništa protusloviti. Stoga zapovjediše  da izađu iz vijećnice pa stadoše raspravljati: “Što ćemo  s tim ljudima? Ta učinili su očit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne možemo ga nijekati; ali da se još više ne razglasi u  narod, zaprijetimo im da nikomu živom o tom Imenu više ne govore.” Pozvaše ih i zapovjediše im da podnipošto ne zbore niti  naučavaju u ime Isusovo. Ali im Petar i Ivan odgovoriše:  “Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga. Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo.” Ali oni ne našavši kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste  poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo. Jer čovjeku na kom se dogodi čudo ozdravljenja bijaše više  od četrdeset godina. Otpušteni, odoše svojima i javiše što im rekoše veliki  svećenici i starješine. Kad su oni to čuli, jednodušno podigoše  glas k Bogu i rekoše: “Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima! Ti si na usta oca našega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? Ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se rote protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova. Rote se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rote se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim da učine što tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude.  I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjelošću navješćivati riječ tvoju!  Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa.”  I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu  sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješćivati  riječ Božju smjelo.

Djela 4:13-31

Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga  svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite  za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. Držite se dakle! Opašite bedra  istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu imajte uza se štit  vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite  i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete, i za me, da mi se otvore usta i dade riječ hrabro obznaniti otajstvo evanđelja kojeg sam poslanik u okovima, da se ohrabrim o njemu kako treba govoriti.

Efežanima 6:10-20

ISCRPLJEN

“Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.”

Matej 11:28-30

Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo – vječno.

2 Korinćanima 4:16-18

Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima. Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom i ne dajite mjesta đavlu. Tko je krao, neka više ne krade, nego neka se radije trudi svojim rukama priskrbljivati da ima što podijeliti s potrebnim. Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima. I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja! Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti.

Ef.4:25-32

Neka vas, braćo moja, ne bude mnogo učitelja! Ta znate: bit ćemo strože suđeni. Doista, svi mnogo griješimo. Ako tko u govoru ne griješi, savršen je čovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo. Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi upokorimo, upravljamo i cijelim tijelom njihovim. Evo i lađa: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo upravlja kamo kormilarova volja hoće. Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi. Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali! I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života. Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio, a jezik – zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog – nitko od ljudi ne može ukrotiti. Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene:  iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braćo moja, tako događati! Zar vrelo na isti otvor šiklja slatko i gorko? Može li, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Ni slan izvor ne može dati slatke vode. Je li tko mudar i razborit među vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti. Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne lažite protiv istine! Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska, đavolska. Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo. A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena. Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.

Jak.3:1-18

UMIŠLJENOST

Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu: “Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: `Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik.` Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.` A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: `Bože milostiv budi meni grešniku!` Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.”

Lk.18:9-14

Nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego – u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe “oplijeni” uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: “Isus Krist jest Gospodin!” – na slavu Boga Oca.

Fil.2:3-11

ZLODJELO

Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. To onečišćuje čovjeka; a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka.”

Mt.15:19-20; Mk.7:21-23

Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega.

1.Kor.6:9-10

SMRT

Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.” Kaza joj Isus: “Uskrsnut će brat tvoj!” A Marta mu odgovori: “Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.” Reče joj Isus: “Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?” Odgovori mu: “Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!” Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: “Učitelj je ovdje i zove te.” A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: “Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro.” Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: “Kamo ste ga položili?” Odgovoriše mu: “Gospodine, dođi i pogledaj!” I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: “Gle, kako ga je ljubio!” A neki između njih rekoše: “Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?” Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: “Odvalite kamen!” Kaže mu pokojnikova sestra Marta: “Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.” Kaže joj Isus: “Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?” Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: “Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.” Rekavši to povika iza glasa: “Lazare, izlazi!” I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: “Odriješite ga i pustite neka ide!”

Iv.11:17-44

Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime. Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. Jer sam će Gospodin – na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje – sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom. Tješite se dakle uzajamno ovim riječima!

1.Sol.4:13-18; 1.Kor.15:1-58

PRIJATELJSTVO

Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.”

Iv.15:9-17

Ne varajte se: “Zli razgovori kvare dobre običaje.”

1.Kor.15:33

DOBAR KARAKTER

Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona.

Gal.5:22-23

Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu! Što ste naučili, i primili, i čuli, i vidjeli na meni – to činite i Bog mira bit će s vama!

Fil.4:8-9

LAKOMOST

Tada mu netko iz mnoštva reče: “Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.” Nato mu on reče: “Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?” I dometnu im: “Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.” Kaza im i prispodobu: “Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: `Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.` I reče: `Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!` Ali Bog mu reče: `Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?` Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.”

Lk.12:13-21

Pa i jest dobitak velik pobožnost, zadovoljna onim što ima! Ta ništa nismo donijeli na svijet te iz njega ništa ni iznijeti ne možemo! Imamo li dakle hranu i odjeću, zadovoljimo se time. Jer oni koji se hoće bogatiti, upadaju u napast, zamku i mnoge nerazumne i štetne požude što ljude strovaljuju u zator i propast. Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi odlutaše od vjere i sami sebe isprobadaše mukama mnogima.

1.Tim.6:6-10

MRŽNJA

“Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?” “Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!”

Mt.5:43-48

“Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi. Sjećajte se riječi koju vam rekoh: `Nije sluga veći od svoga gospodara.` Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju riječ čuvali, da vašu će čuvati. A sve će to poduzimati protiv vas poradi imena moga jer ne znaju onoga koji mene posla.  Da nisam došao i da im nisam govorio, ne bi imali grijeha; no sada nemaju izgovora za svoj grijeh. Tko mene mrzi, mrzi i Oca mojega. Da nisam učinio među njima djela kojih nitko drugi ne čini, ne bi imali grijeha; a sada vidješe pa ipak zamrziše i mene i Oca mojega. No neka se ispuni riječ napisana u njihovu Zakonu: Mrze me nizašto.

Iv.15:18-25

NADA

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima za vas, vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme. Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša.

1.Pt.1:3-9

Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest. I tko god ima tu nadu u njemu, čisti se kao što je on čist.

1.Iv.3:1-3

PONIZNOST

Da, po milosti koja mi je dana svakomu između vas velim: ne precjenjujte se više no što se treba cijeniti, nego cijenite se razumno, kako je već komu Bog odmjerio mjeru vjere. Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje, tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu. Dare pak imamo različite po milosti koja nam je dana: je li to prorokovanje – neka je primjereno vjeri; je li služenje – neka je u služenju; je li poučavanje – u poučavanju; je li hrabrenje – u hrabrenju; tko dijeli, neka je darežljiv; tko je predstojnik – revan; tko iskazuje milosrđe – radostan! Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro!

Rim.12:3-9

Ponizite se dakle pod snažnom rukom Božjom da vas uzvisi u pravo vrijeme.

1.Pt.5:6

LJUBAV

Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.  Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam!  I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao – ništa mi ne bi koristilo.  Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se;  nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;  ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;  sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.  Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će.  Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje.  A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično.  Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko.  Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada – licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!  A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća je među njima ljubav.

1.Kor.13:1-13

Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga.  Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav.  U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu.  U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego – on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše.  Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge.  Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena.  Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao.  I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta.  Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji, Bog ostaje u njemu, i on u Bogu.  I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.  U ovom je savršenstvo naše uzajamne ljubavi: imamo pouzdanje na Sudnji dan jer kakav je on, takvi smo i mi u ovom svijetu.  Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah je muka i tko se boji, nije savršen u ljubavi.  Mi ljubimo jer on nas prije uzljubi.  Rekne li tko: “Ljubim Boga”, a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti.  I ovu zapovijed imamo od njega: Tko ljubi Boga, da ljubi i brata svoga.

1.Iv.4:7-21

ŽENIDBA

Krenuvši odande, dođe u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mnoštvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem običaju ponovno poučavaše.  A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: “Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?”  On im odgovori: “Što vam zapovjedi Mojsije?”  Oni rekoše: “Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti.”  A Isus će im: “Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed.  Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih.  Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu;  dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo.  Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!”  U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali.  I reče im: “Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub.  I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.”

Mk.10:1-12

Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu!  Žene svojim muževima kao Gospodinu!  Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve – On, Spasitelj Tijela.  Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!  Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju  da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ  te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane.  Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi.  Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu.  Doista, mi smo udovi njegova Tijela!  Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo.  Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu.  Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svog muža.

Ef.5:21-33

POSLUŠNOST

Svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene.  Stoga tko se suprotstavlja vlasti, Božjoj se odredbi protivi; koji se pak protive, sami će na se navući osudu.  Vladari doista nisu strah i trepet zbog dobra, nego zbog zla djela. Hoćeš li se ne bojati vlasti? Dobro čini pa ćeš imati pohvalu od nje!  Ta Božji je ona poslužitelj – tebi na dobro. Ako li zlo činiš, strahuj! Ne nosi uzalud mača! Božji je ona poslužitelj: gnjev njegov iskaljuje na onome koji zlo čini.  Treba se stoga podlagati, ne samo zbog gnjeva nego i zbog savjesti.  Zato i poreze plaćate: ta službenici su Božji oni koji se time bave.  Dajte svakomu što mu pripada: komu porez – porez, komu carina – carina, komu poštovanje – poštovanje, komu čast – čast.

Rim.13:1-7

Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe.  Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, sličan je čovjeku koji motri svoje rođeno lice u zrcalu:  promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše.  A koji se ogleda u savršenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoran izvršitelj, blažen će biti u svem djelovanju svome.

Jak.1:22-25

RODITELJI

On im odgovori: “A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje?  Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni!  A vi velite: `Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar,  ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.` Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje.  Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija:  Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene.  zalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske.”

Mt.15:3-9

Djeco, slušajte svoje roditelje u Gospodinu jer to je pravedno.  Poštuj oca svoga i majku – to je prva zapovijed s obećanjem:  da ti dobro bude i da dugo živiš na zemlji.

Ef.6:1-3

STRPLJENJE

Postojanosti vam uistinu treba da biste vršeći volju Božju zadobili obećano.  Jer još malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doći će i neće zakasniti  A pravednik će moj od vjere živjeti, ako li pak otpadne, ne mili se on duši mojoj.  A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji vjeruju na spas duše.

Heb.10:36-39

Strpite se dakle, braćo, do Dolaska Gospodnjega! Evo: ratar iščekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kišu ranu i kasnu.  Strpite se i vi, očvrsnite srca jer se Dolazak Gospodnji približio!  Ne tužite se jedni na druge da ne budete osuđeni! Evo: sudac stoji pred vratima!  Za uzor strpljivosti i podnošenja zala uzmite, braćo, proroke koji su govorili u ime Gospodnje.  Eto: blaženima nazivamo one koji ustrajaše. Za postojanost Jobovu čuste i nakanu Gospodnju vidjeste jer milostiv je Gospodin i milosrdan!

Jak.5:7-11

DOPUSTIVOST – ODOBRAVANJE

Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću.  Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova.  Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike.  Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo.  Gradeći se mudrima, poludješe i  zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova.  Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela,  oni što su Istinu – Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.  Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim,  a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja.  I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje,  puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači,  klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni,  nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni.  Znaju za odredbu Božju – da smrt zaslužuju koji takvo što čine – a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine.

Rim.1:18-32

“Sve mi je dopušteno!” Ali – sve ne koristi. “Sve mi je dopušteno!” Ali – neću da mnome išta vlada.  “Jela trbuhu, a trbuh jelima; Bog će i jedno i drugo uništiti.” Ali ne tijelo bludnosti, nego Gospodinu, i Gospodin tijelu!  Ta Bog koji je Gospodina uskrisio i nas će uskrisiti snagom njegovom.  Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? Hoću li dakle uzeti udove Kristove i učiniti ih udovima bludničinim? Nipošto!  Ili zar ne znate: tko uz bludnicu prione, jedno je tijelo? Jer veli se: Bit će njih dvoje jedno tijelo.  A tko prione uz Gospodina, jedan je duh.  Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svojega tijela.  Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji.  Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!

1.Kor.6:12-20

ČISTOĆA

A mladenačkih se strastvenosti kloni! Teži za pravednošću, vjerom, ljubavlju, mirom sa svima koji iz čista srca prizivlju Gospodina.

1.Tim.2:22

Sve je čisto čistima; okaljanima pak i nevjernima ništa čisto, nego su im okaljani i razum i savjest.  Ispovijedaju da Boga poznaju, ali djelima ga niječu – odvratni, neposlušni i za koje god dobro djelo nepodesni.

Tit.1:15-16

OSVETA

“Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub!  A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.  Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju.  Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije.  Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš.”

Mt.5:38-42

Nikome zlo za zlo ne vraćajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima!  Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima!  Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin.  Naprotiv: Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je žedan, napoj ga! Činiš li tako, ugljevlje mu ražareno zgrćeš na glavu.  Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo.

Rim.12:17-21

BOGATSTVO

“Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu.  Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu.  Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.”  “Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve će tijelo tvoje biti svijetlo.  Ako ti je pak oko nevaljalo, sve će tijelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost koja je u tebi – tamna, kolika će istom tama biti?”  “Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.”

Mt.6:19-24

I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: “Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?”  Isus mu reče: “Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini!  Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!”  On mu odgovori: “Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.”  Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: “Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.”  On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.  Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: “Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!”  Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: “Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje!  Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.”  Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: “Pa tko se onda može spasiti?”  Isus upre u njih pogled i reče: “Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!”  Petar mu poče govoriti: “Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.”  Reče Isus: “Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja,  a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.  A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi.”

Mk.10:17-31

SAMODISCIPLINA

Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu.  Jer srdžba čovjekova ne čini pravde Božje.  Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše.

Jak1:19-21

Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost, krepošću spoznaje,  spoznanjem uzdržljivost, uzdržljivošću postojanost, postojanošću pobožnost,  pobožnošću bratoljublje, bratoljubljem ljubav.  Jer ako to imate i u tom napredujete, nećete biti besposleni i neplodni za spoznanje Isusa Krista.  A tko toga nema, slijep je, kratkovidan; zaboravio je da je očišćen od svojih prijašnjih grijeha.

2.Pt.1:5-9

ZAHVALNOST

Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje.  Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko  i zavape: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!”  Kad ih Isus ugleda, reče im: “Idite, pokažite se svećenicima!” I dok su išli, očistiše se.  Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas.  Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac.  Nato Isus primijeti: “Zar se ne očistiše desetorica?  A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?”  A njemu reče: “Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!”

Lk.17:11-19

Uvijek se radujte!  Bez prestanka se molite!  U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.

1.Sol.5:16-18

MISLI

Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo:  težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir.  Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može.  Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti.

Rim.8:5-8

Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu!

Fil.4:8

ISTINOSLJUBIVOST

Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima.

Ef.4:25

Ali sada i vi odložite sve! Gnjev, srdžba, opakost, hula, prostota van iz vaših usta!  Ne varajte jedni druge! Jer svukoste staroga čovjeka s njegovim djelima  i obukoste novoga, koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga Stvoritelja!

Kol.3:8-10

BIBLIJI

Sve je Pismo Bogom nadahnuto i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za odgajanje u pravdi, da bude savršen čovjek Božji, spreman za svako dobro djelo.

2.Tim.3:16-17

KRISTU –

Njegovu rođenju

Ona će roditi sina, kojemu ćeš nadjenuti ime Isus; jer će on izbaviti narod svoj od grijeha njegovih

Mt.1:21

Njegovu zadatku

Tako dođe i u Nazaret, gdje je bio odrastao. Po običaju svojemu otide u subotu u sinagogu. Ustade da čita. pružiše mu knjigu proroka Izaije. On otvori knjigu i namjeri se na mjesto, gdje je bilo napisano: ” “Duh Gospodnji počiva na meni. On me pomaza, da nosim radosnu vijest siromasima. Posla me, da navješćujem zarobljenima oslobođenje, slijepima vid, da oslobodim potlačene, da proglasim milosnu godinu Gospodnju.” Tada zatvori knjigu, dade je natrag slugi i sjede. Oči sviju u sinagogi bile su uprte u njega. On im počne govoriti: “Danas se ispuni ova riječ Pisma, koju ste upravo čuli.”

Lk.4:16-21

Njegovoj smrti

Tada im ga predade, da se raspne. A oni uzeše Isusa i odvedoše ga. Nosio je križ svoj, i izađe na mjesto, koje se zove Lubanja, (košturnica) a hebrejski Golgota. Ondje ga raspeše, i s njim drugu dvojicu s jedne i s druge strane, a Isusa u sredini. A Pilat napisa i natpis i metnu na križ. A bilo je napisano: “Isus Nazarećanin, kralj židovski.”  I ovaj su natpis čitali mnogi od Židova; jer je mjesto, gdje je bio raspet Isus, bilo blizu grada; i bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki. A židovski su glavari svećenički govorili Pilatu: “Ne piši: ‘kralj židovski’, nego da je on rekao: ‘kralj sam židovski.’”Pilat reče: “Što pisah, pisah.” Kad su bili vojnici raspeli Isusa, uzeše njegove haljine i načiniše četiri dijela, svakome vojniku po dio, i donju haljinu; a donja haljina nije bila šivana, nego izatkana sva u jednom komadu od vrha do dna. Onda rekoše među sobom: “Ne derimo je, nego bacimo kocke za nju, kojemu će dopasti!” Tako se imala ispuniti riječ Pisma: “Razdijeliše među se haljine moje i za odjeću moju baciše kocke.” I vojnici tako učiniše. A stajala je kod križa Isusova majka njegova i sestra majke njegove, Marija Kleofa, i Marija Magdalena. Kad vidje Isus majku i učenika, koga je ljubio, pokraj nje, reče majki svojoj: ženo evo ti sina!” Potom reče učeniku: “Evo ti majke!” I od onoga časa uze je učenik k sebi. Isus je znao, da se je već sve svršilo. Zato reče, da se ispuni Pismo: “Žedan sam.” Ondje je stajala posuda puna octa. I napuniše spužvu octa, nataknuše je na stabljiku isopovu i prinesoše je k ustima njegovim. A kad je bio Isus primio ocat, reče: “Svršeno je.” Tada nakloni glavu i predade duh. Bila je priprava. I Židovi zamoliše Pilata, da hi se raspetima prebile golijeni, i da bi se skinuli, da ne bi tjelesa ostala na križu u subotu. Ona subota bila je name veliki dan. Dođoše dakle vojnici, i prvome prebiše golijeni i drugome raspetomu s njim. A kad dođoše k Isusu, vidješe, da je već umro, i ne prebiše mu golijeni.  Nego jedan od vojnika probode mu bok kopljem, i odmah izađe krv i voda. I onaj, koji vidje, posvjedoči, i svjedočanstvo je njegovo istinito. I on zna, da govori istinu, da i vi vjerujete. Jer se ovo dogodi, da se ispuni Pismo: “Nijedna kost neće mu se slomiti.” I opet drugo Pismo veli: “Vidjet će, koga probodoše.“

Iv. 19:16-37

Njegovu uskrsnuću

Jer sam vam najprije predao što sam i primio, da je Krist umro za grijehe naše po Pismima; I da je pokopan, i da je uskrsnuo treći dan po Pismima; I da se je javio Kefi, potom dvanaestorici; a zatim se je javio braći, kojih je bilo više od pet stotina zajedno. Od njih mnogi žive i sad, a neki usnuše; a potom se je javio Jakovu, onda svima apostolima, a poslije sviju javio se i meni kao kakvu nedonoščetu.

1. Kor.15:3-8

Njegovu položaju

Bog, koji je negda mnogo puta i različnim načinom govorio ocima po prorocima, progovori nama u posljednje ove dane po Sinu, Kojega postavi baštinikom svemu, po kojemu stvori i svijet; Koji jer je sjajnost slave njegove i prilika bića; njegova i nosi sve riječju sile svoje, pošto nas je očistio od grijeha, sjede s desne strane veličanstva na visini; A toliko uzvišeniji postade od anđela, koliko odličnije ime od njihova baštini. Jer kome od anđela reče kad: “Ti si Sin moj, ja te danas rodih”? I opet: “Ja ću mu biti Otac, i on će mi biti Sin”? I kad opet uvodi Prvorođenoga u svijet, govori: “I neka mu se poklone svi anđeli Božji.” I anđelima govori: “Koji čini anđele svoje vjetrove i sluge svoje plamen ognjeni.” A Sinu: “Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova; i žezlo pravde, žezlo kraljevstva tvoga, Ljubio si pravdu, i mrzio si na bezakonje; zato te pomaza, o Bože, Bog tvoj uljem radosti većma nego drugove tvoje.“ I “Ti si, Gospodine, u početku osnovao zemlju, i nebesa su djela ruku tvojih; Ona će proći, a ti ostaješ, i sva će ostarjeti kao haljina; I savit ćeš ih kao kabanicu, kao haljinu, i izmijenit će se; a ti si onaj isti, i tvojih godina neće nestati.” A kojemu od anđela reče kad: “Sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim.

Heb.1:1-13

Njegovu povratku

Jer će sam Gospodin na dani znak, na glas arkanđelov, na zvuk trube Božje sići s neba i mrtvi u Kristu uskrsnut će najprije, Onda ćemo mi, koji živimo, koji smo ostali, biti zajedno s njima uzeti u oblake, u susret Gospodinu u zraku, i tako ćemo svagda biti s Gospodinom. Tješite dakle jedan drugoga ovim riječima!

1.Sol. 4:16-18

BOGU

Ne kasni Gospodin s obećanjem svojim, kao što neki misle, nego vas strpljivo trpi, jer neće da se tko izgubi, nego svi da se pokaju.

2.Pt.3:9

BOŽJOJ LJUBAVI

A Bog pokazuje svoju ljubav k nama, što Krist, kad smo bili još grješnici, umrije za nas.

Rim.5:8

NEBU

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, koji nas po velikom milosrđu svojemu ponovo rodi za živu nadu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih, Za baštinu neraspadljivu i neokaljanu i neuvelu, sačuvanu na nebesima za vas

1.Pt.1:3-4

PAKLU

U ognju plamenim, kad će dati osvetu onima, koji ne poznaju Boga, i koji ne slušaju evanđelja Gospodina našega Isusa Krista; koji će trpjeti kaznu, propast vječnu, odbačeni od lica Gospodnjega i od slave sile njegove.

2.Sol.1:8-9

SVETOM DUHU

Ako me za što zamolite u ime moje, ja ću to učiniti. Ako me ljubite, držite zapovijedi moje! I ja ću moliti Oca, i dat će vam drugoga Utješitelja, da ostane s vama dovijeka, Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer ga ne vidi, niti ga poznaje; a vi ga poznajete, jer ostaje kod vas i u vama je. Neću vas ostaviti sirote, doći ću k vama.

Iv.14:15-18

ČOVJEKU

Ali im se Isus nije povjeravao; jer ih je sve poznavao, I nije mu trebalo, da tko svjedoči za čovjeka. On je sam znao, što je bilo u čovjeku.

Iv. 2:24-25

LJUDSKOJ PRIRODI

Ali ovo znaj, da će u Posljednje dane nastati vremena teška; Jer će ljudi biti samoživi, lakomi, hvališe, oholice, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, opaki, neljubezni, nepomirljivi, klevetnici, neuzdržljivi, nemilosrdni, okrutni, Izdajnici, drzoviti, naduveni, koji više mare za slasti nego za Boga, koji imaju obličje pobožnosti, a sile su se njezine odrekli.

1.Tim.4:1-5

GRIJEHU

Kao što je pisano: Nema pravedna, nema nijednoga; nema razumna; nema ga koji traži Boga. svi zastraniše, svi se pokvariše; nema ga, koji čini dobro, nema nijednoga.

Rim.3:10-12

Jer svi sagriješiše i nemaju slave Božje.

Rim.3:23

SMRTI

I kao što je ljudima određeno jednom umrijeti, a po tom sud.

Heb.9:27

ŽIVOTU

Tat ne dolazi, nego da krade, ubija i upropašćuje. Ja dođoh, da imaju život i izobilje.

Iv.10:10

ĐAVLU

Budite trijzni i pazite, jer suparnik vaš, đavo, kao lav ričući hodi i traži koga da proždere. Branite se od njega tvrđom u veri, znajući da se takva stradanja događaju vašoj braći po svetu.

1.Pt.5:8-9

SUDU

I vidjeh veliko bijelo prijestolje, i onoga, koji je sjedio na njemu, od čijega je lica pobjegla zemlja i nebo, i mjesto im se ne nađe. I vidjeh mrtvace velike i male, gdje stoje pred prijestoljem; i knjige se otvoriše; i druga se knjiga otvori, koja je knjiga života; i suđeni biše mrtvaci po onome, što je napisano u knjigama, po djelima njihovim. I more dade svoje mrtvace; i smrt i podzemlje dadoše svoje mrtvace; i svaki bi suđen po djelima svojim. I smrt i podzemlje bačeni biše u jezero ognjeno, Ovo je druga smrt, jezero ognjeno. I tko se ne nađe zapisan u knjizi života, bačen bi u jezero ognjeno.

Otk.20:11-15

VJEČNOM ŽIVOTU

I ja im dajem život vječni, i neće propasti dovijeka, i nitko ih neće oteti iz ruke moje.

Iv.10:28

VJERI

A vjera je tvrdo pouzdanje u ono, čemu se nadamo, osvjedočenje o onom, što ne vidimo.

Heb.11:1

OPROŠTENJU

Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan, da nam oprosti grijehe i očisti nas od svake nepravde. Ako reknemo, da nijesmo sagriješili, gradimo ga lašcem, i riječ njegova nije u nama.

1.Iv.1:9-10

MILOSRĐU

Ali kažem vama, svojim slušateljima: “Ljubite neprijatelje svoje, dobro činite onima, koji mrze na vas, blagoslivljajte one, koji vas proklinju, i molite se za one, koji vas kleveću! Udari li te tko po obrazu, okreni mu i drugi! Uzme li ti tko kabanicu, podaj mu i haljinu! Tko te moli, daj mu! Tko ti uzme tvoje, ne traži od njega natrag! Kako hoćete da čine vama ljudi, tako činite i vi njima! Ako ljubite samo one, koji vas ljube, kakvu hvalu očekujete za to i grješnici ljube one, koji njih ljube. Ako činite dobro samo onima, koji vama čine dobro, kakvu hvalu očekujete za to? Jer isto čine i grješnici. Ako posuđujete samo onima, od kojih se nadate što dobiti, kakvu hvalu očekujete za to? I grješnici posuđuju jedni drugima, da opet dobiju jednako za to. Nego ljubite neprijatelje svoje, činite dobro i posuđujte, a da ne očekujete što natrag! Tada će biti vaša plaća velika, i bit ćete djeca Svevišnjega; jer je on dobrostiv prema nezahvalnima i zlima. Budite dakle milosrdni, kao što je milosrdan Otac vaš.

Lk.6:27-36

MOLITVI

I ovo je pouzdanje, koje imamo prema njemu, da nas usliši, ako što molimo po volji njegovoj. I kad znamo, da nas usliši, štogod molimo, znamo, da primamo, što ga zamolismo.

1.Iv.5:14-15

POKAJANJU

A carinik je stajao izdaleka i nije se usudio ni očiju svojih podignuti k nebu, nego se je udarao u prsa svoja i molio se: ‘Bože, milostiv budi meni grješniku!’ Kažem vam: Onaj otide opravdan kući, a ne onaj, jer tko se povisi, ponizi se, tko se ponizi, povisi se.

Lk.18:13-14

USKRSNUĆU

A obznanjujem vam, braćo evanđelje, koje sam vans propovijedao, koje ste i primili, u kojemu i stojite, po kojemu se i spasavate, ako držite, kako sam vam propovijedao osim ako uzalud vjerovaste. Jer sam vam najprije predao što sam i primio, da je Krist umro za grijehe naše po Pismima; I da je pokopan, i da je uskrsnuo treći dan po Pismima; I da se je javio Kefi, potom dvanaestorici; A zatim se je javio braći, kojih je bilo više od pet stotina zajedno. Od njih mnogi žive i sad, a neki usnuše; A potom se je javio Jakovu, onda svima apostolima; A poslije sviju javio se i meni kao kakvu nedonoščetu. Jer sam ja najmanji među apostolima, koji nijesam dostojan zvati se apostol, jer sam progonio crkvu Božju. Ali po milosti Božjoj jesam, što Jesam, i milost njegova prema meni nije bila prazna, nego sam radio više od svilu njih, ali ne ja, nego milost Božja, koja je s menom. Bio dakle ja, bili oni, tako propovijedamo, i tako vjerovaste. A ako se Krist propovijeda, da je uskrsnuo od mrtvih, kako govore neki među vama, da nema uskrsnuća mrtvih? A ako nema uskrsnuća mrtvih, to onda nije ni Krist uskrsnuo.  A ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je dakle propovijedanje naše, a uzalud je i vjera vaša. A nalazimo se i lažni svjedoci Božji, što smo svjedočili protiv Boga, da je uskrsnuo Krista, kojega nije uskrsnuo, ako doista mrtvi ne uskršavaju. Jer ako mrtvi ne uskršavaju ni Krist onda nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je vjera naša, jer ste u grijehima svojim.  Dakle tako i oni, koji usnuše u Kristu, izgiboše. Ako se samo u ovom životu uzdamo u Krista, bjedniji smo od sviju ljudi. A sad je Krist uskrsnuo od mrtvih, prvenac onima, koji usnuše. Jer kako po čovjeku smrt, tako dođe i uskrsnuće mrtvih po čovjeku. Jer kako u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi oživjeti. Ali svaki u svojemu redu: prvenac Krist; potom oni, koji su Kristovi, i koji vjerovaše u njegov dolazak. Onda svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, i kad dokine svako poglavarstvo i svaku vlast i silu. Jer njemu valja kraljevati, dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. A kao posljednji će se neprijatelj uništiti smrt; “Jer je sve pokorio pod noge njegove.” A kad veli, da je sve njemu pokoreno, jasno je, da je osim onoga, koji je njemu sve pokorio. A kad mu bude sve pokoreno, tada će se i sam Sin pokoriti onome, koji mu je sve pokorio, da bude Bog sve u svemu. Inače, što čine oni, koji se krste za mrtve! Ako mrtvi uopće ne uskršavaju, što se i krste za njih. Zašto i mi podnosimo pogibli svaki čas. Svaki dan umirem, tako mi, braćo, vaše slave, koju imam u Kristu Isusu, Gospodinu našemu! Jer ako sam se po čovjeku borio sa zvjeradi u Efezu, kakva mi je korist? Ako mrtvi ne uskršavaju, “jedimo i pijmo, jer ćemo sutra umrijeti.” Ne dajte se zavesti: zli razgovori kvare dobro ćudoređe. Otrijeznite se kako treba, i ne griješite, jer neki ne znadu za Boga; na sramotu vam kažem. Ali će reći tko: “Kako će uskrsnuti mrtvi? i u kakvu će tijelu doći? Bezumniče, ono što siješ, neće oživjeti, ako ne umre. Što siješ, ne siješ tijelo, koje će biti, nego golo zrno, bilo pšenično ili drugo kakvo. A Bog mu daje tijelo, kako hoće, i svakom sjemenu svoje tijelo. Nije svako tijelo isto tijelo, nego je drugo čovječje, a drugo je stoke, drugo ptičje, a drugo riblje. I imaju tjelesa nebeska, i tjelesa zemaljska; ali je druga slava nebeskima, a druga zemaljskima. Druga je slava suncu, i druga slava mjesecu, i druga slava zvjezdama; jer se zvijezda od zvijezde razlikuje u slavi. Tako i uskrsnuće mrtvih. Sije se u raspadljivosti, ustaje u neraspadljivosti. Sije se u sramoti, ustaje u slavi; sije se u slabosti, ustaje u sili; Sije se tijelo tjelesno, ustaje tijelo duhovno. Ako ima tjelesno, ima i duhovno. Tako je i pisano: Prvi čovjek Adam postade duša živa”, posljednji Adam duh, koji oživljuje. Ali nije prvo duhovno, nego tjelesno, pa onda duhovno. Prvi je čovjek od zemlje, zemljan, drugi čovjek s neba. Kakav je zemljani, takvi su i zemljani; i kakav je nebeski, takvi su i nebeski. I kako smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga. A ovo kažem, braćo, da tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstva Božjega, niti raspadljivost baštini neraspadljivost, Evo vam govorim tajnu: Svi nećemo usnuti, ali svi ćemo se promijeniti; Iznenada, u trenutku oka, u posljednjoj trubi; jer će zatrubiti, i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, i mi ćemo se promijeniti, Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost. A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost, i ovo se smrtno obuče u besmrtnost, onda će se ispuniti riječ, što je napisana: “Pobjeda proguta smrt. Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?” A žalac je smrti grijeh, a sila je grijeha zakon. A Bogu hvala, koji nam dade pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu. Zato, braćo moja ljubljena, budite stalni i nepokolebljivi, puni revnosti u djelu Gospodnjem svagda, znajući, da rad vaš nije uzaludan u Gospodinu!

1.Kor.15

SPASENJU

Ali što govori? “Blizu ti je riječ, u ustima tvojim i u srcu tvojemu,” to jest riječ vjere, koju propovijedamo. Jer ako priznaješ ustima svojim, da je Isus Gospodin, i vjeruješ u srcu svojemu, da ga je Bog uskrsnuo od mrtvih, bit će spašen.

Rim.10:8-9

MUDROSTI

Ako li kojemu od vas nedostaje mudrosti, neka ište u Boga, koji daje svima obilato, i ne kori, i dat će mu se. Ali neka ište s vjerom….

Jak.1:5-6

TEBI

I mnoga druga čudesa učini Isus pred učenicima svojim; koja nijesu napisana u knjizi ovoj. A ova su zapisana, da vjerujete, da Isus jest Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u ime njegovo.

Iv.20:30-31

Možda se to samo meni čini ili je uistinu vrlo teško povući crtu između gorljivosti i fanatizma.

Osoba koja je doživjela ispunjenje Božjih obećanja i istinitost Njegove riječi na djelu, osoba koja je osjetila olakšanje zbog oproštenja grijeha, možda i oslobođenje od neke ovisnosti, ne može ostati hladna ili nezainteresirana.

Ta silna milost Božja, djelovanjem svoje ljubavi, pali u njoj ne samo žar, već buktinju oduševljenja. Tokom vremena, to se burno oduševljenje oblikuje u sigurnost iskrene vjere.

Takva osoba, ispunjena radošću spasenja, doživljava svog Spasitelja na temelju svog osobnog iskustva, a ne samo preko nečijeg svjedočanstva ili samo pročitane riječi Božje.

Taj istinski duboki osjećaj pobuđuje želju i potrebu da se o tome govori, svjedoči i saopći drugima, kako bi i oni mogli doživjeti tu milost i radost koju donosi živa vjera.

Oni koji iz dana u dan doživljavaju Isusa Krista, ne samo kao živog, u svom životu prisutnog Boga, već kao svog najboljeg prijatelja koji im daje mir; mir koji samo On može dati, (Iv.14:27: ”Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.”)

već i kao svog Zastupnika i pomoćnika u svakoj potrebi.

Takvom puninom ispunjeni vjernici ne mogu šutjeti, jer riječi hvale i slave iz njih izviru poput  ‘Izvora žive vode’. Htjeli bi na sva usta vikati: ”Dođite ljudi k Isusu! Ne morate više nositi teret grijeha i iz dana u dan ga ponavljati.

Isus vas može osloboditi!

Pozovite ga u svoj život, jer danas je ‘dan spasenja!’

(2. Kor.6:2: ”Uistinu veli: ‘Uslišah te u pravo vrijeme, pomogoh ti u dan spasenja.’ Pazite! Sad je pravo vrijeme, sad je dan spasenja!”)

Oni su tužni gledajući kako mnogo ljudi srlja u svoju propast, zavedeni krivim učenjem, mlakom vjerom ili bez vjere.

Gorljivi vjernici traže snagu u riječi Božjoj, molitvom u ‘tajnoj klijeti’ i s punim pouzdanjem u molitvama braće i sestara, pod budnim okom svojih pastira.

Oni dnevno čitaju Sveto pismo, provjeravajući istinitost onoga što čuju ili vide, ne samo na ulici i uopće u životu, već i u crkvi ili zajednici kojoj pripadaju.

Apostol Pavao u Djelima 20:29-30, govori učenicima:

“Ja znam da će nakon mog odlaska među vas provaliti vuci okrutni koji ne štede stada, a između vas će samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk da bi odvukli učenike za sobom.”

Iskreni i gorljivi vjernici budno paze na čistoću onog što se propovijeda, svjedoči, ali i živi, na osnovi Božje riječi.

Većina ljudi je nezainteresirana da sama na temelju Svetog pisma provjeri istinitost i utemeljenost nekih dogmi, predaja ili običaja. Kada se ukaže potreba, posegnu u džep i plate (nekada možda i uz mrmljanje), neki obred, pa čak i molitvu, za što u Svetom pismu u Evanđelju po Mateju 10:8, Isus kaže:

”Liječite bolesnike, uskrisujte mrtvace, čistite gubavce, izgonite zle duhove! Badava ste primili, badava i dajte.”

Da se zadržimo još malo na tome što Sveto pismo kaže za svećenike takve crkve u Knjizi proroka Ezekiela 22:27-28:

”Starješine njezine, poput vukova što plijen razdiru i krv prolijevaju, upropašćuju ljude, lakomi na dobitak. A proroci njezini sve to premazuju bjelilom i prekrivaju ispraznim viđenjima i lažnim proricanjima zboreći: ‘Ovako govori Jahve Gospod!’ a Jahve to ne reče.”

To nisu gorljivi vjernici, a nisu ni fanatici, jer unose, potpuno svjesno nauk suprotan riječi Božjoj i to u glavnom da bi se održali, umnožili broj pripadnika i obogatili.

Neshvatljiva je prisega na siromaštvo, znajući da se ulazi u jedan od najbogatijih ustrojstava.

Kada čitamo o križarskim ratovima i razbojstvima koji su se činila u ime križa (Isusa), ne možemo reći da su to pa i najniži plaćenici činili iz gorljivosti za vjeru i Krista, pa niti fanatizma, već iz čiste pohlepe, vođeni zloduhom onih, kojima je bilo najmanje stalo do križa i vjere.

Ne možemo niti zaobići Bartolomejsku noć 1572.god. u Parizu, u kojoj je pobijeno tisuće hugenota – francuskih protestanata u jednom danu, a sedamdeset tisuća idućih mjeseci.

Zove se Bartolomejska noć, jer je to zaista bila noć kršćanstva, koja je pokrenuta zlim i mržnje punim duhom Katarine de Medici, na dan kada se Margot, katolkinja, sestra kralja Charlesa IX. pristala udati za hugenota (protestanta), Henrija de Navarre-a, koji je bio kralj Navarre, a budući kralj Francuske, a izvršena 6 dana nakon svadbe.

Za Katarinu de Medici se zaista može reći da je njome zavladao sotonski duh, ali za one koji su masovno palili i ubijali, možemo ustvrditi da su, kao što Cowper kaže, fanatici kojima je kriva vatra pregrijala um.

Kod progona vještica ( Inkvizicija od 1215 do 1782. god.), kada je u Švicarskoj spaljena zadnja ‘krivovjernica’, Anna Golden, bilo je puno mržnje, osvete i zlih namjera, opet u ime Božje, ali je bilo i mnogo fanatizma. Neki od onih inkvizitora koji su mučili bespomoćne žene, su u svom ‘pregrijanom’ umu vjerovali da su krive, te da to čine za spas njihove duše.

Sjetimo se spaljivanja Jana Husa 1415. god. i procesa Inkvizicije 1633. godine, protiv Galileo Galilea, kada mu je već bilo 70 godina, a sve to na temelju krive nauke i pregrijanog uma.

Između gorljivog vjernika i fanatika je velika razlika.

Gorljivi vjernik slijedi Isusa Krista i živi po Božjoj riječi, u Zajednici svetih. Zna da je milošću spašen i želi u svemu ugoditi svom Spasitelju, dok fanatik, većinom i nesvjestan da mu manjka ljubavi, tvrdoglavo i uporno nameće svoje uvjerenje i žesti se, ne bude li odmah prihvaćeno njegovo mišljenje, zaboravljajući da je obraćenje, a još više posvećenje, dugotrajan proces.

Fanatik općenito naglašava svoju svetost, svoj žar, svoju sposobnost. On ne niječe Božju pomoć, ali kao da hoće reći: ”Bog je to učinio, jer sam ga ja molio! – Bog je to učinio jer sam ja bio dobar (pobožan)!”

On govori i provodi svoju volju uvjerivši sam sebe da je to Božja volja.

Fanatik naglašava svoju poniznost, kao da kaže: ”Gledajte kako sam ponizan i malen”, a pritom misli da je upravo zato velik, jer je ponizan.

U većini slučajeva fanatici vjeruju da postupaju ispravno u žaru svoje vjere i teško ih je uvjeriti da nisu u pravu. Osudit će svakoga tko ih upozori i ustvrditi da nisu vođeni Duhom Svetim i da ga zato ne mogu razumjeti.

Od svih fanatika, najopasniji je vjerski fanatik. On nanosi sam sebi i svom duhovnom zdravlju veliku štetu, ali je u punoj mjeri nanosi vjeri, koju tako fanatički zastupa.

U vjerniku ispunjenom Duhom Svetim, žar vjere se produbljuje. Njegov zanos se ne smanjuje, ali se ljubav i razumijevanje, strpljenje i duhovnost produbljuje.

Bogu nisu potrebni fanatici koji u Božje ime provode svoje mišljenje, isto tako kao ni oni kojima je kolektivna amnezija oduzela svaku prosudbu, već su mu potrebni mudri, Duhom Svetim ispunjeni vjernici, koji ne srljaju silom, niti svojom snagom, već napreduju Duhom Božjim.

Zaharija 4:6 b:

”Evo riječi Jahvine Zerubabelu: “Ne silom niti snagom, već duhom mojim!” – riječ je Jahve nad Vojskama.”

Bogu su potrebni ljudi koji, ne zato što moraju, već iz ljubavi izvršavaju Njegovu volju, a ne oni koji dodaju ili oduzimaju od Njegove riječi i svojim, ‘krivom naukom pregrijanim mozgom’, žele ‘poboljšati’ vjeru, koja se ne mijenja jer je jednom dana vjernima. Judina Poslanica, 1:3

”Ljubljeni, dok se nosim brižnom željom da vam pišem o našem zajedničkom spasenju, prisiljen sam da to učinim opominjući vas da se borite za vjeru koja je jedanput zauvijek predana svetima”.

Nedavni događaj me je naveo da razmislim o tome, kako je Biblija knjiga koja govori svojim sadržajem, ali i svojim izgledom. Kada pogledate nečiju Bibliju, ona će vam mnogo toga reći o svom vlasniku.

U jednom razgovoru, pastor Božo nam je pričao kako je prošlog dana posjetio brata Miju Filipovića i donio mu Gospodnju Večeru. Brat Mijo ima 91 godinu i već dulje vremena ne može doći u Zajednicu, jer se teško kreće, slabo vidi, a i živi daleko od Zajednice.

Kada ga je pastor posjetio, brat Mijo je donio svoju staru, od mnogog čitanja oštećenu Bibliju. Bilo mu je neugodno što je Biblija tako trošna, ali sada kada više ne vidi čitati, sluša na CD-u propovijedi, pa tako na neki način nadoknađuje ono što gubi ne čitajući Božju riječ.

Brat Mijo ma da star, bolestan i odvojen od Zajednice osim posjeta nekolicine braće, ostao je čvrst u vjeri. Sada se pokazalo kako je bilo korisno što je mnogo čitao Bibliju, jer mu se njezin sadržaj urezao duboko u svijest.

Hvala Gospodu za našeg brata Miju!

Taj razgovor o trošnom izgledu Mijine Biblije, podsjetio me je na moju prvu Bibliju.

Obratila sam se već u zreloj dobi, ali hvala Bogu, temeljito.

Naravno da sam odmah kupila Bibliju. Kada sam uzela u ruke tu dragu knjigu, novu, novcatu, s kao snijeg bijelim listovima koji su se sjajili od čistoće na njenom rubu, skoro sam zaplakala od srama. Biblije braće i sestara oko mene imale su tamne, skoro smeđe rubove od mnogog čitanja, a mene kao da je sama knjiga optuživala. Ona je otkrivala sve moje izgubljeno vrijeme koje sam provela ne znajući njezin sadržaj, pa prema tome i život koji se nije temeljio na Božjoj riječ.

Slava Gospodu, moja Biblija više nije nova, a njen izgled ukazuje na to da sam je često listala i čitala. Pokušavam nadoknaditi izgubljeno vrijeme, ma da znam da je to nemoguće.

Božja riječ daje silu kojom se pobjeđuje zlo.

Snaga mladića i čednost djevojaka,

poštenje i čestitost ljudi i žena,

mladih i starih,

počivaju u biblijskim pravilima.

Ona kaže:

“Kako će mladić čistim sačuvati put svoj? – Čuvajući riječi tvoje.”

Kako će se moći vladati po Božjim riječima?

Psalmist odgovara:

“u srcu pohranih riječ Tvoju, da protiv tebe ne sagriješim.”

(Ps 119:9)

Heda Domitrović

FRANKLIN:

”Ako su ljudi tako zli sa religijom, kakvi bi bili bez nje?”

HALFORD E. LUCCOK:

”Religija može biti najnemoralnija stvar na svijetu,

a to je onda kad je to religija koja donosi utjehu bez

pokajanja; kada daje zadovoljstvo bez priznanja grijeha.”

COLTON:

Čovjek će se svađati zbog vjere; pisat će o njoj; borit će se za

nju i umrijet će za nju; sve će učiniti,

samo neće živjeti za nju.”

HARE:

”Vjera donosi malo teškoća poniznima, mnogo ponosnima, a

nepodnošljiva je oholima.”

Već samo pitanje: vjera ili religija, dovodi mnoge u zabunu ili dvoumicu. Kakva je razlika?

Zanimljivo je da sam u HRVATSKO – ENGLESKOM rječniku (Milan Drvodelić) za vjeru našla prijevod – religija, ali kod riječi religija, nisam našla prijevod vjera.

U NJEMAČKO – HRVATSKOM rječniku (Dr. Blanka Jakić –dr. Antun Hurm), ponavlja se ista stvar: vjera znači religija, a religija znači vjera.

Pogledala sam i u RJEČNIK HRVATSKOG JEZIKA i tu pod a, za vjeru kaže: religija;

pod b: institucija vjerskog života u organiziranom obliku, a pod pojmom religija, našla sam opširan opis:

1. ”Skup vjerovanja ili dogmi i kultnih obreda koji predstavljaju odnose između čovjeka i božanske moći (jednoboštvo) ili nadnaravnih moći (mnogoboštvo, panteizam).

2. Vjerovanje u jedno ili više nadzemaljskih bića ili sila, i objašnjavanje svijeta tom vjerom kao kultno štovanje takvih nadzemaljskih bića.”

Nisam jezikoslovac, baš naprotiv, govorim jezikom jednostavnog naroda i vremena u kojem živim, ali pročitavši objašnjenja ljudi koji to jesu, naježila mi se koža od zaprepaštenja.

Kada bi ih mnogi, pročitali, sumnjam da bi se s toliko ponosa deklarirali kao religiozni ljudi. Kako mi je dostupna, ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOG ZAVODA sa znatiželjom sam pogledala i u nju.

Pod pojmom vjera stoji: vidi religija.

Znači opet isto, ali jer je toliko zanimljivo, iznijet ću samo jedan kratki odlomak objašnjenja religije:

”Religija (latinski religio – pobožnost, poštovanje bogova), oblik iluzorne društvene svijesti o jednom ili više beskonačnih bića u kojoj se očituje ovisnost o ‘natprirodnim’, od čovjeka otuđenim pojavama i ljudska nemoć pred nepoznatim prirodnim i društvenim silama, što se zasniva na stvarnim, materijalnim uvjetima dehumaniziranog života; štovanje tih sila redovno je popraćeno određenim ritualnim činima i propisanim religioznim radnjama (kultovi sa žrtvama, molitve i dr).”

Tako pišu, a vjerojatno i misle znanstvenici! Istina, svezak u kojem to piše, dovršen je 1962. godine, znači u vrijeme socijalizma, pa se može objasniti Marxovom ”religijom”.

Očito je da svi oni koji tako pišu i povezuju pojam ‘vjera’ i ”religija”, nisu doživjeli vjeru.

Svaka osoba koja je doživjela duhovni dodir s Bogom, milost obraćenja i nanovog rođenja, znat će da se vjera razlikuje od religije, jer je oboje doživjela: religiju prije, a sada vjeru.

Da je tome tako, govori i Petar Žunić u svom uvodu u knjigu JEDINI PUT, Johna Wesleya, pa ću navesti izvadak iz tog uvoda:

”Sama riječ “religija” je imala u ono doba (1738. god.), kako u Engleskoj tako i u Njemačkoj, sasvim drugi značaj. Što danas tu riječ samo puni, u ono vrijeme se smatralo u punom smislu riječi: vjera, vjerovanje, bit kršćanstva, što znači kršćanin biti, a ne se samo tako zvati.”

Mnogi religiozni ljudi nikada nisu ostvarili svoj duhovni dodir s Bogom. Njihovo se pripadništvo nekoj od religija očituje, prvenstveno upisom u knjigu, kao evidencija pripadništva.

Ono se svodi na povremene dolaske u crkve, odnosno hramove, održavanje (ili neodržavanje) nekih tradicija, dogmi i rituala, a iznad svega, glasnim proklamiranjem njihove religioznosti.

Prečesto se brojnošću članstva objašnjava ispravnost takvog života. Česti običaj je da se sagriješi, a onda svoje grijehe kaže čovjeku (svećeniku) i od njega dobije oprost. Potom se, nakon izlaska iz crkve novim poletom griješi dalje, često i više, jer je eto uvijek moguće dobiti oproštenje.

Takav čovjek živi u uvjerenju da je Bog dobar, (jer On nije kao čovjek) i da će sve oprostiti, jer napokon, On je ljubav.

Tu moramo stati i zamisliti se.

To što taj čovjek misli – ispravno je, no to je samo jedan dio istine. Onaj drugi, jako važan dio se svjesno ili nesvjesno odbija. Neki to čine iz neznanja, dok to drugi čine iz lakomislenosti.

Već sam čula uzrečice: ”Nije vrag tako crn kako se govori!”

”Svi smo mi djeca Božja”

Samo moje mišljenje, ne bi moglo pobiti sva ta mudrovanja, ali hvala Bogu što nam je objavio svoju Riječ i u njoj svoju volju.

U Svetom pismu, u Poslanici Rimljanima 3:23, apostol Pavao piše: ”…jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave”, ali onda u 24. stihu piše: ”…i svi su opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu.”

Oni isti će reći: ”Pa i tu piše da su svi opravdani.”

Da, mogli bi biti svi, jer je Isus umro za opravdanje svih ljudi, ali svatko za sebe treba to od Njega i prihvatiti, a prihvaća se iskrenom vjerom.

Iskrena vjera nam stvara čežnju za čistim i svetim životom. Sve što je prije bilo stvara u nama krivnju i sram, i, ako tada našu krivicu priznamo Isusu Kristu, On nam oprašta grijehe, a On to može, jer je On Bog.

Ne samo da oprosti, već nas i oslobađa svih ovisnosti i donosi slobodu od ropstva grijeha. Kakva divna milost!

Opravdani vjerom u Kristovu žrtvu, sada možemo, na temelju Božje riječi, smatrati da smo primljeni u Božju obitelj.

U istoj Poslanici, l8:14-16, apostol Pavao piše:

”Svi su oni koje vodi Božji Duh sinovi Božji. Vi naime niste primili duha ropstva da ponovno budete u strahu, već ste primili duha posinjenja kojim vičemo: Abba – Oče! Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja.”

Dakle, oni koji su opravdani vjerom, a ne oni koji religiozno žive, mogu se zvati djecom Božjom, jer tek tada: ”opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu” (Rimljanima, 5:1).

Ponovno je naglašena vjera, jer se spašavamo vjerom, a ne religijom.

Ne čudim se prevoditeljima ni većini znanstvenika zbog onog što oni govore, jer većina od njih ne može pisati i govoriti o onome što za njih ne postoji, a ne postoji jer to ne mogu niti jednim znanstvenim eksperimentom ponoviti i samim tim dokazati.

Ono što ne može većina znanstvenika dokazati, pa niti oni koji tvrde da vjeruju u Boga (ali na svoj način), može nanovo rođeni vjernik kojega Duh Sveti ispunjava. Njemu nisu potrebna visoka učilišta, već samo duboka vjera i predanje Gospodinu Isusu Kristu. Sva ta milost se ne može steći novcem, jer Gospodin traži mnogo više: On traži tebe cijelog.

J. MASON istinito kaže:

”Nešto će nas koštati da budemo vjerni, ali će nas mnogo više

koštati ako to nismo!” (ne novca!)

To predanje je zapravo primanje. Što se više želiš predati, to je obilnije ono što primaš.

Spasenje je prvo, a zatim oslobođenje od grešnih ovisnosti. Dobivaš sigurnost koju prije nisi imao; postaješ smiren, što se odražava na dobrom zdravlju.

Ljubav te preplavljuje i uzdiže iznad svakodnevice. Želiš da svi ljudi okuse od te Božanske ljubavi. U svakom pogledu postaješ, ne samo preporođen, već nanovo rođen.

Predanje Isusu Kristu ne dodiruje čovjeka samo izvana, već kako kaže HOWELLS:

”Vjera u Isusa Krista dopire do srca i mijenja ga, što ne čini

niti jedna druga religija.”

Postoje još mnogi drugi blagoslovi, kao što su neobjašnjiva ozdravljenja (osim vjerom), bistrije misli, mudrost u svakodnevnom životu, kao i sigurnost da činiš dobro i da je sam Gospodin zadovoljan što prihvaćaš Njegovo vodstvo.

To nije čarolija, ali iskrena i duboka vjera uzrokuje da se događaju čuda. Vjera je zaista riznica punine i bogatstvo života.

Kada ljudi definiraju pojam vjere, kažu: ”Vjera je kad se ne videći vjeruje da postoji, ono što se ne vidi.”

Duhom Svetim ispunjen vjernik će vam reći, da duhovnim očima vidi ono u što vjeruje, pa tako za njega vjera postaje stvarnost.

Biti kršćanin vođen Duhom Svetim, otvara novu dimenziju već sadašnjeg života i nadu u budući, vječni život.

Mogu samo potvrditi ono što kaže YOUNG:

”Naziv KRŠĆANIN, je najveća titula za čovjeka”,

a mogu dodati i najveće bogatstvo

u ovom i u budućem životu.

MASILON:

”Vjera ne bi imala neprijatelje,

da nije neprijatelj ljudskim

porocima.”

******************************

ISKUSTVO

Mladi je obraćenik upitao pastora:

”Hoću li se sada morati posve odreći svijeta?”

”Ne brini se – odgovori mu ovaj – ako si se doista obratio, svijet će se odreći tebe.”

”Prema tome, Zakon nam je bio čuvar da nas vodi u Krista…” (Gal.3:24). Tako se za blagdana Pashe, trebalo zaklati jedno  jagnje bez mane (2.Moj., 12:3-6); To je predstavljalo Isusovu žrtvu: “Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta” (Iv.1:29 1Kor.5:7). Savršeno stanje koje se tražilo za žrtvovane životinje je ukazivalo na savršeni Isusov  lik. (2Moj.12:5 cp. 1Pet.1:19).

U Psalmima i Prorocima Staroga zavjeta, ima bezbroj proroštva koja se odnose na Mesiju.

Ona su osobito usredotočena na opisivanje kako će On umrijeti. Odbijanje Hebreja da prihvate ideju o Mesiji koji umire, bilo je jedino zbog njihova nemara da uoče ostvarenje ovih proroštava. Pročitajmo neka od tih proroštava:

Njegova pravednost je jednaka milosti, jer da nije tako silna, odavno bi ga istrijebio, kao mnoge neznabožačke narode. Svaki događaj dat nam je za pouku i primjer. Oni su imali Zakon i znali su što ne smiju, ali nisu imali snagu da to ostvare.

U Novom zavjetu Isus Krist nije čovjeku, koji se pokaje, dao samo oproštenje, već ga je i oslobodio da ne mora više griješiti. Poslao je Duha Svetog kao Pomoćnika i Branitelja, pa je čovjeku moguće da se silom Duha Svetog odupre napasti i namjerno više ne griješi.

Neke grupe tvrde da trebamo držati židovsku subotu točno po opisu Zakona; mnogi drugi osjećaju da kršćani trebaju imati određeni dan u tjednu u kojem će bogoslužiti, a kojeg oni često definiraju kao nedjelju.

Subota je bila posljednji dan u tjednu, kad je Bog otpočinuo nakon šest dana stvaranja (Izl.20:10-11). Kako je nedjelja prvi dan tjedna, bilo bi neispravno (za Izraelce), držati ovaj dan kao subotu. Subota je bila određeni “znak između Boga i Izraelaca: ”…da znaju da sam ja Gospod koji ih posvećujem” (Ez.20:12). Kao takva, nikada nije bila predviđena ni obvezna za ne-Židove.

Mi smo vidjeli da je Kristovom smrću na križu, Mojsijev  zakon bio ukinut, pa tako sada nema nikakve potrebe održavati subotu ili, dakako, bilo koji blagdan. (Kol.2:14-17).

Rane kršćane koji su se vratili održavanju dijelova Mojsijeva zakona, npr. subote, opisao je apostol Pavao kao one koji se vraćaju k nemoćnim i bijednim počelima i opet im, ponovno, hoćete robovati?

On u Poslanici Galaćanima 4:10-11, kaže: ”Brižno slavite određene dane, mjesece, vremena i godine. Bojim se za vas da se nisam možda uzalud mučio oko vas.”

Kakva je ozbiljnost pokušaja održavanja subote kao sredstva za spasenje? Jasno je da je održavanje subote nevažno za spasenje:

“Jedan, dakako, polaže veću vrijednost na jedan nego na drugi dan, a drugi polaže jednaku vrijednost na svaki dan. Samo neka svatko bude posve uvjeren u svoje mišljenje. Tko pazi na dan, čini to radi Gospodina…..;” Rim.14:5-6

Zbog toga, razumljivo je što nigdje ne čitamo da su rani kršćani održavali subotu. U stvari, zapisano je da su se oni sastajali u “prvi dan sedmice”, tj. nedjeljom: “U prvi dan sedmice, kad se sastadosmo da lomimo kruh” Djela 20:7.

Da je to bila rasprostranjena praksa vidimo iz Pavlova savjetovanja vjernicima u Korintu, da sabiru milodare “prvog dana u sedmici” 1.Kor.16:2, tj. na njihovim redovnim sastancima.

Svi vjernici su opisani kao da su svećenici (1.Pet.2:9) – koji su bili oslobođeni od čuvanja subote (Mt.12:5).

Kada bismo zadržali subotu, morali bismo to činiti ispravno; Vidjeli smo da je bilo kobno držati Mojsijev zakon djelomično, jer oni koji su prekršili ma i jednu zapovijed, kao da su prekršili sve. (Gal.3:10; Jak.2:10).

Izraelu nije bilo dozvoljeno bilo što raditi subotom: “Tko bi radio u taj dan, da se pogubi”. Njima je također bilo zapovijedano: “Vatre ne ložite po stanovima svojim u dan subotnji”, i stoga im je bilo zabranjeno spremanja hrane toga dana (2. Moj. 35:2,3; 16:23). Jedan čovjek koji je skupljao drva subotom, vjerojatno da potpali vatru, bio je kažnjen smrću zbog tog prekršaja (4. Moj.15:32-36).

One denominacije koje naučavaju da je držanje subote obvezatno za njihove članove, trebale bi, po Mojsijevom zakonu, kazniti smrću one članove koji prekrše subotu. Ne smije biti kuhanja hrane ili upotrebe vatre u bilo kom obliku – npr. u vožnji prijevoznim sredstvima, upotreba sistema za grijanje itd., pa čak i kretanje TREBA biti ograničeno.

Pravovjerni Židovi daju primjer o načinu ponašanja koje se očekuje subotom: oni ostaju unutar svojih domova čitav dan, izuzev iz religioznih razloga. Oni nisu osobno upleteni u kuhanju, transportu itd. Većina ‘kršćana’ koji tvrde da drže subotu nisu ni izdaleka ovakvi.

Često se raspravlja da je držanje subote bila jedna od deset zapovijedi koje su dane Mojsiju. Već smo ranije rekli da se stari Savez temelji na Mojsijevu zakonu, koji je Kristovom smrću na križu, zamijenjen s novim Savezom.

Krist “izbrisa zadužnicu koja je svojim odredbama bila nama protivna; ukloni je prikovavši je na križ” (Kol.2:14)

Ovo aludira na Božje pisanje deset zapovijedi na kamene ploče. Slično Pavao govori o “umrijevši… oslobođeni smo Zakona tako da služimo u novom duhu, a ne u starom slovu” (Rim.7:6), Govoreći o ‘starom slovu’, misli na deset zapovijedi koje su bile napisane na kamene ploče.

Samo jedna od deset zapovijedi je nazvana “Zakon” u Rim.:7:7 “Zakon (je) govorio: Ne poželi”. Prethodni stihovi u Rim.7:1-7 ističu kako je “Zakon” ukinut Kristovom smrću; “Zakon” stoga uključuje deset zapovijedi.

Sve ovo čini jasnim da su deset zapovijedi uključene u stari Savez i “Zakon”.

Pošto su one ukinute, one nisu sadržaj Novog Saveza. Međutim, devet od deset zapovijedi su bile ponovno utvrđene, u duhu bar, u Novom zavjetu. zapovijedi: 3, 5.6.7.8. i 9. se mogu naći u 1.Tim., i zapovijedi: 1. 2. i 10,  u 1. Kor.5.

Nikada četvrta zapovijed o suboti nije ponovljena u Novom zavjetu kao obvezna za nas.

Slijedeći stihovi ukazuju kako je ostalih devet zapovijedi ponovno utvrđeno u Novom zavjetu:-

1. zapovijed u Ef.4:6; 1.Iv.5:21; i Mt.4:10

2. zapovijed u 1.Kor.10:14; i Rim.1:25

3. zapovijed u Jak.5:12; Mt.5:34,35

5. zapovijed u Ef. 6:1,2; Kol.3:20

6. zapovijed u 1.Iv.3:15; Mt.5:21

7.zapovijed u Heb.13:4; Mt.5:27+28

8. zapovijed u Rim.2:21;

9. i 10. zapovijed u 1. Timoteju i u 1. Kor. 5:1